Protiče potok hrleći u more,
u bistrom slapu blistaju obluci,
a ti na stijeni, s krunicom u ruci,
haljina bijela, pogled uprt gore.
Visoko, iznad baršunaste šume,
što hladom svojim uzdahe je krila,
prošnjama žarkim svjedokom si bila,
i njihov odjek sad prodire u me.
Na ovom mjestu znam da ti si Mati,
ostati želim u tvom vidokrugu,
i osim tebe nemam nadu drugu!
U gluhoj noći strepnje ti me shvati!
| < | kolovoz, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
