Još slika poslije Oluje
Lutka
(domu moje sestre Alenke)
1995.
Lutka na polici,
vilica u ohlađenom krumpiru,
verige lanca na glasoviru, u dvorištu.
Napušten pas.
Sablasti su protutnjale našim gradom.
I tebe su doveli i odveli kradom.
Ne poznam vas.
A ipak mi te žao,
nepoznata djevojčice!
(U što su te uvalili tvoji sablasni roditelji!)
Proljeće na pomolu
1996.
Srebrna kupola nad Petrovim poljem,
ogoljele grane miruju,
sparušena trava ne diše.
Promrzla zemlja spava.
Tišina!
Odjednom zvižduk vlaka!
Probuđeni pogledi kroz zamagljena stakla
motre krovove izrasle iz zgarišta.
Stjegovi lepršaju na povjetarcu.
Iz mahovine vire plave ljubičice.
Prolaze vlakovi i dani,
dolazi proljeće!
U sjećanju zadržati, u srcu oprostiti!
SRETAN DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI!
