Na izmaku Praznika rada
I danas je aktualan zahtjev iz Čikaga "8 + 8 + 8"!
Na TV gledam kako ljudi slave uz porciju graha. Neki je primaju kao poželjan besplatni obrok, neki kao udio u druženju s radnicima oko zajedničkog stola, jer ljudi su se uvijek susretali uz jelo i piće, pa čak i prigodom ispraćaja pokojnika, i to na svim merdijanima. Neki taj grah vide kao nastavak tradicije, u čemu također nema ništa loše.
Negdje su prvomajski skupovi zabranjeni, što je kontraproduktivno, jer to uzrokuje krvave okršaje, umjesto mirnih prosvjeda.
Iako sam dan provela u kući sa svojim bližnjima i nisam imala vremena sjedit za kompjutorom, smatram da nije kasno za čestitku.
Neka sv. Josip, univerzalni radnik moli za one koji svojim radom osiguravaju kruh svagdanji, kao i za one koji nemaju tu sreću, a posebno za one prežalosne, koji rade a ne primaju plaću! Mi vjernici starog kova znamo da je uskraćivanje radničke plaće jedan od grijeha "koji u nebo vapiju!"
To posebno potiče na ispit savjesti svih koji se smatraju sljedbenicima kršćanskih vrijednosti, jer "vjera bez dobrih djela je mrtva".
Pa sretan svima Praznik rada!
