Ponekad ne znam sto reci, kako se ponašati, razgovarati s ljudima, a da ne primjer moju bol, nemoć, jad.
I tad se okrenem pisanju bloga.
Tako je najlakše iskazati svoju bol, ne opterećujući nikoga te sakriti svoju nemoć od drugih.
Ponovno se pitam zašto nemam snage jednostavno otići, zašto osjećam toliki sram i pri pomisli da svi saznaju za moju sramotu .
Zašto imam osjećaj da sam ja kriva sto me muž vara i njegova ljubavnica šalje prijeteće SMS poruke.
Zašto nemam snage pokupiti djecu i otići kad nas tjera iz stana?
Zašto nisam djeci rekla da im je otac rekao “da ga boli kurac za njih i da on može imati još djece’. ?
Zašto sam toliko slaba...,?????

Oznake: obitelj