Odavno znam da je kraj, ali zašto se osjećam tako jadno.
I kad su se sve stvari iskristalizirale? Istina došla na vidjelo. Osjećam se tako prazno. Razočarano. U svojoj bijedi i jadu ne znajući kako da me povrijedi izgovorio je takve grozne uvrede da kad pogledam u ogledalo pitam se da li sam to stvarno ja.
Drugi dan nakon sto smo se oženili shvatio je da je pogriješio i plakao, a ipak je inzistirao na drugom djetetu i govorio da sam njegova ljubav.,, Da ja držim četiri zida kuće, djecu sam odgojila, u poslu sve vodila
I onda nakon svega, ljubavnicinih prijetnji u porukama i Sl.
U ulice mi kaže da je deset godina bio nesretan da ga nikad u ničemu nisam zadovoljavala. U strahu smo djeca i ja dolazili doma da nije prije nas došao, da sve nije pospremljeno, svježe skuhano. Da mi onda veli da je s njom bio sretan ali je prekratko trajalo. Da on želi živjeti, smijati se.
A nitko s njim se ne druži , nastran je. Prijateljima predlaže svinganje pa nas vise ne posjecuju. Stalno gleda porno stranice i sin od 5 godina se žali baki da tata gleda kako curica striceku Papa pimpaca....
A ja osjećam sram da nisam uspjela, da sam svemu ja kriva...
Post je objavljen 24.02.2018. u 18:23 sati.