Odmoru je kraj
|
Bome, bio je to odmor i pol! Upravo sam se vratila s godišnjeg, direktno iz Dalmacije na svoje radno mjesto na kojem, hvala Bogu, nema baš nešto posla jer je sezona kiselih krastavaca, pardon godišnjih odmora. Pa mogu fino u miru napisati ovaj post. Ljudi moji, gdje sam sve bila proteklih par tjedana! Slike su mi zajedno s aparatom ostale u koferu u autu, no dojmova je puna glava. Prvi sam put u životu bila u Lici (ono uobičajeno ljetno prohujavanje na more i s mora ne računam). Posjetila sam Otočac, Gospić, Smiljan. Bila sam u rodnoj kući Nikole Tesle i svakako preporučujem da pogledate, divno su to uredili. Posjetila sam Pag prvi put nakon ranog djetinjstva. Tamo smo, naime, ljetovali dok sam još bila mala. Bila sam i u Vodicama, Tribunju i Drnišu. Vodice su me razočarale, strahovita gužva, nepregledne kolone turista i nizovi kojekakvih kafića, uglavnom uopće mi nije bio neki gušt. Uspjela sam čak naštrikati i majicu kratkih rukava od onoga bijeloga konca kojim sam isplela i dječju vesticu. Majicu sam namijenila sebi, ali sam je ipak poklonila svojoj dragoj prijateljici koja nas je ugostila u Drnišu. Naime, izvukla sam iz kofera majicu da joj se pohvalim svojim najnovijim djelom, a ona je rekla da joj se jako sviđa. Nagovorila sam je da ju proba, pa kad sam vidjela kako joj dobro stoji odlučila sam joj je pokloniti. Možda je nagovorim da se u njoj slika, pa ću i vama pokazati. Idem sad nešto i raditi, a pod pauzom za ručak jurim pogledati što ima novo u prodavaonicama vune. Mislim da je vrijeme za početak tople jesenske veste. Zagreb je hladan, kišovit i miriše na jesen. |
