posluhni moje pjesme
utorak, 30.10.2012.
ŠPARUGE
 Dakle prvi dani travnja bili su izuzetno topli, a svako toliko spustio bi se proljetni pljusak što je moju baku posebno veselilo jer je svakodnevno išla u branje šparuga. A, ni mene nije mogla samu ostaviti kod kuće, pa me tih dana uzimala sa sobom iako se bojala zbog zmija koje su vrebale izlazeći iz svojih skrovišta i pružajući se na nekom povišem kamenitom mjestu. A za branje tih ukusnih plodova prirode bilo je potrebno pripremiti se tj. obuti čizme ili visoke cipele, hlače od „trliža“ ili neke druge tkanine koja se nije hvatala za trnje. Trebalo je i ruke zaštititi, iako je to izgledalo posve nemoguće, jer prste je trebalo turnuti u svaku šparužinu, u svaku smreku ispod koje bi šparuge mogle rasti...Naravno da ponekad, ako je teren bio zgarište, onda je sve izgledalo mnogo lakše, a i šparuge nije puno trebalo tražiti. Obavezno je u džep trebalo staviti špagu ili lastik s kojim su se kraljice proljeća mogle vezati u rukohvat. A da bi se što bezbolnije moglo doći i zaviriti na mjesto gdje bi one mogle rasti, trebalo je svakako pronaćii poveći štap. „Ala, dite moje, gremo dokle ni jako teplo“, obratila mi se baka uzbuđenim tonom znajući da će me svojom odlukom razveseliti....Jer ja sam jednostavno obožavala ići u prirodu, u šumu, brati visibabe, ljubičice, gljive i ostale plodove...Pričinjavalo mi je to strahovito zadovoljstvo. Tako sam se i ja prikladno opremila i krenule mi. Čvrsto sam baku držala za ruku jer nam je trebalo dobrih pola sata hoda po visokoj travi, ne bismo li se popele na područje zvano Maklavun. Danas je na tom mjestu kamenolom, a ja se sjećam onih dana mog djetinjstva, da je to bilo brdašce obraslo niskim raslinjem, šikarom, rekla bih gdje je iz svakog žbunja virila šparužina...To je bio jasan znak da i šparuge moramo tu tražiti, a i da ćemo ih pronaći... No, baka je promrmljala onako sebi u bradu:“Vode, hi je več niki napro bra aš ni vrag od te.“ Jasno je bilo i meni da je berača bilo i prije nas na tom mjestu i da ćemo ponovno morati promijeniti pravac. „Babooo, ja ne moren hoditi, san se štufala, pojadala sam se baki i osjetila neku nemoć u nogama. „Čemo sisti jedan hip i počinuti, pak gremo zdolun, naprid, jeno malo dimblje.“ Izvadila je baka iz crne kožne, težačke torbe bocu soka od drena odnosno zdrinjula, kako smo mi zvali te ukusne šumske plodove. Nagnula sam nekoliko puta, smočila grlo i lakše nastavila put. A bilo je to još nekih dvadesetak minuta hoda. A onda sam, ugledavši nekoliko pravih zelenih „grabarica“, šparuga, zaciktala:“Tote, babo ni siguro nidan bra! Aj, koliko hi je!“ Vreda, dojdite babo, upozorila sam baku koja je uz put bacila pogled uokolo, iako i nije trebala jer ovdje , na jednom mjestu, ukazalo se pravo carstvo, ljepotica, pravih, „mesnatih“ šparuga od kojih je baka priredila odličan gulaš i njoke žličnjake. Bile smo sretne i nismo žalile truda i puta jer smo u vrlo kratkom vremenu nabrale, nekoliko sasvim pristojnih rukohvata šparuga. Spremile smo ih u torbu, polako da im ne bismo oštetile vrhove jer je to najbolji i najuukusniji njihov dio. Ja sam brala samo one koje sam pronašla na čistini, a svako toliko kad bih čula da je nešto zašušnulo (bio je to ptić ili gušter), malo sam se trznula jer pomisao da bi mogla biti zmija, grozila me. Sunce je već pripeklo, ja sam sebi nabrala i poljskog cvijeća, a kad smo stigle u selo, sve je već bilo puno lakše. Kuća nam je bila nadomak. Baka je šparuge odmah odvojila po debljini i kvaliteti, skrčkala ih, tj. odrezala prstima do tvrdoga. Dala se na spremanje ručka, a ja sam ipak legnula u hladovinu ispod starog oraha i slatko zaspala. |
nedjelja, 28.10.2012.
VODILJA
 ne, nije mi potrebno pronaći djetelinu s četiri lista, mnogo je razloga što na mom licu opet stari osmijeh blista... zvijezda vodilja svakog se novog jutra rađa, k sebi me u krilo uzima i postaje Isusova lađa.... hrani me nekom čudnovatom snagom, poji me pjesmom zlaćanom, blagom, utire u meni sasvim nove staze dok anđeli me s neba, čuvaju i maze.............. |
četvrtak, 25.10.2012.
KORAKOM POLAKO
 malim korakom, koračićem najprije puzeći, pa dižući se, hodam, uspravno naprijed gledam, slobodu svoju nikome ...ne dam.... Vjera kao lančić oko vrata, Bog, zamijeniše mi sestru i brata, prijatelj mi svoju ruku daje, čista srca, ne želim da se kaje..... ponosno, gordo, polako pa sve brže zaboravljam tuge moje davne, ispred mojih nogu prostiru se zeleni ravne, šuma odiše svježinom, sunce kupa je milinom, a ja korak produljujem, samo naprijed gledam, prošlost zaboravljam............ |
nedjelja, 21.10.2012.
Love in secret
 love in secret real love, I feel perfection yet lost halfway frightened, encapsulated in its sorrow, bathed in scented water your love that I cry ... I'm dying ... alone .... open eyes, feeling around you .........ou ..... |
srijeda, 17.10.2012.
VIDEO uradak sa glazbeno poetske večeri "Istra nan je mati"
|
nedjelja, 14.10.2012.
Oči u oči
 O, životna to mi je želja da sretnemo se oči u oči, da kažemo si što imamo za reći... bez uvreda i laži, bez izvrtanja stvari, bez krinke...samo čistih očiju, još čišće duše...to mi je samo velika želja... jer znam...ja sramiti se neću, ni pred Bogom ni pred tobom, a za tebe sigurna baš i nisam, prevrtljivo je srce tvoje, ušminkane riječi, pune boje.........oje..... http://youtu.be/ytYNoPPFHco http://youtu.be/ytYNoPPFHco |
utorak, 09.10.2012.
DANAS OBJAVLJENA MOJA PRVA KNJIGA PROZE"Moj pogled na njihov svijet"
Izuzetno sam sretna i ponosna jer je danas, 9. listopada 2012. na portalu Digitalnih knjiga, izašla moja šesta knjiga, a prva knjiga proze, odnosno Knjiga osvrta na napisano i pročitano, pod naslovom "Moj pogled na njihov svijet". Knjiga sadrži 232 stranice kroz koje se kao autorica osvrćem na pročitana djela preko 40-ak autora što poezije što proze. Time sam za svako djelo posebno htjela se osvrnuti s mog osobnog stajališta na iznošenje svijeta navedenih pjesnika i pisaca, na njihove spoznaje, načine života i unutarnja previranja, što je mojem djelu dalo, zapravo jednu novu dimenziju.  "Osvrte" je uredio gospodin Nenad Grbac, kojemu je knjiga i posvećena, a koji ju je i obogatio prekrasnim prigodnim ilustracijama, a uz svaki osvrt je i link, tako da se može odmah i pročitati. Želim se i ovim putem zahvaliti ponajprije mojoj obitelji koja me podržava u svemu što radim, zatim svim autorima koji su se našli u mom izboru i koji su mi na portalu davali podršku i reagirali pozitivno na moj trud, te svim korisnicima mnogih portala na kojima pišem, koji me čitaju i ohrabruju jer napokon ja i dalje pišem, ne posustajem. Današnje djelo možete preuzeti s portala Digitalnih knjiga klikom na link: http://www.digitalne-knjige.com/kozljan5.php http://www.digitalne-knjige.com/kozljan5.php |
ponedjeljak, 08.10.2012.
TRGAM SE
 trgam se, dvoumim, raspadam, od boli za tobom jer ti zanemaruješ me ... više ti nisam u životu važna, a ja osjećam se jadno, znam bila sam ti lažna... ne poznaš više ruke moje i govoriš da to nisu usne tvoje, ja trgam se, raspada se djelić po djelić mene svako svjetlo za mene je tama, na svijetu, ostala sam sama, ne tražim više utjehe ni pažnje, tvoje su poruke bile lažne |
petak, 05.10.2012.
SLATKA VODA
 umiva mi srce i kad je gorka, lakša mi dušu da u njoj nađem sebe ona me škropi u danima tuge, ona blagoslovljena je od Boga, ona uvijek teče... nađem je kad mi ponestane daha, u njoj ugledam sliku starog almanaha, pijem je bez straha to je moja slatka vodavoda |
srijeda, 03.10.2012.
NE VIDIM
 gledam te, a samo sjenu vidim, čujem te, a glasa nigdje, samo slova, samo čežnja, neka slutnja teška..... mislim sutra bit će bolje, osjetit ću možda tvoje polje gdje cvjeta samo najmirisnije cvijeće za nas dvoje... ali varam se, čini mi se, opet gadno varam se i ne vidim da ti samo mojom tugom zabavljaš se............ |
ponedjeljak, 01.10.2012.
DUŠA
 duša mi začas lebdi, pjeva od sreće jer znam da ne mogu pogriješiti, da lako mi je prijatelja birati.... ... pa onda duša moja srodnu traži, da ponekad mi muku blaži, a srce tada kao vatra gori, sreća se u hipu stvori... a onda lakše mi je usnuti i snove najljepše sanjati, k sebi u postelju od ruža, anđele dozivati............ |
