pocela

Qd = a - bP jednadžba potražnje

Qs = c + dP jednadžba ponude

Qd2 - Qd1
Ed,p= (Qd2 + Qd1) / 2 Cjenovna elastičnost
P2 - P1
(P2 + P1) / 2

k = r Qd Nagib
r P

MU = TU2 - TU1 Granična korisnost
Q2 - Q1

TU =  MU

(MU/P)x =(MU/P)y = (MU/P)z uvjet max. korisnosti


Q2 - Q1
Ed= (Q2 + Q1) /2 Dohodovna elastičnost
Y2 - Y1
(Y2 + Y1) /2 -  -> inferiorna dobra;  + -> normalna dobra: 0-1 -> nužna dobra;
>1 -> luksuzna dobra

Q2 - Q1
(Q2 + Q1) /2 Križna elastičnost
P2 - P1 cijene supstituta = poz
(P2 + P1) /2 cijene komplemenata = neg
neutralna dobra = 0

CS = a x b potrošačev probitak
2


Q = 100 x 2xLxK -> pod korijen Proizvodna funkcija


MU(x) / Mu(y) = Px / Py uvjet ravnoteže potrošača



AP = TP / L , AP = TP / K , AP = TP / N prosječni proizvod

MPK = TP2 - TP1 MPL = TP2 - TP1 MPN = TP2 - TP1 granični proizvod
K2 - K1 L2 - L1 N2 - N1

TROŠKOVI

TC = TFC + TVC TFC = TC - TVC TVC = TC - TFC

MC = TC2 - TC1 = TVC2 - TVC1 TVC =  MC -> TC = TFC +  MC
Q2 - Q1 Q2 - Q1

ATC = TC / Q AFC = TFC / Q AVC = TVC / Q
TC = ATCxQ TFC =AFCxQ TVC = AVC Xq
AFC = ATC - AVC AVC = ATC - AFC

LRATC (Q) = LRTC (Q) / Q dugor. Trošak

MPL / PL = MPK / PK = MPN /PN pravilo najmanjeg troška

TR =Q x P ukupni prihod

MR = P
MC =P -> maksimalizacija profita = ATC min

P d AVC - najpovoljnije prekinuti s poslom

AVC < P < ATC - poduzeće posluje s gubitkom

AR =P
P=LMC=min LAC profiti Tpf = TR - TC
Mpf = MR - MC
MONOPOLI > MR =MC

MR = TR2 -TR1
Q2 - Q1

MRP - prihod graničnog proizvoda

MRP = P x MP

Najamnina = MPL x P
Kta = MPK x P
Renta = MPN xP

MRP = MC

_________________________________
BESKONAĆNI VIJEK TRAJANJA
V = N V= sadašnja vrijed.
i N= neprekinuti god. primici
i = tekuća kamatna stopa

OGRANIĆENI VIJEK TRAJANJA
V = N1 + N2 + N3
1+i (1+i)2 (1+i)3 ……


_____________________________________________________

GDP deflator = GDP nom / GDP realni
Realni GDP = GDP nom / GDP deflator
Nom GDP = GDP realni x GDP deflator

RS = Z + N z' = Z / RS n' = N / RS


Stopa inflacije = CPI (ove god) - CPI (prošla god) x 100
CPI(prošle god)


Mop = 1 / (MPS + MPm)

Mzp = 1 / MPS



Tržišna cijena dionice = N x d / i
(N - nominal.vrijed. dionice, d- dividendna stopa, i - kamatna stopa)

Amortizacija je god novčani odbitak namijenjen obnovi fizički istrošenog fiksnog kapitala.

Vrste obračuna :

A. se obračunava samo u vrijeme korisnog vijeka trajanja dug. imovine. Korisni vijek trajanja je vrijeme u kojem se predviđa da će dug imovina donositi prihod. Vijek trajanja se može izraziti u:
1. godinama korištenja stalnih sredstava
2. br. proizvoda ili sati rada stalnih sredstava

1. %am = 100/ korisni vijek trajanja ; iznos am= BKV x %am / 100

2. trošak am po jed.proizvoda: BKV / procijenjeni br proizvoda proizvedenih u korisnom vijeku trajanja

iznos am = am/kom x br. proizvedenih proizvoda u obrač razdoblju

Funkcionalna am = obračunava se po jedinici proizvedenih proizvoda ili sati rada postrojenja i opreme

Pravocrtna ili linearna = jednaka u svim obrač. razdobljima tijekom korisnog vijeka trajanja

Ubrzana ili progresivna = troškovi am sve veći iz razdoblja u razdoblje

Opadajuća ili degresivna = trošk am su sve manji iz razdoblja u razdoblje,a osnovica za ovaj obračun je sadašnja vrijednost dug. imov.

Državni proračun(budžet) - sustavni pregled planiranih prihoda i rashoda neke države u određenom vremenskom razdoblju. Formulira ga i predlaže vlada,a usvaja najviše predstavničko tijelo države.

Proračunski suficit - ako porezi i drugi prihodi države državne rashode
Proračunski deficit - ako rashodi države premaše prihode
Proračunska ravnoteža - prihodi = rashodi

Proračun ima 3 značajne ekonom. svrhe :
1) pomoću njega se društvena proizvodnja dijeli na privatnu i javnu potrošnju te investicije
2) pomoću njega se djeluje na ponudu proizvodnih faktora i finalnih dobara
3) pomoću njega se utječe na ključne makroek. ciljeve

Stvarni proračun - pokazuje stvarne prihode i rashode u danom razdoblju
Strukturni proračun - pokazuje koliki bi bili državni prihodi,rashodi i deficit da ekonomija ostvaruje potenc.proizvodnju
Ciklični proračun - pokazuje promjene u prihodima i rashodima koje nastaju zbog toga što privreda ne ostvaruje potencijalnu proizvodnju jer se nalazi u privrednom ciklusu.


Državni (javni) dug - podmiruje nastali proračunski deficit. Sastoji se od uk. kumuliranog dugovanja države koje nastaje njenim zaduživanjem kod vlastitih građana ili u inozemstvu.

Efekt istiskivanja - u kratkom roku ga izaziva državni dug.Iskazuje se u smanjenju privatnih investicija zbog povečanja državne potrošnje. On će izostati ako postoje neiskorišteni proizvodni kapaciteti. Tada dolazi do paradoksa poticanja investicija.Povečanje državne potrošnje dovodi do porasta investicija i proizvodnje. On je paralelan s paradoksom štednje
Efekt tereta duga - u dugom roku ga uzaziva državni dug.

Unutarnji dug koji država duguje svojim građanima dovodi do gubitka efikasnosti zbog nametanja poreza potrebnog za plaćanja kamata vlasnicima državnih obveznica.
Vanjski dug dovodi do odlijevanja dijela narodnog dohotka zbog potreba njegovog servisiranja čime se smanjuju domaći resursi portebni za ekonomski razvoj.

Premještanje kapitala - posljedica dražvnog duga koja se sastoji u zamjeni privatnog kapitala obveznicama državnog duga čime se smanjuje veličina aktivnog kapitala koja kola u ekonomiji.

TEORIJA DEVIZNIH TEČAJEVA NA TEMELJU PARITETA KUPOVNE MOĆI - stopa razmjene neke zemlje će težiti da izjednači troškove kupnje razmjenjenih dobara u zemlji s troškovima kupnje tih dobara u inozemstvu.Poseban slučaj je ZAKON JEDNE CIJENE koji kaže da se identično dobro mora prodavati po istoj cijeni.

TEORIJA PARITETA kupovnih moći tvrdi da valute zemalja s visokom stopom inflacije imaju tendenciju k deprecijaciji. Spomenuta teorija omogućava točnije ekonomsko rangiranje pojedinih zemalja.Ako se rangiranje vrši na temelju tržišno određenih deviznih tečajeva, GDP manje razvijenih bit će znatno podcijenjen.Razlog je što je velik dio GDP-a tih zemalja proizveden u radnointezivnim djelatnostima sa slabo plaćenom radnom snagom.

BILANCA MEĐUNARODNIH PLAĆANJA(PLATNA BILANCA) - pomoću nje se prate ekonomske transakcije jedne zemlje s ostatkom svijeta. Sustavni iskaz svih njenih tokova dobara,usluga i kapitala u razmjeni s drugim zemljama. Sastoji se od 4 dijela: 1.tekući rč, 2.rč kapitala, 3.stat.pogreške i neslaganja, 4.službene transakcije

1) Tekući račun evindetira iznos uvoza i izvoza roba i usluga te neto dohodak od investicija.

2) Račun kapitala iskazuje tokove financ. sredstava što ih čini vlada ili privatne osobe s inozemstvom.

3) Statističke pogreške i neslaganja obuhvačaju transakcije koje nisu stat. evidentirane

4) Službene transakcije kojima se poravnava platna bilanca ako se nađe u deficitu ili suficitu.

Trgovinska bilanca - dio tekućeg računa koji bilježi vrijednost uvoza i izvoza roba

1944. god. u Bretton Woodsu pod vodstvom Keynesa održana je konferencija s ciljem uspostave novog međunarodnog financ.sustava. Tad su osnovani IMF, WB i GATT. Sustav iz Bretton Woodsa bio je kombinacija fiksnih i promjenjivih tečajeva. Funkcionirao je uspješno do 1971.g kad je napušten.

Međunarodni monetarni fond (IMF)- središnja banka svih centralnih banaka sa svrhom pomoći onim zemljama čiji su valutni tečajevi postali nestabilni.

Svjetska banka (WB) - do kapitala dolazi temeljem uplata zemalja članica ovisno o stupnju njihove ekonomske moći.

Europski monetarni sustav (EMS) - valutni blok od 1978. Zemlje članice su se međusobno dogovorile da svoje devizne tečajeve održavaju unutar dogovorenih granica.

Europska monetarna unija (EMU). Politiku unije vodi Europska centralna banka (ECB) koja je zadužena i za određivanje kapatnih stopa Unije.Uvodi se zajednička europska valuta - euro.

HUMAN DEVELOPMENT INDEX (HDI) uključuje 4 temeljna pokazatelja:
1) realni GDP po stan
2) očekivanu životnu dob
3) obrazovnu strukturu stan
4) stopu pismenosti

Na temelju tih kriterija definiramo zemlje u razvoju (LDC).

Proces demografske tranzicije:
1) faza tradicijskog društva
2) faza ranog ekonom. razvoja (LDC)
3) faza kasnog ekonom. razvoja
4) faza zrelosti (razvijene zemlje)

4 odrednice ekonom. razvoja: 1. demografski činitelji
2. prirodno bogatstvo
3. formiranje kapitala
4. tehnologija

"odljev mozgova" - ekonomska emigracija najkvalitetnijih ljudskih potencijala bez kojih je LDC zemljama razvoj teško moguć.

LDC zemlje se nalaze u začaranom krugu siromaštva.Imaju niski prosječni dohodak koji uzrokuje nisku štednju i investicije. Niska štednja usporava formiranje kapitala,a nedostatak kapitala onemogućava porast produktivnosti. Niska produktivnost uzrokuje niski prosječni dohodak i krug se zatvara.

Dugoročni ekonomski rast cilj je ekonom. politike svake zemlje. Ostvaruje se povećanjem produktivnosti rada.Pretpostavka porasta produktivnosti su povećanje kapitalne opremljenosti rada i uvođenje tehnoloških promjena. Tempo ekonom. rasta pored stope agregatne štednje ovisi o tempu tehnološkog napretka. 3 su načina kako država potiće ponudu novih tehnologija :
a) poticanjem znanosti,tehnike i tehnologije
b) poticanjam investicija inozemnih poduzeća
c) primjenom stabilne makroekon. politike

MODELI RAZVOJA:

A) istočno - azijski
B) kineski
C) socijalistički
D) sovjetski

A) karakterizira nadzirano tržište. Visoke stope investicija,monetarna stabilnost,izvozna orijentacija i konkurencija potaknuta od države.

B) razvio se sustavnim ekonomskim reformiranjem bez političkih reformi.Kina je dozvolila pluralizam vlasništva,stvaranje posebnih ekonom. zona, prodor stranog kapitala i ekonom. liberalizaciju.

C) karakteristike: a) državno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju
b) planiranje
c) preraspodjela dohotka
d) miran i demokratski razvoj

D) razvio se iz marksističke teorije. Naredbodavni model privrede, forsirana industrijalizacija,centralizirano planiranje,prinudna kolektivizacija poljoprivrede.

KLASIČNA LIBERALNA ŠKOLA - predstavnici Adam Smith, David Ricardo, J.B.Say... Oni su promatrali ekonomiju sa stajališta čovjeka kao individue,njegove osobne slobode i njegovog interesa u ekonom.procesima. Prema A.Smithu, slijedeći svoj osobni interes čovjek nesvjesno (kao da ga pritom vodi "nevidljiva ruka") ostvaruje i opći društveni interes. Klasičari su formirali model ekonomije na petpostavci da u ekonomskoj stvarnosti dominira potpuna konkurencija i oscilacije cijena u oba pravca. Promatrali su i objašnjavali tržište kao samopokretni mehanizam koji pokreće ljude na ekonomsku aktivnost i regulira ekonomske procese.

Karekteristike:
a) zalaganje za privatno vlasništvo i poduzetništvo
b) preferencija slobodnog tržišta i kritika državne regulacije
c) zalaganje za budžet
d) teza o razdvojenosti robnog i novčanog sektora ekonomije
e) teza o neutralnoj ulozi novca u odnosima između monetarnog i robnog sektora

Sayov zakon tržišta- teza franc.ekonomista J.B.Saya koja izražava stajalište da svaka proizvodnja i ponuda dobara stvara svoju potražnju. Prema klasičarima, ljudi se na raznim tržištima pojavljuju jednom kao prodavači jedne vrste robe,a drugi put kao kupci druge vrste robe. Tako se robe razmjenjuju za robu,a ljudi i njihov novac su posrednici koji olakšavaju razmjenu.
________________________________________________________________________________

NEOKLASIČNA(NEOLIBERALNA) ŠKOLA - predstavnici K.Menger, J.Bentham,S.Jevons, A.Marshall, A.C.Pigou..
Razvija se od 1871.g.Predstavnici pokušavaju slijediti misaonu tradiciju klasične škole,ali pomoću teorije marginalne korisnosti koja odbacuje klasičnu teoriju trošk.proizvodnje i teoriju radne vrijednosti. Oni priznaju da tržišni mehanizam ima neke nedostatke te da država može pomoću mjera ekonom.politike otklanjati te nedostatke i bez tranformacije privatnog u državno vlasništvo.

MONETARIZAM je grana neoklasične škole. Razvili ga am.prof. Milton Friedman (dobitnik Nobelove nagrade za ekon.) i njegovi suradnici.Teorijska osnova monetarizma je u kvantitativnoj teoriji novca. Imajući u vidu činjenicu da građani i poduzeća jedan dio svoje imovine drže u obliku novca,monetaristi su spomenutu teoriju redefinirali i proširili teorijom potražnje novca koju su uklopili u teoriju kapitala. Teoretičari monetarizma su smatrali da je inflacija veće zlo od nezaposlenosti te da se monetarna politika treba koncentrirati na smanjivanje inflacije i stabilnost cijena.
________________________________________________________________________________

KEYNESIJANSKA ŠKOLA - predstavnici J.M.Keynes, A.Hansen, J.Robinson..Osnivači su Keynes i M.Kalecki. On i njegovi sljedbenici formirali su makroekonomiku kao znanstvenu disciplinu te kratkoročnu politiku uravnoteživanja i stabilizacije ekonom.sustava. Keynes je razmatrao krizno-recesijsko stanje ekonomije i tražio izlaz iz tog stanja. Tražio je makroekon.metode uravnoteživanja AS i AD te načine stabilizacije uspostavljene ravnoteže. Odbacio je Sayov zakon i viziju tržišta kao samoregulirajućeg mehanizma. Također je formirao princip efektivne potražnje koji nam govori da AD u kratkom roku određuje razinu proizvodnje i zaposlenosti. Keynes je odbacio model potpune konk. i prihvatio nepotpunu konk. kao dominantno stanje kapitalističke ekonomije. Dakle,zalagao se za kombinaciju privatnog i državnog vlasništva te komb. tržišne i državne regulacije. Također je smatrao da je nezaposlenost veće zlo od inflacije te da ekonomski rast i puna zaposlenost trebaju biti gl.ciljevi makroekonom.politike.
________________________________________________________________________________

MERKANTILIZAM - Merkantilisti su djelovali u 17. i 18.st i to su bili prvi sustavni mislioci na području proučavanja ekonomskih odnosa.To je razdoblje priječlaza iz feudalizma u liberalni kapitalizam. Merkantilisti su kao mislioci stvorili i ekonomsku i političku doktrinu koja je podupirala vojnu i ekonom.moć novonastalih nacija.Smatrali su da je akumulacija srebra i zlata osnova državne moći pa su stimulirali vanjsku trgovinu jer se izvozom roba ostvarivao priliv u zlatu i srebru. Za njih je bogatstvo bilo osnova državne moći,a k tome je puna zaposlenost smatrana sredstvom povećanja bogatstva države.

FIZIOKRATI - za njih je najvažnija privredna djelatnost bila poljoprivreda. Razlog tome je bio što zemlja stvara vrijednost i jedini je izvor ekonomskog viška, zbog toga je zemlja bila mjerilo nečije vrijednosti.

ČIKAŠKA ŠKOLA - čine ju ekonom. iz Chicaga povezani s čikaškim sveučilištem,a to su Hilton,Friedman,Knight i Hayek.Oni su po svom shvačanju liberalni pa prema tome naglašavaju da je u polit. i ekonom. stvarima najznačajnija osobna sloboda. Zalažu se za slobodno tržište kao najefikasnije sredstvo za usmjeravanje ekonom.resursa.Vjeruju da bi konkurencijska tržišta oslobođena državne intervencije dovela do najefikasnijeg načina djelovanja.Protive se državnoj intervenciji tvrdeći da najveći dio monopolne moći proizlazi iz državne intervencije.

ŠKOLA RACIONALNIH OČEKIVANJA - čini ju skupina ekonomista koja je po svom uvjerenju sklona liberalima. 1970-ih godina osnovali su je R.Lucas i T.Sargent.Vrlo su skeptični prema državnoj politici i njezinim makroekon. instrumentima jer smatraju da makroek. politike nemaju nikakvog utjecaja na proizvodnju i nezaposlenost i čak borba protiv nezaposlenosti može završiti u inflaciji. Smatraju da se tržište,tj. ponuda i potražnja vrlo brzo uravnotežuju te da su očekivanja ekonom.subjekata racionalna ako se koriste sve dostupne informacije i ako nisu potpuno pogrešna ili pristrana.

NOVA LJEVICA - škola u kojoj su se 80-ih god. okupili ekonomisti radikalniji od J.K.Galbraitha.Hrabro su napadali Američke ekonom.institucije

1. Suprotstavljaju se imperijalizmu,osobito ekonom.imperijalizmu osuđujući Am.kompanije koje izvlače korist na temelju rasističke politike apartheida
2. Odbacuju modernu makroekonomiju koja tvrdi da postoji prirodna stopa nezaposlenosti od 6%.Smatraju da nadnice,kao i cijene, treba kontrolirati da bi se obuzdala inflacija
3. Zalažu se za smanjenje nejadnakosti među stan. koje stvara samo tržište.Stoga žele progresivno oporezivanje kako bi preraspodjelili sredstva u korist siromašnih.
4. Smatraju da našim ukusima manipulira propaganda kako bi poticala trivijalnu potrošnju.Nemaju povjerenja u državnu birokraciju.


MARKSIZAM - Karl Marx je smatrao da će razvoj i prodor tehnologije izazvati promjene u društvenim i ekonom.odnosima.Te će promjene još više potencirati akumulaciju kapitala pa če njihovim zajedničkim djelovanjem doći do pobjede komunizma.Po njemu su oni osnovni pokretači povijesti.On se u svom djelu Kapital koncentrirao na teoriju vrijednosti u kojoj obrazlaže da je rad i direktno i indirektno mjerilo robe.Uvidio je da tržišne cijene nisu jednake troškovima proizvodnje i vrijednosti rada jer kapitalist uzima prihod koji premašuje troškove.On taj prihod naziva višak vrijednosti i smatra ga razlikom između prihoda i uk.troškova rada. S vremenom je antagonizam između radništva i kapitalista postajao sve veći,a istovremeno se stvara svijest radništva.Marx je to nazvao klasna svijest proleterijata i pretpostavio je da će doći do velike krize i nasilne revolucije koja će srušiti kapitalizam.Međutim, povijest nije slijedila Marxov scenarij.Zahvaljujući javljanju sindikata, radnisi su dobivali sve veća prava.


SOCIJALIZAM - kao doktrina se razvio iz Marxovih ideja i ideja drugih radikalnih mislilaca 19.st. On je srednji put između kapitalizma laissez faire i sovjetskog modela.Večina mislilaca soc.filozofije ima nekoliko zajedničkih elemenata:
1. Državno vlasništvo nad proizvodnim resursima - vjerovali su da u nekim privrednim sektorima treba smanjiti ulogu privatnog vlasništva.

2. Planiranje - uporno tvrde da je neophodno da bi se uskladili različiti sektori uprivredi.Sumnjičavi su prema kaosu tržišta i dovode u pitanje efikasnost nevidljive ruke i laissez faira

3. Preraspodjela dohotka - smatraju da nasljeđeno bogatstvo i najviše dohotke treba smanjivati progresivnim oporezivanjem

4. Miroljubiva i demokratska evolucija - vjerovali su da će se državno vlasništvo postupno povećavati i da će se to ostvarivati mirnim putem.To je tzv. baršunasta revolucija.

U pregledu domaćih ekonom. ideja i politika uočavaju se dvije grupe ekonomista.

Prvu skupinu čine kreatori i branitelji gosp.sustava i oficijelne ekonom.politike u razdoblju od 1991. do 2001.U kreiranju i obrani te politike najutjecajnije su bile ideje iz neoklasične škole i njene monetarističke grane.Predstavnici : B.Škegro, P.Jurković, M.Škreb,...

Drugu skupinu čine kritičari gosp.sustava i oficijelne ekonomske politike koji se nalaze u "idejnoj opoziciji" prema službenoj ekonom.politici.Kritičari su uglavnom suglasni u procjeni da neoliberalizam i monetarizam jesu doktrinarna osnova procesa tranzicije,gosp.sustava i ekonom.politike u Hrv. u 90-im god.Predstavnici: J.Sirotković, B.Horvat, I.Perišin, I.Lovrinović,...

ADAM SMITH(1723-1790)-Škotski filozof i ekonomist.Mnogi ga smatraju začetnikom ekonomije kao znanosti. 1776.g objavio knjigu Bogatstvo naroda u kojoj je sabrao dotadašnja ekonom. znanja i izložio temelje klasične liberalne polit. ekonom.
On je u Teoriji moralnih osjećaja(1759.) razlikovao i opisivao 6 motiva koji pokreću ukupnu ljudsku aktivnost.To su:1)egoizam ili samoljublje 2) altruizam ili simpatija 3) želja za slobodom 4) osjećaj pristojnosti 5) radne navike 6)sklonost trgovanju i trampi
On je smatrao da se država sa svojim zakonima i propisima ne smije uplitati u slobodno djelovanje tržišta jer će tržišni mehanizam sam regulirati odnose između proizvodnje i potrošnje.

ALFRED MARSHALL(1842-1924) - vodeći engl.teoretičar čije je najznačajnije europsko djelo "Načela ekonomike".U njemu tvrdi da cijenu robe određuju ponuda i potražnja. Faktor potražnje je granična korisnost.Zapazio je da promjene potražnje dovode do večih promjena cijena i to u kratkom roku.Uveo je pojam potrošačev probitak.

THOMAS ROBERT MALTHUS(1766-1834)- tvrdio je da je rast stan. trajan uzrok njihov ebijede i da je prepreka blagostanju ljudi.
Prorekao je da će bilo kakvo poboljšanje životnog standarda radnika biti "pojedeno" rastom stan. Međutim,on nikad nije petpostavio tehnološki napredak i tehnološko čudo ind.revolucije koje je pomaknulo granicu prizv.mogučnosti.Zbog toga je rast proizvodnje nadmašio rast stan.

DAVID RICARDO(1772-1823) - središnja ličnost svoga doba i na njegovu se misao dalje nastavljaju i klasična i moderna znanost. 1817.je objavio djelo "Načela političke ekonomije i oporezivanja" koje mu je osiguralo slavu sve do današnjeg dana. Dao je velik doprinos razvoju ekonom.misli, a njegova analiza prirode ekonom.rente je preživjela do danas.Analizirao je zakon raspodjele dohotka u kapitalističkoj privredi,među društvenim klasama, i tvrdi da nadnice pripadaju radnicima,renta zemljoposjednicima , a profiti vlasniku kapitala.Također u analizi komparativnih prednosti je govorio da specijalizacija u proizvodnji koristi zemljama u međunarodnoj razmjeni.

MODELOM MULTIPLIKATORA naziva se teorjia koja objašnjava kako odrednice agregatne potražnje djeluju u kratkom roku na obim proizvodnje.Postoje dva modela multiplikatora:
a)osnovni ili jednostavni model
b)razvijeni ili Keynesov model

Osnovni model analizira utjecaj potrošnje i investicija na kretanje proizvodnje,dok Keynesov analizira pored navedenih determinanti i utjecaj državne potrošnje i neto izvoza.Osnovni model multiplikatora građen je na pretpostavci da su cijene i najamnine u kratkom roku fiksne i zadane tako da se svaka promjena ekonomske politike odražava na proizvodnju i zaposlenost.Ove pretpostavke u dugom roku su neodržive jer promjene agregatne potražnje,potenc.proizvoda i troškova proizvodnje utječu na visinu cijena i najamnina.
U osnovnom modelu multiplikatora ravnotežna razina društvene proizvodnje ostvarit će se kada se planirana štednja izjednači s planiranim investicijama.U tom stanju ravnoteže nema zaliha proizvoda, a proizvodnja,zaposlenost i potrošnja su stabilne.
Osim metodom S-I,ravnoteža se može prikazati i metodom C+I.

Pod miultiplikatorom investicija se podrazumijeva broj koji množeći promjenu investicija daje promjenu proizvodnje i GDP tj.

promjena GDP = multiplikator × promjena investicija ili
multiplikator = promjena GDP : promjena investicija

k = 1 / ( 1 - MPC)
k = 1 / MPS

Veličina investicijskom multiplikatora ovisi o graničnoj sklonosti potrošnji(MPC),odnosno graničnoj sklonosti štednji(MPS). Na višim razinama dohotka multiplikativni efekt će biti manji zbog opadajućeg MPC-a, odnosno rastućeg MPS-a i obrnuto.
Primjena investic. multiplikatora ograničena je na stane depresije kada u privredi postoje neiskorišteni resursi.

Štednja ne mora nužno pratiti povećanje investiranja.Poveća li se štednja bez odgovarajučeg porasta investicija,dolazi do tzv. paradoksa štednje. On nam govori da čin koji je individualno pozitivan nije takav i društveno,jer povečanje štednje prati smanjenje potrošnje,dohotka i zaposlenosti.Paradoks štednje dolazi do izražaja kada je privreda u recesiji što nije slučaj u vrijeme pune zaposlenosti kada se štednja najvećim dijelom transformira u investicije.
___________________________________________________________________________

Multiplikator državnih izdataka pokazuje za koliko će se povečati GDP ako se državna potrošnja poveća za jednu novčanu jedinicu.Multiplikator državnih izdataka jednak je multipl.investicija. Oni se nazivaju multiplikatorima izdataka.

Kg = 1 / ( 1 - MPC) = 1 / MPS

Porezni multiplikator pokazuje promjenu GDP-a ako se veličina poreza promjeni za jednu novčanu jedinicu.
Porezni multiplikator = MPC × multiplikator izdataka

Multiplikator otvorene privrede(Mop) određuje se uz pomoć granične sklonosti uvozu(MPm).On je manji od multipl. zatvorene privrede(Mzp) jer dio povećanja dohotka odlazi na uvoz.
_________________________________________________________________________________________________________


Monetarni multiplikator je broj koji pokazuje za koliko puta se maximalno može povečati količina depozitnog novca u bankarskom sustavu ako se primarni novac ili inicijalni depozit,koji štediše ulažu u posl.banke, poveća za jednu novčanu jedinicu.Jednak je recipročnoj vrijednosti stope obvezne rezerve

monetarni multiplikator = m.m. = 1/r = M1/M0
-> M1 = M0 x m.m.

Kreditni multiplikator je broj koji pokazuje koliki maximalni iznos kredita bankarski sustav može stvoriti iz povečanja viška rezervi za jednu jedinicu.Kreditni multiplikator je za jedan manji od monetarnog.

kreditini multiplikator = k.m. = 1 / r -1

BRUTO DOMAĆI PROIZVOD-osnovni makroekonomski pokazatelj.Pokazuje vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u zemlji tijekom dane godine izražene u novčanim jedinicama.GDP se može izraziti kao -tok proizvodnje i -suma zarada,odnosno troškova.
Promatra li se GDP kao tok proizvodnje-> GDP=C + I + G + X (C-potrošnja pojedinca i kućanstva,I-potrošnja poduzeća,
G-potrošnja države,X-potrošnja stranaca)

kao suma zarada-> GDP=w + i + R + Pf + Dp + T (w-najamnina,i-kta,R-renta,Pf-profit,Dp-amortizacija,
T-neizravni porezi)


NETO DOMAĆI PROIZVOD-> NDP=GDP - Dp

BRUTO DRUŠTVENI PROIZVOD (GNP) pokazuje vrijed. proizvodnje proizvedene radom i kapitalom u vlasništvi građana te zemlje kako u tuzemstvu tako i u inozemstvu. Razlika između GDP-a i GNP-a naziva se neto inozemno faktorsko plaćanje (NFP)
GDP=GNP - NFP


NACIONALNI DOHODAK- suma faktorskih dohodaka koje primaju vlasnici radne snage,kapitala i zemlje.
NI= w + i + R + Pf
= GDP - Dp - T

RASPOLOŽIVI DOHODAK- onaj koji kućanstvima ostaje za potrošnju(C) i štednju(S)
DI= NI - (Td + Tp) Td(osobni porezi) Tp(transferna plaćanja)
DI=C + S

NETO EKONOMSKO BLAGOSTANJE(NEW)- ne uključuje one komponente GDP-a koje ne pridonose blagostanju pojedinca,a
uključuje one stavke GDP-a koje su izostavljene iz GDP-a i to čine. U NEW ulazi vrijed. slabodnog vremena kao i učinci neregistrirane ekonomije koji nisu stat. obuhvaćeni(siva ekonomija).

NEW=GDP - amortizacija + dokolica i neregistrirana ekon. - zagađivanje i neugode

INVESTICIJE - ulaganja u buduću proizvodnju. U kratkom roku utječu na proizvodnju preko učinaka na AD,a u dugom roku na AS preko učinaka na povećanje kapitala i potencijalnog proizvoda.Investicija je funkcija realne kamatne stope i s njom je u inverznom odnosu.Dakle, potražnja za investicijama će biti veća što je kta stopa niža i obrnuto. Prema akceleratorskom principu potražnja za investicijama ovisi i o promjenama realnog GDP-a.
BRUTO INVESTICIJE- ukupna kapitalna ulaganja namjenjena zamjeni izrabaćenog fizičkog kapitala i proširenju postojećeg.
Financiraju se iz amortizacije i akumulacije.
NETO INVESTICIJE- namijenjene proširenju postojećeg fizičkog kapitala,a financiraju se iz akumulacije.

ŠTEDNJA - neutrošeni dio raspoloživog dohotka S=DI - C
S= PS + GBS + GS PS-osobna štednja,GBS-bruto štednja poduzeća,GS-štednja države.

POTROŠNJA - dio GDP-a koji je namijenjen zadovoljenju osobnih potreba
-potrošnja trajnih dobara
-potrošnja potrošnih dobara
-potrošnja usluga


Transferna plaćanja- isplate države pojedincima koje se ne obavljaju u zamjenu za ponuđena dobra i usluge, a motivirane su
postignućem nekog socijalnog cilja.

GDP deflator - ponderirani prosjek cijena svih roba u GDP-u s ponderom svakog dobra koji je jednak njegovoj postotnoj važnosti
u ukupnom GDP-u.


MPC = 1 - MPS
MPS = 1 - MPC
MPC + MPS = 1

MPC = odnos između prirasta C i prirasta DI
MPS = odnos između prirasta S i prirasta DI

OSNOVNA JEDNADŽBA OBRAČUNA RASTA

%rasta proizvodnje (Q) = 3/4 (%rasta L) + 1/4 (%rasta K) + TC(tehnološke promjene)

izračun stope outputa po radniku:

%rasta Q/L = %rasta Q - %rasta L

izračun utjecaja TC :

TC = %rastaQ - 3/4 (%rasta L) - 1/4 (%rasta K)


R.Solow dao je drugu metodu za izračunavanje doprinosa faktora ekonomskom rastu.Postavio je tezu da prosječno povečanje kapitala od 1% /h rada povečava realni GNP za 1/3 postotka po satu rada. Preostali dio porasta GDP-a pripisuje se porastu TC. Ovo je poznato kao PRAVILO JEDNE TREĆINE.
AS u dugom roku određuje ekonomski rast i dinamiku životnog standarda.

MONETARNI AGREGATI predstavljaju količinske mjere agregatne ponude novca u nekoj zemlji.Razlikuju se prema stupnju likvidnosti raznih vrsta novca kojeg sadrže.
Transakcijski novac - osnovna mjera agregatne ponude novca (M1)

M0 = Got
M1 = Got + D
M2 = M1 + S (kratkor. štednja)
M3 = M2 + Dor ( depoziti oročeni na dulje od god. dana)
M4 = M3 + Lmin (oročeni devizni depoziti te obveznice i dr. instrumenti tržišta novca)

D - depoziti po viđenju - vrsta novčanih (štednih) uloga u banku koje službenik banke,na zahtjev štediše, mora odmah vratiti štediši kao ulagaču.

NEZAPOSLENI - radnici bez posla,stariji od 16 god, koji aktivno traže posao,ali ga ne mogu naći.
ZAPOSLENI - radnici stariji od 16 god koji obavljaju plaćeni posao.

RADNA SNAGA - nezaposleni i zaposleni
IZVAN RADNE SNAGE - osobe na školovanju, domaćice, umirovljenici,osobe koje ne mogu raditi zbog psihičkih ili fizičkih nedostataka te osobe koje ne traže aktivno posao.

OBESHRABRENI RADNICI - ljudi koje ne traže aktivno posao zbog dugotrajnog i neuspješnog traženja istog,ali su ga spremni prihvati da im se ukaže prilika.Nisu sastavni dio radne snage.
_________________________________

FRIKCIJSKA NEZAPOSLENOST -kratkoročna nezaposlenost; nastaje zbog neprestanog kretanja ljudi iz regije u regiju. I pri punoj zaposlenosti frikcijska nezaposlenost bi bila prisutna jer će se ljudi uvijek kretati- studenti nakon završetka studiranja traže posao itd.

STRUKTURNA NEZAPOSLENOST - nastaje zbog nesklada između ponude i potražnje za radnom snagom. Dok potražnja za jednom vrstom rada može rasti,za drugom vrstom rada pada.

CIKLIČKA NEZAPOSLENOST - javlja se tijekom recesije kad se nezaposlenost povečava zbog neravnoteže između AS i AD.
_________________________________

DRAGOVOLJNA NEZAPOSLENOST - nastaje jer radnici dobijaju prihvatiti posao po tržišnim najamninama.
NEDRAGOVOLJNA NEZAPOSLENOST - kad nema posla pri tekućim najamninama.

STOPA NEZAPOSLENOSTI - br nezaposlenih / broj radne snage - n / RS

1) MONETARNE TEORIJE posl.ciklusa koje objašnjavaju ove cikluse ekspanzijom i kontrakcijom novca i kredita

2) MODEL MULTIPLIKATORA I AKCELERATORA koji objašnjava nastanak poslovnih ciklusa djelovanjem multiplikatora i akceleratora

3) POLITIČKE TEORIJE poslovnih ciklusa koje objašnjavaju nastanak istih djelovanjem političara koji prilagođavaju fiskalnu i monetarnu politiku kako bi bili ponovo izabrani

4) TEORIJE RAVNOTEŽNIH POSLOVNIH CIKLUSA koje tvrde da pogrešne predodžbe o kretanjima cijena i najamnina ljude dovode do stanja u kojem premalo nude, uslijed čega dolazi do poslovnih ciklusa

5) TEORIJE REALNIH POSLOVNIH CIKLUSA koje tvrde da isti nastaju uslijed oscilacija u produktivnosti u pojedinim sektorima što se dalje prenosi na ostale sektore privrede

6) INOVACIJSKE TEORIJE koje tvrde da poslovni ciklusi nastaju uslijed fluktuacija inovacija[/B]

Ravnoteža koja se postiže na pojedinačnom tržištu - djelomična ili parcijalna ravnoteža
Ravnoteža koja nastaje kao posljedica međusobne povezanosti domaćinstava, poduzeća i tržišta - opća ravnoteža

ALOKATIVNA ILI PARETO EFIKASNOST je stanje u kojem nikakav preustroj proizvodnje ili potrošnje ne može povečati blagostanje jedne osobe bez smanjenja blagostanja druge osobe.Prema tome, privreda je efikasna ako je nemoguće reorganizirati proizvodnju ili potrošnju tako da se nekoga dovede u bolji položaj. Alokativna efikasnost se grafički može prikazati pomoću granice korisnosnih mogućnosti.

Sustav savršeno konkurentnih tržišta omogučava alokativnu efikasnost ako nema ograničenja njegovom funkcioniranju.Ta ograničenja javljaju se u vidu:a) nesavršene konk., b) eksernalija, c) nepotpune informiranosti, d) nepravedne raspodjele dohotka

Neravnomjerna raspodjela je uzrok pojave siromaštva. Razlikujemo apsolutno i relativno siromaštvo. Ljudi, odnosno obitelji koje imaju dohodak koji je manji od nekog standarda smatraju se apsolutno ili relativno siromašnima.

Apsolutno siromaštvo se može definirati kao stanje u kojem visina dohotka ne može pokriti procijenjene troškove života na egzistencijalnoj razini,tj. troškove opstanka. Tu spadaju troškovi stanovanja, prehrane i odijevanja ljudi,neovisno o tome u kojem vremenu i u kojoj zemlji ti ljudi žive i kakve su njihove kulturne i ostale potrebe.

O relativnom siromaštvu govorimo ako u analizu uključimo, uz troškove opstanka, i troškove financiranja obrazovanja i druge socijalne potrebe koje se u nekom konkretnom društvu smatraju dijelom nacionalnog životnog standarda.

Povećanje efikasnosti često je praćeno sa smanjenjem jednakosti i obrnuto:povećanje jednakosti obično izaziva pad efikasnosti.

Država blagostanja - prema toj koncepciji državna vlast svojom ekonomskom politikom treba ostvarivati ravnotežu između suprotstavljenih vrednota, tako da pomoću društvenih institucija i ekonom. politike ostvaruju one socijalne ciljeve koji se ne mogu ostvariti tržišnom regulacijom ekonomije.

Lorenzova krivulja 2.slide

TRŽIŠNA MOĆ- stupanj kontrole što ga na nekom tržištu ima jedno ili više poduzeća. 2 pokazatelja za kvantitativno mjerenje tržišne moći: koeficijent koncentracije i Herfindahl- Hirschmanov indeks.Koeficijent koncentracije pokazuje koliki je udio prvih 4, odnosno 8 najkrupnijih poduzeća u ponudi nekog sektora.Ako se radi o čistom monopolu, kk iznosi 100%, a u slučaju savršene konkurencije taj je indikator manji što je veći broj sudionika. HHI je složeniji pokazatelj; dobiva se kvadriranjem tržišnih udjela svakog poduzeća i zbrajanjem tako dobivenih kvadrata.Njegova je max visina 10 000 u slučaju čistog monopola dok je u slučaju savršene konkur. on to manji što je veći broj tržišnih sudionika.
Stvarna koncentracija je manja od one koju pokazuju podaci jer tradicionalne mjere uključuju samo domaću proizvodnju,a isključuju izvoz.
_______________________________

TEORIJA IGARA- analizira načine kako dva ili više igrača koji su u međusobnoj interakciji donose odluke.Nju je smislio i razvio John von Neuman.Analiza se sastoji od:a) indetifikacije igrača b) definiranja različitih akcija ili strategija c) popunjavanja matrice rezultata svake kombinacije strategije igrača. Primjeni li se strategija s najboljim ishodom, neovisno o strategiji protivnika, tada je riječ o dominantnoj strategiji. Primjenjuju li oba igrača dominantnu strategiju, ishod je dominantna ravnoteža.

Nesuradnička ili nekooperativna ravnoteža( Nashova ravn.) je ona pri kojoj nijedan igrač ne može poboljšati svoj rezultat pri danoj strategiji protivnika. Svaka strana bira svoju strategiju bez dogovora i suradnje s protivnikom. Suprotna njoj je suradnička ili kooperativna ravnot. koja se javlja kad obje strane dogovaraju strategiju koja im daje najpovoljniji rezultat.
Zatvorenikova dvojba-dominantna ravnoteža se ostvaruje pri suradničkoj strategiji. Suprotna joj je igra zagađivanja gdje je altruistička strategija samouništavajuća pa nesuradničko ponašanje daje najpovoljniji rezultat iako je društveno štetan.Tada država sili igrače na suradničko ponašanje.

POREZNA POLITIKA se temelji na nekoliko načela:

- načelo koristi- po tom načelu porez bi se trebao na pojedince razrezati razmjerno njihovom korištenju javnih dobara

- načelo platežne sposobnosti- prema ovom načelu iznos poreza koji porezni obveznici plačaju mora biti razmjeran njihovim platežnim mogućnostima

- načelo pravednosti- prema načelu vodoravne pravednosti svi oni koji su jednaki trebaju biti i jednako oporezovani. Prema načelu okomite pravednosti ljudi s različitom visinom dohotka trebaju biti nejednako oporezovani.

Porezi smanjuju potrošnju privatnih dobara, a povečavaju javnu potrošnju.

Porezi se dijele na:
Progresivne: oni koji od ljudi s visokim dohotkom uzimaju relativno veći dio dohotka od onih koji imaju niske dohotke
Regresivni: oni koji od ljudi s visokim dohotkom uzimaju relativno manje nego od ljudi s niskim dohotkom
Proporcionalni: relativni dio dohotka koji se oporezuje jednak je i kod bogatih i kod siromašnih

graf 5.slide

Posredni (indirektni) porezi: oni koji se razrezuju na dobra i usluge i stoga samo posredno na pojedince.Pr. porez na promet i trošarine. Porez na promet se primjenjuje na sva dobra osim na ona koja su izričito izuzeta zakonom. Trošarine su porezi koji se primjenjuju isključivo na dobra određena zakonom,pr. alkohol,benzin ili duhanski proizvodi.Porez na promet i trošarine su u pravilu regresivni jer potrošnja spomenutih proizvoda uzima veći dio dohotka siromašne nego bogate obitelji. Prednost:lakše i jeftinije ubiranje.

Neposredni (direktni) porezi: razrezuju se izravno na pojedince ili poduzeća. Pr. porez na osobni dohodak ili porez na dobit poduzeća.Prednost: lakše prilagođavanje osobnim okolnostima(vel.obitelji,dohodak,dob)

PDV- izračunava se na temelju vrijednosti koju različita poduzeća dodaju dobrima u različitim fazama proizvodnje.Po karakteru je regresivan.Prednost: efikasnost prikupljanja poreznih prihoda


Prosječna porezna stopa- odnos između ukupnog poreza i ukupnog dohotka
Granična porezna stopa- odnos između dodatno uplačenog poreza i dodatnog dohotka, odnosno koliko poreza treba uplatiti ako se dohodak poveća za jednu novčanu jedinicu

Porezne stope utječu na štednju ljudi i investicijske odluke. Ako su porezi visoki, oni destimuliraju štednju i investicije pa sredstva otječu u manje oporezovana područja. Porez utječe na vremenski raspored dohotka, posebice ako se mijenja porezni zakon ili stranka na vlasti.

EKONOMIJA- grč. oikos (kuća, domaćinstvo,gospodarstvo), nomos( zakon, pravilo, norma,red)= oikonomija- skup zakona ili pravila o organizaciji i upravljanju domaćinstvom, odnosno kućnim gospodarstvom.Označava znanja i praktičnu djelatnost proizvodnje i potrošnje materijalnih dobara unutar jednog kućanstva, odnosno unutar naturalnog obiteljskog gosp. kojim je upravljala jedna osoba(gospodar).
suprotno oikonomiji- hrematonika- vještina bogaćenja i trgovanja

POLITIČKA EKONOMIJA- grč. oikos,nomos i polis-17.st kao sintagma, 18 st.- znanst. disciplina. Ona pored zakona materijalne proivodnje proučava i društvene odnose.

EKONOMIJA KAO VJEŠTINA(primjenjena ekonomija)- vješt. pomoću koje gosp. subjekti(pojedinci, kućanstva,poduzeća ili država) proizvode, pribavljaju i troše materijalna dobra i usluge.
EKONOMIJA KAO ZNANOST(teorijska ekonomija)- proučava proizv. i ponudu, raspodjelu, razmjenu, potrošnju mater. dobaar i usluga u određenom vremenu,prostoru, društvu.

POZITIVNA EKONOMIJA- istražuje funkcionalne i kauzalne odnose između ekonomskih varijabli bez vrijednosnih sudova o njima.Proučava ekonomske pojmove onakvima kakvi jesu.
NORMATIVNA EKONOMIJA- sadrži prosudbe o ekonomskoj stvarnosti ocjenjujući ih s određenih etičkih pozicija.Govori kakve bi ekonom. pojave trebale biti.

EKONOMIKA- proučava kako ljudi alociraju i koriste rijetke resurse u svrhu proizvodnje dobara kojima zadovoljavaju svoje potrebe.

Ekonomika okoliša je mlada znanst. disciplina koja se bavi ekonomiziranjem u procesu zaštite čovjekove okoline,tj. pitanjem kako, u procesu zaštite okoliša, minimizirati individualne i ukupne društvene troškove,a maximizirati individualne i društvene koristi.
Podjela ekonomista na pesimiste i optimiste
Pesimisti= zagovaraju strogu zaštitu okoliša, održivu stopu rasta i demografsku stagnaciju
Optimisti= smatraju da se svi problemi mogu riješiti uz pomoć tehnološkog progresa te razboritog kombiniranja tržišnih snaga i državne intervencije.

Malthus je prvi ukazao na jaz između dinamike stan. i sredstava njegove prehrane. On je postavio hipotezu sa stan., ako se ne smanji njegovo uvećanje, raste geometrijskom progresijom(1,2,4,8,16,32...) udvostručujući se svakih 25 godina.Suprotno tome, sredstva prehrane tog stan. rastu aritmetičkom progresijom(1,2,3,4...) uslijed djelovanja zakona opadajučih prinosa. Međutim,Malthusova predviđanja se nisu ostvarila.

Neobnovljivi resursi: čija ponuda je fiksna i ne mogu se dovoljno brzo regenerirati da bi bili ekonomski važni(fosilna goriva,rude)
Obnovljivi resursi: čije se usluge mogu redovito obnavljati i koji, ako se s njima racionalno postupa,mogu beskonačno davati svoje usluge(voda, sunčeva ener., poljopr.zemljišta,šume)

Prisvojivi prirodni resursi: čiji vlasnik može prisvojiti njihovu cjelokupnu ekonom. vrijednost( zemlja, miner.izvori,šume)
Neprisvojivi prir. resursi: upotreba besplatna za pojedince,ali ne i za društvo.Obilježje:eksternalije. Do njih dolazi kad proizvodnja ili potrošnja drugima donosi koristi ili štete. U prvom slučaju su eksternalije pozitivne(eksterne ekonomije), a u drugom negativne(eksterne disekonomije).Najjasniji primjer eksternalija su javna dobra.

Država suzbija eksternalije koristeći neposrednu kontrolu ili financ. poticaje kojima potiču poduzeća da smanje štetne eksternalije ili da povečaju korisne aktivnosti. Neposredna kontrola poznata je kao socijalno reguliranje. Ono se sastoji u određivanju zakonskih normativa i standarda onečišćenja kojih se zagađivači moraju pridržavati. Međutim, ova metoda ima nekoliko nedostataka. Arbitrarna je jer se ne temelji na realnom poređenju društvene štete i društvene koristi. Provodi se nasumce te kazne nisu dovoljno velike. Stoga većina ekonomista preporučuje politiku oslanjanja na ekonomske poticaje.Jedna od takvih mjera je plačanje poreza na zagađenje u visini eksterne štete.Drugi način suzbijanja zagađivanja je da država odredi visinu dozvoljenog zagađenja uz određivanje odgovarajučeg broja dozvola. Cijena dozvola određuje se ponudom i potražnjom za njima.
Osim intervencije države, eksternalije je moguće smanjiti i privatnim pregovaranjem i primjenom propisa o odgovornosti.


3 skupine instrumenata koje mnoge države koriste u zaštiti okoliša:

1)Pravni instrumenti - raznovrsne pravne norme koje sadrže naredbe,zabrane,ovlaštenja,odobrenja i kaznene odredbe pomoću kojih države reguliraju ponašanje ekon. subjekata u proizvodnji, potrošnji i zaštiti okoliša.
2)Ekonomski instrumenti - skup raznovrsnih novčanih poticaja i opterečenja koje pojedini građani i ekonomski subjekti dobivaju ili plaćaju u procesu čuvanja i korištenja okoliša.
3)Ostali instrumenti - širenje informacija i spoznaja o važnosti i metodama zaštite okoliša,uključivanje ekoloških tema u proces odgoja i obrazovanja...

SINDIKATI- dobrovoljne organizacije radnika udruženih zbog povećanaj najamnina i poboljšanja uvjeta rada.Njihovo postojanje je znak nesavršeno konkurentnog tržišta rada. Mogu se organizirati po granskom ili strukovnom načelu.
Granski sindikati okupljaju radnike zaposlene u istoj ekonomskoj grani,neovisno o njihovoj struci, a strukovni sindikati okupljaju radnike iste struke neovisno o tome u kojoj grani ili djelatnosti radili.
Nasuprot predstavnicima sindikata kao predstavnika ponude rada,djeluju udruge poslodavaca kao predstavnici potražnje rada. Predmet njihovog dogovaranja su KOLEKTIVNI UGOVORI kojima se na određeno vrijeme reguliraju:najamnine, uvjeti rada,zapošljavanja i uzajamna prava i obveze koja proizlaze iz radnog odnosa.
Najvažniji dio kolektivnog ugovora je tzv. ekonomski paket kojim se regulira temeljna najamnina za pojedine vrste posla, naknada za prekovremeni rad kao i ostale beneficije koje proizlaze iz rada.

lockout= poslodavci sprječavaju radnike da dođu na svoja radna mjesta
štrajk= sindikati nastoje ishoditi koncesije od strane poslovodstva znajuči da prekidom rada izazivaju financijske gubitke suprotnoj strani.Pokretanje štrajka je regulirano zakonom.
Država zabranjuje diskriminacijske zahtjeve sindikata poput zatvorene trgovine kojima se od poslodavaca traži zapošljavanje isključivo sindikalno organiziranih radnika.
Otvorena trgovina-ako sindikati dopuštaju ravnopravno zapošljavanje radnika kako onih u sindikatu tako i onih van njega.

Sindikati mogu povisiti najamnine svojih članova iznad konkurencijske razine na 4 načina: 1) ograničenjem ponude rada -pomiče se krivulja ponude rada ulijevo sijekući krivulju potražnje na višoj razini najamnine i nižoj razini zaposlenosti. To se postiže uvođenjem imigracijskih barijera, određivanjem dugogo roka pripravništva,raznim diskriminacijama..

2) povečanjem potražnje rada- krivulja potražnje rada pomiće se udesno. Porast najamnina bit će praćen povečanjem zaposl.

3) korištenjem svoje moći da izravno povise standardne najamnine- sindikati obično ne ograničavaju ponudu rada nego nastoje pregovorima ostvariti više najamnine od standardnih. Prateća posljedica bit će porast nezaposlenosti jer sindikat ne može natjerati poslodavce da zapošljavaju preskupu radnu snagu.

4) odolijevanjem poslodavcima koji posjeduju monopolističku pregovaračku moć- monopsonist nastoji nametnuti radnicima depresirane najamnine uz što manje zapošljavanje kako bi smanjio granične troškove rada. Akcija sindikata je usmjerena na porast standardnih najamnina u odnosu na depresirane te povećenje zaposlenosti.

Sindikati ne mogu povećati realne najam., ali mogu svojim zahtjevima za višim nom. najamninama pokrenuti inflacijsku spiralu.
Sindikati mogu također povećati nezaposlenost koja se može pojaviti u dva oblika:
- nezaposlenost čekanja- izazvana je odbijanjem sindikalno organiziranih radnika da prihvate poslove za koje dobivaju nižu najamninu od naknade za nezaposlenost
- klasična nezaposlenost- nastaje uslijed viška ponude izazvane previsokim realnim najamninama i nedovoljnom potražnjom rada.Takva se nezaposlenost može ukloniti smanjenjem realnih najamnina.