Životne nedoumice

Polako prolaze godine i ponekad u moru prigovara, ružnih rijeci, napadanja od bliskih osoba pitaš se zašto??
Iako se trudiš svima ugoditi, godinama sebe zapostavljaš, trudiš se da sve bude završeno ipak nije dovoljno.
Materijalno misliš da nije bitno, da je tako u redu ipak se u takvim trenucima pitaš. "A gdje sam tu ja?" Mene nema tu. Izgubljena u sjeni, zapostavljena, nebitna...,
I onda se postavlja pitanje "zašto?" Kud sam bacila sve te godine?
Sama, obezvrijeđena u vlastitim ocima, bez ikoga kome bi se mogla povjeriti, olakšati svoj križ.
A trebalo je biti puno drugačije. Zasto?