Kad me napadnu sa svih strana, najpametnije mi je uzeti pletivo u ruke, zavući se na neko toplo mjesto te u kutu (nikome na putu) nizati očice i kontemplirati.
Pletenje je tako u posljednjih nekoliko godina čuda napravilo u međuljudskim odnosima u mojoj široj obitelji, primjerice u mojem odnosu sa svekrvom i općenito mnogobrojnom svojtom. Umjesto da opletem jezikom, ja fino opletem pravo-krivo, brojim očice i 'ladim si živce, te smo svi sretni i zadovoljni. Osim mojeg Zakonitog koji se ponekad u nedostatku boljeg argumenta verbalno obrušava na moju pletačku strast, što ja hvala bogu uspješno anuliram u svojem kutku sa nekoliko pravih, a bogme ponekad i krivih :D
Htjeli mi to priznati ili ne,
|