PodRoom

30.03.2006., četvrtak

MASKE

Na jednom hrvatskom portalu sam vidio anketu. Pitanje je vrlo složeno: "Kojoj supkulturi pripadate?". Ponuđene opcije su reper, roker, cajkaroš i slično. Zašto kažem složeno pitanje. Pa jednostavno. Zahtjeva od vas da se striktno opredijelite za određenu kulturu, pretežno po načelu glazbe koju slušate. Ja slušam "rock". Po tome sam ja roker. Ali rokeri su tip ljudi koji bi se trebali striktno držati one stare: seks, droga i rokenrol. Znači trebao bi ševiti sve što hoda na dvije noge, po mogućnosti ima vaginu, drogirati se i po mogućnosti u abnormalno se opijati. E pa neću! Uopće me ne zanima da poševim sve droljice s fasadom pudera, crnom šminkom od nosa do kraja brade. Po vrsti rocka koji pretežno slušam, trebao bi imati blata na razderanim trapericama do koljena, prati se svakim 6 do 8 tjedana a o kosi da i ne govorim. E pa neću! Problemom u našem društvu smatram da baš tu kvalifikaciju. Strikno određenje na određene podgrupe. To najčešće rezultira "zbunjenim" ljudima. Osjećate da život i način na koji ga vodite jednostavno ne odgovara vašemu karakteru, ali istodobno vas nešto "tjera" da postupate na sebi ne svojstven način. Postoji "ulični" izraz za takve ljude: forseri. Oni na glavu stavljaju "masku". Postaju netko za koga misle da im odgovara. Gube sebe. Vrlo rijetko su takvi ljudi lako uočljivi. Znam jednu osobu za koju mi je jako dugo trebalo da ju "prokužim". Njena "maska" je sljedeća... Ona također sluša rock. Vegetarijanka je. Buntovna. Voli se svađati. Čita knjige. No njeno pravo lice je drugačije... Što se tiče glazbe, sluša rock, ali na svakom kvalitetnom, dobrom izvođaču (grupi) dolazi tri potpuno komercijalizirana, pop preseratora. Kada biva pitana zašto je to; odgovara da je to njen ukus. Dobro. Ali podsjećam na postojanje neukusa. Ona ne cijeni glazbu. Sve osim onoga što ona sluša ne valja. Nije vrijedno spomena. Ja na primjer osobno cijenim Rap. Ne slušam ga ali smatram da je potreban izniman talent kao i kod rocka za biti na vrhu. Raditi dobre pjesme. Ja također osim Rocka, koji slušam 80% vremena slušam i druge vrste glazbe. Slušam Dub, Reggae, Trip Hop, kubansku... I ta osoba često meni zna prigovarati zbog toga. Kao ono, ak' si roker, nemaš pravo ništa drugo slušati. Zajebi! Ne jede meso. Ne jedem ni ja, al ne serem drugim ljudima da su bešćutni ubojice petero svinja ako pojedu porciju ćevapa. Njena buntovnost se zapravo temelji na neodređenom buntu. Buntu protiv svega suprotnom od njenog načina razmišljanja i prosudbe. Strašno! Rekli bi čita knjige pa je valjda inteligentna. Tek kada sam ju upoznao sam smatrao da je cura iznimno pametna, elokventna i načitana djevojka. No vrlo brzo sam shvatio u čemu je riječ. Prokletstvo knjiških moljaca. Tako to zovem. Nakon zavidnog broja (za većinu vršnjaka) pročitanih knjiga te si osobe "zacrtaju" u glavi da su pametnije od ostalih. Bolje. To im onda daje dodatnu snagu za bunt. Kao da imaju dodatno pravo. Ova osoba, čiju ličnost sam sada "secirao" je ustvari jedna uplašena, konzervativna curica, zarobljena u tijelu punoljetne osobe. Njena mišljenja i opservacije uvijek uzimam sa dozom skepse. Njeni komentari me više nikada neće moći pogoditi. Ja sam isto nosio masku. No jedna osoba me je "prosvijetlila". I skinuo sam ju. Nikad mi nije bilo bolje. Ljudi me malo manje prihvaćaju. Teško je prihvatiti nekoga tko nije u strogo određenom clicheu.

- 21:34 - Komentari (47) - Isprintaj - #

26.03.2006., nedjelja

URBANA MLADEŽ

Zašto? To je bila prvo pitanje kada sam se probudio ujutro. Dejavu efekt. Opet su ga pustili... To je postalo gotovo nepisano pravilo. Današnji "studenti", inteligentni, obrazovani, elokventni mladi; su dobar primjer kako je naše društvo postalo prava sprdnja. Prije otprilike tjedan dana sam imao "zadovoljstvo" gledati studenticu engleskog jezika i književnosti, kako stoji ispred karte svijeta i ne zna pokazati Japan. Nemojte se smijati. Nije smiješno! Još je bilo zabavnije kada je trebala pokazati Urugvaj. Tražila ga je u Africi. Što time želim reći. Gadi mi se licemjerje. Svi su se počeli "furati" na inteligenciju. Što i nije baš loše... Samo što mali broj njih to može i dokazati. Sada je "moderno" biti u raznim nevladinim udrugama. Prijatelji životinja. Gong. Iskorak. Kao ono, politički i socijalno osviješteni ljudi. Koji se muče s pronalaskom Urugvaja na karti. Tamo je negdje kod Australije. Ili Austrije. Čak sam čuo osobu koje je rekla da je to isto. Meni osobno je dobar pokazatelj "tko je tko" je u glazbi koju slušaju. Ako odete na neki privatan tulum (po mogućnosti kod nekoga doma), i pitaju vas koju glazbu slušate; jedan je siguran i točan odgovor s koji ćete pridobiti poštovanje svih prisutnih: (onomatopeja: tam-tam-ta-tam) -->URBAN<--! Ja osobno nemam ništa protiv Damira Urbana (osim duhovitih naušnica). Čak mi je i jasno zašto je i toliko popularan. Čovjek piše stvarno lijepe tekstove. Pati od istog kompleksa kao i 99% ostalih "muzičara" na svijetu, a to je da je tema većine pjesama ljubav. Pa se onda repetira. Stalno iznova. Ali zašto je on popularan. Zbog već navedenih tekstova. Bio bi stvarno kreten kada bi rekao da su riječi njegovih pjesama loše. Ali u njegovim pjesmama me nešto jako muči. Glazba. Jeste primijetili da su većina pjesama svirane akustičnom gitarom? Siguran odabir za cure. Već sa bio na jednom Urbanovom koncertu kada su letjele gače i grudnjaci na stage. Dobro, za razliku od 99% ostalih "muzičara" na svijetu, Urban svira neki instrument. Ali glazba koja prati Urbanov glas zapravo nema svrhe. Glazba ima svrhu "prodavanja" riječi i Urbanovog glasa publici. Ništa više. Ništa manje. Na pamet mi pada "američka" verzija Urbana. Nick Cave, koji je doduše Australac. Američki mladi (od 20 do 30 godina) se pale na Cavea. Ja isto. Lik je pjesnik, u najboljoj maniri nekog Jim Morrisona ili Edgar Allan Poa. No taj umjetnik, koje ima iza sebe par desetaka pjesama, albuma i tri knjige, ima jednu prednost pred Urbanom. Iza sebe ima moćan band. The Bad Seeds. Svi članovi ovog benda su etablirani muzičari koji uz Cavea imaju iznimno uspješne karijere. Tako na Caveovim albumima, osim briljantnih tekstova, imate glazbu koja prati te riječi, naglašava atmosferu, i produbljuje značenje. To fali Urbanu. Svi ti kvazi "intelektualci" nisu niti svjesni da kroz cijelu svoju karijeru, Urban nije odsvirao više od pet akorada i dvije skale. Zašto bi se time zamarali? Kada ni ne znaju gdje je Urugvaj.

- 18:11 - Komentari (28) - Isprintaj - #

21.03.2006., utorak

JUTRO KASNIJE

Dim cigarete se polako dizao do stropa. Soba je bila ispunjena teškim nikotinskim mirisom, tako jakim da su me pomalo pekle oči. Mirisao sam ruku. Njen miris je još bio prisutan. Njen znoj. Njen vaginalni sok. Njena krv. Boljelo ju je, ali nije se bunila. Tražila je to. Upoznali smo se par tjedana prije na nekom tulumu i razmijenili brojeve. Noćas mi je samo poslala poruku "Dođeš do mene večeras?". I to je bilo to. Starija je od mene nekoliko godina. Iskusnija. To je zapravo dvosjekli mač. S jedne strane sam mnogo naučio od nje i doživio neopisivo zadovoljstvo, a s druge, cijelo vrijeme sam bio preplašen da ne uoči razliku između nas dvoje. Naravno trudio sam se ne pokazati to. Cijelo vrijeme sam ja započinjao novu igru. No naučila me nečemu što je vrlo bitno. Od tog trenutka sam se uvijek trudio prvo zadovoljiti curu. Ipak njima treba duže da dožive vrhunac. Ali isplati se. Jer kada curu zadovoljite, onda praktički nema onoga što ona ne bi učinila za tebe. I duže traje. I puno je više zabave. I nazvat će te jutro kasnije. Mnogi muškarci griješe. Kada dođu u situaciju, onaj trenutak prije samog čina vođenja ljubavi, izgube razum. Prestanu misliti o onome što rade, kako to rade, i što je najvažnije, prestanu misliti o drugoj osobi. Pa se čude kako to u filmovima traje satima a njima ne više od pet minuta. Miješaju sex sa masturbacijom. Polovica užitka u činu sexa je to iščekivanje. Cijelo vrijeme radiš sve da dođeš do vrhunca i onda prestaneš baš kada ti treba još dva-tri "zamaha". Sljedeće jutro kada sam se probudio, na mobitelu me čekala njena poruka. Nisam joj odgovorio. Ipak me ne zanimaju takve cure.

- 18:59 - Komentari (46) - Isprintaj - #

19.03.2006., nedjelja

RIBNJAK

U centru grada, na mjestu gdje to nitko ne bi očekivao, događaju se stravične, gnusne stvari. Svake noći kada jedan mali ribnjak, u centru grada, obavija tama, i sav život u gradu prestane, ovdje se počinju rađati uspomene. Siječanja ljudi. Ali kakvih ljudi! Na klupe toga maloga ribnjaka, dolaze ljudi svih vrsta. Bogati. Siromašni. Lijepi. Ružni. Pametni. Glupi. Sretni i nesretni. Zaljubljeni i sami. Pijani i trijezni. Neki ovdje počinju prva poznanstva. Neki ovdje svoja poznanstva produbljuju. Neki ih prekidaju. Pa ti onda plaču. A na ribnjaku je dopušteno plakati. Na ovome je malome mjestu dopušteno sve. Jedini uvjet je da je to stvarno. Laži ovdje ne žive. Maske ne stoje na licima nego padaju u mirne vode ribnjaka. Gdje ih onda proždiru male zlatne ribice što blješte ispod mjeseca i zvijezda. Ovdje, zaštićeni mrakom koji ih okružuje, drvećem i njegovim granama, maglom koja skriva od pogleda, ljudi se uistinu opuštaju. Neki piju. Neki puše. No najvažnije od svega, ovdje se oslobađaju. Vanjskoga svijeta. Sistema. Varalica. Zlobnika. Birokrata. Političara. Ovdje nastaju slobodne misli. No zla kob pogađa mnoge koji ovuda dolaze. Jer ljepota i magija ovoga mjesta toliko zna opsjedati čovjeka, čak i kada se vrati u stvaran svijet, da ga dovodi do ludila. Onaj svijet iz kojega bježi prestaje biti njegov. Svakodnevni. Pravi. Iznova se u mislima vrača u svijet slobode, mašte, čarolije i besvijesti. U svoj mali ribnjak. Ali on nije uvijek dostupan. I na kraju, kada svaki svijet nestane, kada čovjek izgubi oba svijeta, vrača se u svoj mali ribnjak. I nalazi ga mrtvog, bez duše i praznog. Kao što je i on sam. I umire. I mjesec počinje padati, u daljini, iza oblaka. I sunce se diže po planini, korak po korak. I uskoro će se svojim zrakama boriti sa maglom... i pobijediti. I uskoro će se svojim zrakama boriti sa tamom... i pobijediti. Ali tragovi, utisnuti na tlo ribnjaka će pričati svoje priče. I neće nikada zaboraviti...

- 12:11 - Komentari (11) - Isprintaj - #

17.03.2006., petak

THE PIXIES

- 16:32 - Komentari (89) - Isprintaj - #

14.03.2006., utorak

BLACK SABBATH U R'N'R HALL OF FAME

Napokon nakon deset godina odugovlačenja, Black Sabbath, najutjecajniji Hard Rock band svih vremena, je prihvaćen u Rock'n'Roll Hall Of Fame. Ovaj događaj je dosta bio u sjeni interne svađe između članova grupe Blondie, te Sex Pistolsa koji su odbili prisustvovati ceremoniji. Makar većina svijeta zna Ozzya Osbournea po njegovoj ulozi u reality showu "The Osbournes" u kojoj sudjeluju svi članovi njegove obitelji, ipak će dugoročnije biti upamćen kao prvi (i po mnogima jedini pravi) vokalist Black Sabbatha, prvog pravog Hard Rock banda te začetnika metala. Lars Ulrich, gitarist Metallice, rekao je: "Bez Black Sabbatha, moj band nikada ne bi postojao i ja bi vjerojatno još bio dostavljač novina." Osbourne, Geezer Butler (basist), Tony Iommi (gitarist) i Bill Ward (bubnjar) nisu nastupili ali je Metallica zatresla zidove Waldorf-Astorie s hitovima Sabbatha "Iron Man" i "Hole in the Sky". "Hvala svim fanovima Sabbatha svuda u svijetu," rekao je Ward. "Nadamo se da će naše uključivanje u ovu instituciju pridonijeti na shvaćanju važnosti Hard Rock i Heavy Metala u povijesti Rocka".

- 15:32 - Komentari (10) - Isprintaj - #

MRŽNJA PREMA DRUGAČIJIMA

U dobu kada su znanost i tehnologija toliko napredovali, da se sami teško privikavamo na sve novine koje nam se serviraju. U dobu kada riječ nemoguće označava samo vremensku mjernu jedinicu do otkrića rješenja problema. U dobu kada smo otkrili o nama ljudima skoro sve što smo željeli saznati, nikada se nismo osjećali toliko usamljeni. Ekstremni slučajevi poput ropstva u Americi, ksenofobija u nacističkoj Njemačkoj, pa i ksenofobija u devedesetima na Balkanu nisu nam ničemu podučili. Mrzimo i degradiramo sve; homoseksualce, žene, muškarce, židove, muslimane, crnce, bijelce, sve one koji su "rođeni" i žive drugačije od nas samih. Oni "pravi" macho muškarci, s malim, iskompleksiranim i ograničenim mozgovima mrze "pedere", "homiče", "tetkice" (i koje god još epitete su izmislili) samo zato jer im je nepojmljivo da je netko drugačiji od njih. Jer onakvi kakvi su oni, svi trebaju biti, u protivnom su "roba s greškom", bića manje vrijednosti. Sjetimo se samo da je isti, identičan način razmišljanja bio uzrok već spomenutom ropstvu crnaca u Americi i pokolju židova u Njemačkoj. Zar nas povijest baš ničemu nije naučila? Samo se zapitajte što će biti za pedesetak godina, kada će homoseksualnost konačno biti tretirana kao normalna pojava, a ne neki genetski poremećaj. Zar stvarno mislite da se to neće dogoditi? Isto tako da je netko prije pedeset godina netko rekao da će homoseksualci imati višestruke slobode, te se čak u nekim zemljama udavati, još bi danas bili zaključani u podrumu neke ludnice. Diskriminacija prema ženama je još gora i starija pojava. U zapadnom društvu, gdje vlada katoličanstvo kao većinska religija, žene su još uvijek slabije plaćene od muškaraca, tretirane isključivo kao seksualni objekt (naravno ako su oku ugodne) i još uvijek mnogi muškarci smatraju da im je posao u kuhinji i odgoj djece. Pročitajte Bibliju malo. Jedina žena koja ima bitnu ulogu a nije prikazana kao prostitutka ili općenito žena sumnjive prošlosti, je logično Isusova majka. Čak i Marija Magdalena, koja je bila najodaniji Isusov učenik, jedini koji je s Isusom bio do njegove smrti na križu, je prikazana kao bivša prostitutka. To i ne čudi puno kada se uzme činjenica da su svaku riječ Biblije napisali muškarci. Mržnja na religijskoj osnovi je najstariji i najrašireniji oblik mržnje. Gotovo da i nema rata u povijesti koji se nije vodio zbog religije. Većina njih u moderno doba je "upakirano" u razne ideološke motive. Na primjer, Amerika rat u Iraku opravdava uvođenjem demokracije u tu jadnu i izmučenu zemlju. Pa možda je i demokracija postala "religija", koju mnoge države slijepo slijede. Činjenicu da je Amerika većinski katolička zemlja a da su Irak, Afganistan, i budući osvajački pohod Iran, većinski muslimanske zemlje ćemo zanemariti. Daleko od toga da je ta mržnja bez nekog opravdanog razloga i uzroka. Rasizam prema crncima u Americi je prouzrokovan tada velikom potrebom za jeftinom radnom snagom, koja je dovođena iz Afrike. Nikada mi nije bilo jasno kako se uspjelo dogoditi da se razvila predodžba o Afro-Amerikancima kao "manje vrijednim" ljudima čija je vrijednost spuštena ispod vrijednosti životinje, dok su npr. kinezi, čiji je broj jednako proporcionalno rastao, tretirani bez nekog ozbiljnijeg traga rasizma. Ksenofobija u njemačkoj također. Židovi u njemačkoj su bili bogatiji i u krajnju ruku moćniji od Nijemaca. Pošto je njemačka još patila od posljedica drugog svjetskog rata, židovski kapital koji im je nasilno otet je baš dobro došao. No nisu samo židovi imali tu "čast". Glavni cilj nacističke ideologije je imao za cilj njemački životni prostor (lebenzrau). No kada bi taj "prostor" bio osvojen, netko bi ga morao i obrađivati. Pa su se Nijemci okomili i na slavene i cigane. Jeftina radna snaga. Uvijek su me fascinirali naši "domaći" skinheds-i. U Hitlerovom "Mein Kampfu" lijepo piše židovi, cigani i SLAVENI. Očito su taj dio zanemarili. Ako ste se prepoznali u nekom dijelu ovoga teksta, mislite da sve homoseksualce treba u redovitim intervalima slati na traumatologiju, sve žene služe za kuhanje obroka i reprodukciju, da su crnci samo gangsteri čije je mjesto u getto-ima velikih gradova ili da su svi muslimani samoubojice s jaknama od dinamita. Sjetite se da će par generacija nakon vas smatrati vas primitivnim i monstruoznim kao što i mi danas smatramo mržnju koju se nadamo da smo ostavili u prošlosti. Većina ljudi na shvaća da je mržnja prema drugačijima, zapravo mržnja prema nama samima, jer ako mrzite druge ljude, kako možete voljeti sebe?

- 14:38 - Komentari (12) - Isprintaj - #

12.03.2006., nedjelja

BALKAN BLUES

Čardaš Blues Eto bio sam na koncertu i same pohvale mogu uputiti ovom vrhunskom muzičaru i njegovom pratečem "bandu", pogotovo prekrasnoj vokalistici koja je izvela neke "prastare" podravske skladbe besprijekorno! Ovaj BESPLATNI koncert u zagrebačkoj Tvornici je pravi pokazatelj koliko talenata ima "među nama", te koliko moramo biti posremljeni zbog našeg prihvačanja naše "mainstream" muzičke scene. Miroslav Evančić savršeno prikazuje koliko malo uistinu je potrebno za odsvirati i zabaviti publiku. Njegova glazba koristi glazbene motive iz naše stoljetne kulture, te ih miješa sa američkim Bluesom, istovremeno kombinirajući svoj odličan osjećaj za tok glazbe, te vrhunsku interpretaciju. Koncert za svaku pohvalu, i svakoga koji mu je prisustovao, mora se zapitati zašto, ZAŠTO, se mi hrvati u globalu "palimo" na razno-razne Tompsone, Severine, Štikle i Kolonije, te u procesu gubimo svaku mogučnost normalnog glazbenog ukusa.

- 03:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #

11.03.2006., subota

MOJE MIŠLJENJE O BLOGOVIMA...

- 11:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #