Dobar izbor, loš izbor

srijeda, 05.06.2013.

U vrtlogu epidemije gluposti koja je trenutno aktualna (kod svih, ali svih koje poznajem!), počela mi se glavom motati određena situacija iz moje okoline. Radi se o dobrom, odnosno lošem izboru partnera. Tko je za nas dobar, a tko nije? I tko to uopće može odrediti i definirati dobrog/lošeg partnera po nas?
Naše propale veze ukazuju na 'loš' izbor bivših partnera ( pokoji od njih je možda bio i dobar, ali je u cijeloj toj priči nešto falilo očigledno). Često se kada prekinemo s nekim dogodi situacija da nam ljudi iz naše okoline napomenu da dotična osoba (naš bivši partner) nije bio za nas. Postavljam pitanje samo jedno: a kako to oni mogu znati?
Tko garantira da netko koga mi ne procjenjujemo dobrim ne može biti najbolji mogući partner na svijetu našoj prijateljici? Ako se ona slaže s njim, ako njihova veza funkcionira i ako su sretni zajedno, možemo li i dalje govoriti da oni nisu jedno za drugo i da je on njezin loš odabir?
Kriteriji su čudni, dragi moji. Svatko sebi bira ono što mu najviše odgovara. Ono što meni najviše odgovara ne mora nužno odgovarati i tebi. To je cijela priča oko dobrog, odnosno lošeg izbora. Moj je izbor meni najbolji, dok je s druge strane nekome najgori mogući. To je ona stara dobro poznata: „100 ljudi, 100 čudi“. Veze ako nisu komplicirane same po sebi, komplicirane su po okolini. Koliko god nama u vezi bilo idealno i savršeno, ljudima će izvana to i dalje biti neshvaćena ljubavna kombinacija koja jednostavno 'nije moguća'.
Nikada ne možemo znati kakav je netko u vezi, zatvoren u 4 zida. Ono najveće smeće na svijetu sam sa svojom curom možda je najdivnije biće koje postoji na ovoj planeti. Onaj tko u društvu izigrava velikog frajera obično je veliki papučar u vezi, kojeg njegova djevojka gazi i dribla samo tako kada su nasamo. Zbog takvih je stvari gotovo nemoguće odrediti tko je za koga dobar odnosno loš izbor. Iz perspektive promatrača veza je potpuno drugačija nego iz perspektive sudionika. Nije isto biti u vezi i analizirati nečiju vezu. A i na koncu, svatko će leći onako kako si popravi. Njegova/njezina je stvar hoće li si dozvoliti torturu s partnerom ili ne. Nije na nama da odlučujemo tko će kome kuhati, prati i tko će s kim spavati.
Ljudi smo, griješimo. Ponekad i s odabirom partnera. Dogodi se da pogriješimo u odabiru prijatelja pa onda kada malo bolje razmislim, nije kraj svijeta ako netko pogriješi u odabiru partnera. Zaletimo se, ponese nas zaljubljenost i euforija i eto sranja nakon nekog vremena. Pink oblaci posive i ništa više nema smisla. To je loš odabir, ali to ne možemo znati u samom startu. Ljudi se kvare, ali su se isto tako i kadri promijeniti. Sukladno tome, tko nam garantira da taj 'gad' za dva mjeseca neće postati pravi i najbolji dečko?
Onu pravu ljubav i kvalitetnu vezu lako je prepoznati nakon nego vremena. No sve u svemu, ljubav je rulet. Često mislimo da smo zaljubljeni, a u principu nismo nego smo samo pretjerano euforični činjenicom da smo u vezi s dotičnom osobom. To je loš odabir (očigledno), no to ne možemo odmah shvatiti. Isto tako, puno puta mislimo da neke veze jednostavno ne mogu biti moguće zbog nekih xy razloga. Nakon nekog vremena, uviđamo da smo totalno pogriješili, jer je ta 'nemoguća misija' zapravo nešto jedino iskreno i lijepo što nam se dogodilo u zadnjih nekoliko godina života. To je dobar odabir, iako je na prvu izgledao kao loš.
Razmišljam o situaciji dotične poznanice i vraćam film dva mjeseca unatrag. Svi su bili uvjereni da je On moj loš i krivi izbor. Svi osim mene, naravno. Moja malenkost, ilitiga tvrdoglavost, nije imala mira i znala je da ako ništa drugo – treba se usuditi probati da li ide ili ne. Neki su možda i dalje skeptični prema cijeloj toj priči, no nakon dva mjeseca, ja sam sigurna da je On moj najbolji mogući izbor ikad. Skeptici me mogu poljubiti u dupe, jer kao što sam već rekla – nije tuđa briga tko će s kim spavati...