PodRoom
26.03.2006., nedjelja
URBANA MLADEŽ
Zašto? To je bila prvo pitanje kada sam se probudio ujutro. Dejavu efekt. Opet su ga pustili... To je postalo gotovo nepisano pravilo.Današnji "studenti", inteligentni, obrazovani, elokventni mladi; su dobar primjer kako je naše društvo postalo prava sprdnja. Prije otprilike tjedan dana sam imao "zadovoljstvo" gledati studenticu engleskog jezika i književnosti, kako stoji ispred karte svijeta i ne zna pokazati Japan. Nemojte se smijati. Nije smiješno! Još je bilo zabavnije kada je trebala pokazati Urugvaj. Tražila ga je u Africi. Što time želim reći. Gadi mi se licemjerje. Svi su se počeli "furati" na inteligenciju. Što i nije baš loše... Samo što mali broj njih to može i dokazati. Sada je "moderno" biti u raznim nevladinim udrugama. Prijatelji životinja. Gong. Iskorak. Kao ono, politički i socijalno osviješteni ljudi. Koji se muče s pronalaskom Urugvaja na karti. Tamo je negdje kod Australije. Ili Austrije. Čak sam čuo osobu koje je rekla da je to isto. Meni osobno je dobar pokazatelj "tko je tko" je u glazbi koju slušaju. Ako odete na neki privatan tulum (po mogućnosti kod nekoga doma), i pitaju vas koju glazbu slušate; jedan je siguran i točan odgovor s koji ćete pridobiti poštovanje svih prisutnih: (onomatopeja: tam-tam-ta-tam) -->URBAN<--! Ja osobno nemam ništa protiv Damira Urbana (osim duhovitih naušnica). Čak mi je i jasno zašto je i toliko popularan. Čovjek piše stvarno lijepe tekstove. Pati od istog kompleksa kao i 99% ostalih "muzičara" na svijetu, a to je da je tema većine pjesama ljubav. Pa se onda repetira. Stalno iznova. Ali zašto je on popularan. Zbog već navedenih tekstova. Bio bi stvarno kreten kada bi rekao da su riječi njegovih pjesama loše. Ali u njegovim pjesmama me nešto jako muči. Glazba. Jeste primijetili da su većina pjesama svirane akustičnom gitarom? Siguran odabir za cure. Već sa bio na jednom Urbanovom koncertu kada su letjele gače i grudnjaci na stage. Dobro, za razliku od 99% ostalih "muzičara" na svijetu, Urban svira neki instrument. Ali glazba koja prati Urbanov glas zapravo nema svrhe. Glazba ima svrhu "prodavanja" riječi i Urbanovog glasa publici. Ništa više. Ništa manje. Na pamet mi pada "američka" verzija Urbana. Nick Cave, koji je doduše Australac. Američki mladi (od 20 do 30 godina) se pale na Cavea. Ja isto. Lik je pjesnik, u najboljoj maniri nekog Jim Morrisona ili Edgar Allan Poa. No taj umjetnik, koje ima iza sebe par desetaka pjesama, albuma i tri knjige, ima jednu prednost pred Urbanom. Iza sebe ima moćan band. The Bad Seeds. Svi članovi ovog benda su etablirani muzičari koji uz Cavea imaju iznimno uspješne karijere. Tako na Caveovim albumima, osim briljantnih tekstova, imate glazbu koja prati te riječi, naglašava atmosferu, i produbljuje značenje. To fali Urbanu. Svi ti kvazi "intelektualci" nisu niti svjesni da kroz cijelu svoju karijeru, Urban nije odsvirao više od pet akorada i dvije skale. Zašto bi se time zamarali? Kada ni ne znaju gdje je Urugvaj. |
- 18:11 - Komentari (28) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
VI STE POSIJETITELJ: OD 11.03.2006. trenutno čita MOJI PROŠLI POSTOVI: (*) - naslovnica Blog.hr Objavljeno postova na blog.hr: 9 Objavljeno postova na croBLOGeri.com: 16 ->Članak na T-Portalu ->Članak na DugiRat.com  Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||