posluhni moje pjesme

nemoj ponavljati da moram,
ne igraj se s mojim strpljenjem,
ne želim više suze liti, zbog tebe,
...u noći se kriti...

razgovor je naš davno dobio
epilog bez kraja, ti si tako htio,
više nisi, a dugo si u mom srcu
voljen bio.....

ne želim više igre bez granica,
suzama obilježena je moja stranica,
ljubav naša istinita bila nije, sada
se sunce na horizontu smije...e...smije...

Predstavljamo vam pisce i književnike: Denis Kožljan

Denis Kožljan, rođena je 13.08.1961. u Puli gdje i sada živi i stvara, te svoje umirovljeničke dane provodi uz knjigu,stihove i književne tekstove. Piše o svemu što je muči, što cijelo vrijeme upija svim svojim osjetilima. Aktivna je na više portala, a ima i svoj blog kojega svakodnevno stvara i oblikuje novim slikama i rječju. U njenim se stihovima, osjeća određeni bunt odnosno kritika i ironija na životne i društvene prilike. Ali isto tako, Denis stvara osim poezije, i kratke priče, crtice, kritike, eseje-lirski obojene, što svakako obogaćuje njen stvaralački opus...

Više podataka o toj temi moći ćete pročitati na adresi:

http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/666 666 ost/666

Ima li ih uopće još?

Postoje li ti i takvi muškarci koji plaču zajedno sa ženama gledajući neki romantični film, koji nas zagrle kad mislimo da smo to zaslužile, koji nam pridržavaju vrata dok ulazimo u kafić, šapuću lijepe riječi prije spavanja. Postavljam ponovno pitanje isto;"Gdje su ti romantični macho muškarci ili ti kavaliri"? Ma ima ih sve manje , a možda su i potpuno nestali jer oni su ti koji većinom drže do svog ega, do svoje jakosti, mudrosti, oni su ti koji se napaljuju samo onda ako smo mi spontane, neočekivane, kreativne, a to je vrlo rijetko jer životna svakodnevica je odista stresna. Onda ćemo te romantike potražiti možda tamo među piscima stihova ili priča, tamo gdje žene dolaze u donjem crvenom ili crnom rublju, tamo na mjestima gdje se skupljaju kreativne, romantične, dušice, nježnijeg spola.

Nije potrebno biti Goethe za biti romantični muškarac ali je, možda nadati se i očekivati kako će nam naš junak, naš kavalir kao u neka prošla vremena, svako toliko kupiti koju crvenu ružu, ako ne u cvjećarni, a ono na benzinskoj, da će nam osim sms, poslati i koje pisamce i u njemu ponavljati "Volim te, volim te". Rijetki su takvi, i svašta pričam ali možda još uvijek postoje muškarci, jaki, snažni izvana, meki, nježni iznutra koji će svako toliko iznači vremena i kunica i povesti svoju dragu negdje daleko iz obične svakodnevice, a da to nije Paris.

Romantika je uzbuđenje i tajnovitost koju muškarac kao i žena pokazuju svom partneru ili partnerici, osobi koju vole, no većina se muškaraca boji pokazati svoju romantičnu stranu iz straha da nešto krivo ne odrade. Ponekad ih to i skupo košta, uvjerih se iz vlastitog primjera. Ali s druge strane, ako je romantika iskrena, tada je sasvim svejedno je li ona dio osobnosti muškaraca ili ne. ne. ili ne.

Putujem mislima

daleko od obične stvarnosti,
putujem na krilima moje muze,
ostavljam prošlost, okrećem se
budućnosti...

dišem iz dubine jako, udišem
mirise ljubavnih latica, gledam
jata ptica dok odlaze na dalek put,
čvrsnem...

po tko zna koji put, shvaćam
da u moru slabosti, da u olujama
pješčanim, mogu sve što želim, mogu
i hoću da pobijedim.........dim.....

Danas sam sretna više nego inače, danas sam ponosna na sve ono što radim, ne žalim truda i neprospavanih noći, danas jednostavno ključam od sreće...jer u Mjesecu knjige, za Sajam knjiga koji se približava i koji će se održati u Puli za desetak dana, izašao je INTERVJU S MOJOM MALENKOŠĆU, INTERVJU GDJE PROGOVARAM O SVIM STVARIMA KOJE SE TIČU MOG RADA I ŽIVOTA, INTERVJU U KOJEM postajem U PRAVOM SMISLU RIJEČI JA...!


Intervju s pjesnikinjom i književnicom Denis Kožljan moći ćete pročitati ako svojim mišem kliknete na sljedeći link:http://www.nema-kompromisa.com/intervju-denis-kozljan.phphttp://www.nema-kompromisa.com/intervju-denis-kozljan.php

Pelargonije vukovarskih balkona

bile su još u cvatu,
tako lijepe, tako bujne,
divotne i čudesne...

trebale su samo kapi kiše,
a u hipu ubiše ih kiša metaka,
trebale su samo tračak sunca,
a odniješe ih paljba iz rafala...
...
balkoni su postali meta nekih
niskih strasti, pelargonije crvene
i bijele, ostale satrte, neprijatelju
u vlasti..............

Oznake: pelargonije

samo pogledom, uz prugu
što u nedogled se pruža.
s obje strane vidi se uvijek
ista kuća...

kuća boje naranče, posebnom
ljubavlju rađena, ogradica bijela
drvena, zastati moram, udahnuti
duboko jer tu sam negdje, na kraju,
zacrtanog puta gdje nazire se dunja
žuta...

u daljini šuma, osluškujem dolazak
vlaka, Cesta kralja Zvonimira nastavlja
se dalje uz istu prugu...a ja zadovoljila
svoje srce, ispunila dušu..... ispunila dušu..... ... .....