Otuđit će vrijeme
moje zadnje sanje
i dati mi sliku
da uzdišem nad njom,
a ja ću se podat
crnome oblaku
da me nosi kao teško breme...
Je li došlo vrijeme
za poljubac neba?
Možda bogu
moj poljubac treba,
da odmrsi
uže sapetih mi snaga?
U mom tijelu
netko za mnom traga...
Al' kako da nađe
u bespuću staza
onog drugog
što miriše travom
i djetinjstvom mora?
Kako naći iskru
kad je ljubav
bila tako čista?
Nema više travke -
naše igre -
djeteline sa četiri lista...
Jablanovi moji
što dirate nebo,
vratite mi pticu
da joj čujem krila!
Otuđit će vrijeme
moje zadnje sanje...
Post je objavljen 18.03.2008. u 10:43 sati.