|
Ekonomika okoliša je mlada znanst. disciplina koja se bavi ekonomiziranjem u procesu zaštite čovjekove okoline,tj. pitanjem kako, u procesu zaštite okoliša, minimizirati individualne i ukupne društvene troškove,a maximizirati individualne i društvene koristi.
Podjela ekonomista na pesimiste i optimiste
Pesimisti= zagovaraju strogu zaštitu okoliša, održivu stopu rasta i demografsku stagnaciju
Optimisti= smatraju da se svi problemi mogu riješiti uz pomoć tehnološkog progresa te razboritog kombiniranja tržišnih snaga i državne intervencije.
Malthus je prvi ukazao na jaz između dinamike stan. i sredstava njegove prehrane. On je postavio hipotezu sa stan., ako se ne smanji njegovo uvećanje, raste geometrijskom progresijom(1,2,4,8,16,32...) udvostručujući se svakih 25 godina.Suprotno tome, sredstva prehrane tog stan. rastu aritmetičkom progresijom(1,2,3,4...) uslijed djelovanja zakona opadajučih prinosa. Međutim,Malthusova predviđanja se nisu ostvarila.
Neobnovljivi resursi: čija ponuda je fiksna i ne mogu se dovoljno brzo regenerirati da bi bili ekonomski važni(fosilna goriva,rude)
Obnovljivi resursi: čije se usluge mogu redovito obnavljati i koji, ako se s njima racionalno postupa,mogu beskonačno davati svoje usluge(voda, sunčeva ener., poljopr.zemljišta,šume)
Prisvojivi prirodni resursi: čiji vlasnik može prisvojiti njihovu cjelokupnu ekonom. vrijednost( zemlja, miner.izvori,šume)
Neprisvojivi prir. resursi: upotreba besplatna za pojedince,ali ne i za društvo.Obilježje:eksternalije. Do njih dolazi kad proizvodnja ili potrošnja drugima donosi koristi ili štete. U prvom slučaju su eksternalije pozitivne(eksterne ekonomije), a u drugom negativne(eksterne disekonomije).Najjasniji primjer eksternalija su javna dobra.
Država suzbija eksternalije koristeći neposrednu kontrolu ili financ. poticaje kojima potiču poduzeća da smanje štetne eksternalije ili da povečaju korisne aktivnosti. Neposredna kontrola poznata je kao socijalno reguliranje. Ono se sastoji u određivanju zakonskih normativa i standarda onečišćenja kojih se zagađivači moraju pridržavati. Međutim, ova metoda ima nekoliko nedostataka. Arbitrarna je jer se ne temelji na realnom poređenju društvene štete i društvene koristi. Provodi se nasumce te kazne nisu dovoljno velike. Stoga većina ekonomista preporučuje politiku oslanjanja na ekonomske poticaje.Jedna od takvih mjera je plačanje poreza na zagađenje u visini eksterne štete.Drugi način suzbijanja zagađivanja je da država odredi visinu dozvoljenog zagađenja uz određivanje odgovarajučeg broja dozvola. Cijena dozvola određuje se ponudom i potražnjom za njima.
Osim intervencije države, eksternalije je moguće smanjiti i privatnim pregovaranjem i primjenom propisa o odgovornosti.
3 skupine instrumenata koje mnoge države koriste u zaštiti okoliša:
1)Pravni instrumenti - raznovrsne pravne norme koje sadrže naredbe,zabrane,ovlaštenja,odobrenja i kaznene odredbe pomoću kojih države reguliraju ponašanje ekon. subjekata u proizvodnji, potrošnji i zaštiti okoliša.
2)Ekonomski instrumenti - skup raznovrsnih novčanih poticaja i opterečenja koje pojedini građani i ekonomski subjekti dobivaju ili plaćaju u procesu čuvanja i korištenja okoliša.
3)Ostali instrumenti - širenje informacija i spoznaja o važnosti i metodama zaštite okoliša,uključivanje ekoloških tema u proces odgoja i obrazovanja...
|