Depresivan sam. Nebeski svod me pritišće mojom sviješću o nepotrebnošću pod njim. Ja nemam svoje mjesto u ovom svijetu, nije ga bilo ni predviđeno za mene. Ja sam tu greškom, a pošto nisam predviđen da budem tu, greška je samo moja. Dijelimo se, ja i taj strani svijet. On me ignorira i to je sve što mogu očekivati od svoga života. Odijeljenost. Imam samo svoj mali svijet i sa njim mogu. Naravno, samo jedno. Ukinuti tu odvojenost koja mi je sudbina. Pa sam odlučio da se ubijem. Ubit ću se pretjeranim joggingom. Trčati ću po cijele dane i noći. I tako je i bilo. Kupio sam najbolju opremu za tu vrstu rekreacije i napravio liječnički pregled da vidim je li mi sve u redu sa srcem, jer ako nije, onda neću joggirati. Što se imam mučiti ako ću umrijeti od srca. I srce mi je bilo odlično. I sve mi je bilo odlično. To! – pomislio sam – sad se na miru mogu ubiti pretjeranim joggingom. I počnem ja trčati prvi dan. I trčim, i trčim, i trčim, trčim tri jebena sata, a nisam se ni zadisao previše, a ne da bi crko. I dopizdilo mi pa odlučim kako ću se sutra ubiti. Pa se lijepo dignem u 5 ujutro i počnem trčati. A ja živim u malom gradu tako da nema baš puno mjesta pa se stalno vrtim u krug. I tako otrčim ja taj cijeli dan, izmorim se ko životinja, ali nikako da umrem. Pa na vagu, kad ono fali tri kila. E, nećeš ti mene jebat, pizda ti materina, neću ja umrijet od gladi pa kupim onih zdravih nekih sportskih smjesa sa proteinima i najedem se pošteno. I sutra opet, cijeli dan, od jutra do mraka, i opet ništa, samo gladan. A onda sam pomislio kako valjda treba vremena da čovjek umre od previše trčanja i odlučim se strpiti i ustrajati u svom naumu. Tako je prošlo mjesec dana da sam ja trčao u krug po gradu, već su me svi znali, pola ih se smješkalo, pola ih se smijalo, ali onako u grupicama jer sam ja već skoro duplo narasto od onih proteina. I primjetio sam da me i žene drugačije gledaju, pogotovo one što ih voze neki šminkerski momci u skupim autima jer bi ja samo protrčao pokraj njih u svakodnevnoj prometnoj gužvi. I onda je počelo. Svako malo bi sreo neku ženu savršenog tijela kako bi protrčala pokraj mene i nasmiješila mi se. Neke bi mi se čak i javile. Vremenom smo počeli trčati u grupama i praviti male stanke da bi one malo popričale. Ja sam slušao i razmišljao o tome kako se cijeli život mogu ovako ubijat i na kraju popušit i umrijet od starosti. Sranje. |
< | svibanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv