Most
Protječe rijeka,
srušeni most,
ostaci strše jadno,
staklene oči riblje
gledaju hladno...
Ne mogu više prijeko,
sad mi je jasno,
most je srušio netko,
stigla sam kasno!
Protječe rijeka,
srušeni most,
ostaci strše jadno,
staklene oči riblje
gledaju hladno...
Ne mogu više prijeko,
sad mi je jasno,
most je srušio netko,
stigla sam kasno!
< | prosinac, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić