Sami sebi dovoljni

srijeda, 06.03.2013.

Živjeti sam uopće nije strašno kako to neki misle. Zapravo je to jedna od najboljih stvari koja mi se dogodila u životu – ja sama u stanu od 56 kvadrata s terasom od 25 kvadrata i 2 balkona (ne, nije mi stan prevelik). Mnogi bi rekli da je samački život ponekad dosadan. Jest, no zato postoje hobiji, posao, fakultet, prijatelji i slične obaveze koje ubiju dosadu i samački život pretvore u nešto zaista super...
Prva stvar koja ide u prilog samačkom životu jest ormar samo za nas (naravno, ovome se više vesele cure, muškima je svejedno gdje će držati robu. Moj brat drži majce u dnevnoj sobi obješene o gredu. Zašto – pojma nemam, ali njemu očito ormar ne predstavlja ništa). Desetak polica, dvije prečke za vješanje košulja, jakna, haljina i sličnih stvarčica čine život naprosto predivnim. Tu je naravno i cijeli odmarić za cipele samo za nas.
Čistimo kada želimo, prljamo kada želimo, peremo kada želimo, glačamo kada želimo. Živjeti sam znači nemati obavezu prema nikome. Živjeti sam znači biti lišen kompromisa i dogovora. Sve što uprskamo, uprskali smo sami i u nikome ne možemo tražiti krivca.
Na samački život jako se jednostavno naviknuti. No što se dogodi kada nemati obavezu prema nikome usadi svoje korijene u našem emocionalnom životu? Živjeti sam i biti sam nije isto, no u jednom trenutku našeg života to se svede na isto. Zbog toga što živimo sami i što živjeti sam ima toliko prednosti, odlučujemo se i da budemo sami. Veze za nas postaju sulude, a traženje potencijalnog partnera čista gnjavaža. Tko će se ponovo naviknuti na kompromise, kada živimo savršen život bez njih trenutno?
Blizina nekoga u trenutku kada smo sami za nas postaje čisti napor. Biti sam znači biti sebičan i imati vrijeme samo za sebe. Ne željeti nikoga kraj sebe znači biti užasno sebičan, jer svoje vrijeme ne želimo dijeliti s nikime. Ovako nam je sasvim u redu. Posvećeni smo sebi i svojim problemima te ne možemo zamisliti da kraj svojih problema postoje još 'naši problemi' i 'tvoji problemi'.
Nekada, u vremenima kada smo bile silno zaljubljene, majca koju bi dečko slučajno ostavio kod nas bila je svetinja. To je ipak bila dečkova majca i vjerojatno mu je više ne bi vratile nego bi u njoj spavale ili pak je vječito nosile (i oprale tu i tamo kada bi bila prljava). Samački život tjera nas na nešto sasvim suprotno – ukoliko netko od prijatelja ili 'prijatelj s povlasticama' ostavi nešto kod nas, vraćamo te stvari u rekordnom vremenu toj osobi. Svaka tuđa stvar u našem stanu našoj savjesti označava prijetnju ogromnih razmjera. Jeste li ikada čuli za teoriju o četkici za zube? Vjerujem da niste, jer je ta teorija proizašla iz mojih iskustva i moje glave. Ukratko: kada netko kod nas ostavi četkicu za zube, to znači samo jedno; tog nekog nećemo se više tako brzo 'riješiti'. Četkica za zube znači 'tu spavam, tu živim' (ako ne stalno, onda barem povremeno). Možda zvuči glupo, ali četkice za zube bojim se najviše od svega. Tuđa četkica u našem stanu znači samo jedno: „Dok nas smrt ne rastavi...“. No, thank you!
Da, očito je da svoju slobodu ne želimo žrtvovati zbog ničega i nikoga. Živjeti sam u većini slučajeva znači i biti sam. Kompromisi nam se više ne sviđaju. Od tuđe četkice za zube u svojoj kupaonici imamo fobije. Zaboravljene stvari samo da ne šaljemo poštom odmah idućeg dana na kućnu adresu onoga tko je nešto kod nas zaboravio. U kratkom vremenu postajemo sami sebi dovoljni. Kada određeni vremenski period živimo sami, tada i poželimo biti sami. Točnije, tada i jesmo sami. Veza je kompromis. Veza je tuđa četkica u našoj kupaonici. Veza je obaveza. Kada živiš sam, tada u 80% slučajeva obaveze ne postoje. Svijet se prilagođava tebi.
Oni koji žive samačkim životom trebali bi ponovo naučiti kako je to dijeliti sve. Mi smo sami sebi dovoljni. Sebični smo, da. Ali tako smo naučili. Da bi bili drugačiji, trebamo to ponovo naučiti. No ne danas, ne još. Živjeti sami i biti sami trenutno nam je dobro. Možda i predobro...