Otuđit će vrijeme
moje zadnje sanje
i dati mi sliku
da uzdišem nad njom,
a ja ću se podat
crnome oblaku
da me nosi kao teško breme...
Je li došlo vrijeme
za poljubac neba?
Možda bogu
moj poljubac treba,
da odmrsi
uže sapetih mi snaga?
U mom tijelu
netko za mnom traga...
Al' kako da nađe
u bespuću staza
onog drugog
što miriše travom
i djetinjstvom mora?
Kako naći iskru
kad je ljubav
bila tako čista?
Nema više travke -
naše igre -
djeteline sa četiri lista...
Jablanovi moji
što dirate nebo,
vratite mi pticu
da joj čujem krila!
Otuđit će vrijeme
moje zadnje sanje...
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moje ime je Miljenko Milanković i rođen sam 1919. godine u Novigradu - Dalmacija. Ovdje možete pročitati dio moga stvaralaštva. Najviše sam pisao pjesme za djecu.
Većinu sam pjesama, prije mnogo godina, objavio, no ovdje ćete naići i na dio onoga što nikada nije objavljeno.
Stoga, ako ste dijete ili samo dijete u duši navratite koji puta i vratite se u djetinjstvo.
Ovaj blog namijenio sam svima.
I tetama u vrtiću i učiteljicama u školama jer djeca su uvijek uživala kad su im pjesme čitane.

Click video
Linkovi:
Blog.hr
Novigrad Dalmacija