Brza i laka zarada

Danas sve vise čitamo kako se zarađuje brz muke. Vrtoglavi iznosi, brz rada, uz zezanciju....Savjet ovakav, blog onakav... i novci se samo slijevaju na racun?
U kojem svijetu mi živimo?
Od pamtivijeka se zna da jedino radom možemo ostvariti svoje ciljeve, zaraditi.
Ne kažem da savjetodavne usluge i pisanje bloga nisu pisao i to ozbiljan posao onome tko se time bavi,
Prestanimo se zavaravati instant rješenjima i razmišljanjem kako ćemo zaraditi izigrajuci nekoga.
Primimo se posla i jedino tako ćemo svi dobro živjeti i imati rezultate

Ususret Uskrsu

Uskrs je najveći blagdan kršćana.
Za njega se pripremamo na različite načine.
Najčešće odricanjem nečeg u korizmi (slatkog, cigareta).,odlaskom na duhovne obnove, nedjeljne mise.
Od svega najdraže u djetinjstvu bilo mi je bojanje vapnom vocaka jer tad je naša kreativnost mogla doći do izražaja.
Zatim bojanj jaja, odlazak na ranojutarnji blagoslov, šunka i mladi luk, kuglof.
Svega toga ima i danas i u većim količinama, ali nekako mirisi i sjećanja na djetinjstvo uvijek izazovu nostalgiju.
Možda i zbog voljenih koji vise nisu s nama.

Kraj ili novi pocetak

Odavno znam da je kraj, ali zašto se osjećam tako jadno.
I kad su se sve stvari iskristalizirale? Istina došla na vidjelo. Osjećam se tako prazno. Razočarano. U svojoj bijedi i jadu ne znajući kako da me povrijedi izgovorio je takve grozne uvrede da kad pogledam u ogledalo pitam se da li sam to stvarno ja.
Drugi dan nakon sto smo se oženili shvatio je da je pogriješio i plakao, a ipak je inzistirao na drugom djetetu i govorio da sam njegova ljubav.,, Da ja držim četiri zida kuće, djecu sam odgojila, u poslu sve vodila
I onda nakon svega, ljubavnicinih prijetnji u porukama i Sl.
U ulice mi kaže da je deset godina bio nesretan da ga nikad u ničemu nisam zadovoljavala. U strahu smo djeca i ja dolazili doma da nije prije nas došao, da sve nije pospremljeno, svježe skuhano. Da mi onda veli da je s njom bio sretan ali je prekratko trajalo. Da on želi živjeti, smijati se.
A nitko s njim se ne druži , nastran je. Prijateljima predlaže svinganje pa nas vise ne posjecuju. Stalno gleda porno stranice i sin od 5 godina se žali baki da tata gleda kako curica striceku Papa pimpaca....
A ja osjećam sram da nisam uspjela, da sam svemu ja kriva...

Obiteljsko stablo

Kćerkina domaća zadaća - Obiteljsko stablo
Kako je tužno gledati te slike dragih osoba kojih vise nema među nama.
Sretno se osmjehuju sa slika , sjećam se događaja kad su slikani. A njih vise nema....
Nekako osjećam da su pored mene da bi sve bilo drugačije, bolje.
Imala bi snage za rezove, nove početke....
Ovako ih gledam i pitam se ako postoji vječni život, da me gledaju odozgo zašto mi nisu pomogli????

Rođen pod sretnom zvijezdom

Evo opet mene. Da li zbunjene, tužne, ljute..? Razočarane vise, kad misliš da ne može biti gore, doživiš novi sok.
Kad ti muž kaže da si primitivna jer cijeniš neke vrijednosti. Primjerice vjernost? Da toga nema drugdje nego u mojoj glavi.
Kako živjeti s takvom osobom, imati povjerenje u nju, vjerovati mu? Zar je to oslonac meni i djeci u zivotu?
Zar ljubav i povjerenje nije osnova svakog braka i obitelji?
O Boze daj mi snage da pronađem pravi put da izađem iz ovog očaja, jada.

Razmisljanja

Ponekad dođe čovjeku trenutak u kojem se pita da li taj život uopće ima smisla?
Daješ 200% sebe, a za uzvrat dobiješ samo poniženje, uvrede i bol.
Kad zatražiš sitnicu, palac Inke vani budeš ismijana i izvrijedana kao da si trazilla put na mjesec... A samo sam se željela osjećati vrijednom jedne palancike. No i to je previše za mene, gosta 10 godina.
Sve projekte sam vodila i dovršavala i onda je to bilo naše,a nakon završetka sve je njegovo. Ja sam samo gost, koji nema ništa i ništa ne vrijedi.
Ali konačno sam shvatila da tako vise ne ide. Moja firma koju ću ja voditi, a ti bodi svoju firmu uz pomoć svojih prijateljica noći.

Ponovno razocarenje

Božićni blagdani, Sv. Stjepan, moj imendan kojeg mi se nitko nije sjetio cestitati,
Razočarenje, bol, tuga? Ne znam opisati...
Osjećam sve pomalo i jednu veliku prazninu,, bolje reci provaliju... iz koje ne znam kako izaći.
Sve nade, želje, očekivanja rasprsnula su se kao balon od sapunice,
Samo želim zaspati i zaboraviti to razočaranje i poniženje.

Ponekad ne znam sto reci, kako se ponašati, razgovarati s ljudima, a da ne primjer moju bol, nemoć, jad.
I tad se okrenem pisanju bloga.
Tako je najlakše iskazati svoju bol, ne opterećujući nikoga te sakriti svoju nemoć od drugih.
Ponovno se pitam zašto nemam snage jednostavno otići, zašto osjećam toliki sram i pri pomisli da svi saznaju za moju sramotu .
Zašto imam osjećaj da sam ja kriva sto me muž vara i njegova ljubavnica šalje prijeteće SMS poruke.
Zašto nemam snage pokupiti djecu i otići kad nas tjera iz stana?
Zašto nisam djeci rekla da im je otac rekao “da ga boli kurac za njih i da on može imati još djece’. ?
Zašto sam toliko slaba...,?????

Oznake: obitelj

Ponekad ne znam sto reci, kako se ponašati, razgovarati s ljudima, a da ne primjer moju bol, nemoć, jad.
I tad se okrenem pisanju bloga.
Tako je najlakše iskazati svoju bol, ne opterećujući nikoga te sakriti svoju nemoć od drugih.
Ponovno se pitam zašto nemam snageec. jednostavno otići, zašto osjećam toliki sram i pri pomisli da svi saznaju za moju sramotu .
Zašto imam osjećam krivnju za njegovu nevjeru njezine prijetnje?
Zašto kad mene i djecu tjera iz stana nenpikupim

Oznake: obitelj

Godišnjica braka

Večeras ulazim u stan, a moj suprug skriva mobitel. Po običaju dopisuje se sa ljubavnicom. Nešto me stisne u prsima i poželim nestati.
Sutra nam je 9. godišnjica braka na koju je naravno zaboravio.
Inamo malu djecu, bolje reci ja imam koja me trebaju nasmijanu, hrabru, zdravu. Jer na oca nikad nisu mogla računati. Osim vike i psovki.
A meni breme sve vise pritišće leđa i bojim se da me opet ne napusti snaga i padnem.. a znam da ne smijem jer ta četiri velika okeca s toliko nade me gledaju i traže samo ljubav.
Koju im njihova mama mora dati, pokupiti kamenčiće samopoštovanja i krenuti dalje, zbog njih....