posluhni moje pjesme

Pročitajte moju najnoviju kolumnu u Regional expressu s danom 16. 02. 2013. klikom na

www.regionalexpress.hr

NORA FORA ILI NORA FENOMEN



SVAKI ČOVJEK IMA PRAVO NA ŽIVOT…
Piše: Denis Kožljan
Ovih smo burnih dana događanja u svijetu kad padaju meteori, kad Papa daje ostavku, kad se vode žestoke debate oko Zdravstvenog odgoja u školama, svjedočili još jednom fenomenu, a koji je nas Hrvate probudio i digao na noge. I to ne čekajući i razmišljajući već preko noći, odlučili smo se bez dvoumljenja odreći možda i zadnje kune u našim novčanicima i pomoći maloj heroini, našoj djevojčici koja usprkos svojoj teškoj bolesti uspijeva izdržati sve torture, a možda samo zato jer želi živjeti, želi život kao što je to u svojim posljednjim vapajima, nedavno izgovarala novinarka Ana Rukavina.
Ali Nora Fora, Nora je, zbog mnogih stvari posebna djevojčica, želim to svakako naglasiti bez prejudiciranja stvari. Hrabra je ona u svojoj Golgoti, jaka je, prije svega jer je ona dijete iznimno jakih roditelja. Pa, reći ćete koji roditelj nije jak, koji roditelj ne želi pomoći svojoj djeci, posebice u trenucima teških bolnih istina. No, junakinja koja ovih dana puni novinske stupce, ima tu posebnu sreću, privilegiju, rekla bih jer ima roditelje možda ipak za jednu nijansu upornije, hrabrije. Jer kako drugačije tumačiti sve ono što su i otac, ali ponajviše majka učinili, ne bi li uspjeli skupiti tu novčanu svotu od koje zaboli glava.

A Nora ima majku koja je tih nekoliko noći doslovce prebrodila uz računalo, koja se uzdala u svoje prijatelje, poznanike, u ljude Udruge koja brine o djeci koja boluju od teških zloćudnih tumora. Ima li možda gospođa Đana samo sposobnost i znanje da je u tako enormno kratkom vremenu mogla alarmirati čitavu Hrvatsku pa i šire i skupiti i više od cifre koja je bila potrebna za odlazak u Philadelphiju, na liječenje, ili joj je tih zadnjih noćnih sati Svevišnji stigao u pohod i ulio joj tu čudesnu snagu, izdržljivost, hrabrost. Zasigurno će se saznati, samo sigurno je sasvim, kako je i ovog puta običan mali čovjek stavio sebe cijelog na raspolaganje, ali je ponovno zakazao sustav odnosno možda jedna karika…Propisi, članci tih nekakvih Zakona koji umjesto da idu u korist bolesnika, težeći ozdravljenju, odudaraju od svakog oblika pomoći i humanosti te time dovode u pitanje mnoge ljudske živote. Napokon, naša Nora odnosno njeni roditelji, junaci, pronašli su foru i uspjeli osigurati novce (novce i opet proklete novce) ali što je s masom drugih teških bolesnika, kako djece, tako i odraslih, koji nemaju jednostavno mogućnosti za kupiti računalo i putem njega pokrenuti medije i čitav svijet za jednu humanu akciju. Hoće li ti isti ljudi u svojoj nemoći, biti prepušteni rigidnosti nekakvih propisa i Zakona, a koji ne dozvoljavaju odlazak na liječenje van Hrvatske, koji ne dozvoljavaju izdvajanje ni jedne pišljive bobe, a kamo li malo većih novčanih iznosa za skupo liječenje a koje iziskuju teške boleštine kojih nažalost ima sve više i više.

Jer sasvim je normalno da će naši dragi sportaši, stati na loptu i za takve humane akcije iskeširati kesu, no, to je opet njihova dobra volja i solidarnost. Oni to mogu ali i ne moraju činiti. Pa kamo bi i stigli da učine tako dobro djelo za svakog teško bolesnog čovjeka ove zemlje. A što će s istima koji pate, koji traže pomoć, koji traže iznose možda jedne saborske plaće za otići na operaciju koja bi im možda spasila život. I oni se nadaju, i oni očekuju samilost, i oni imaju pravo na život kao Nora. Ali, gledajući situaciju u kojoj se nalazimo i prema kojoj krećemo, nisam sigurna imaju li svi bolesni stanovnici Hrvatske pravo na mrvu optimizma, a koji bi ih odveo u zdraviju sutrašnjicu i spasio ih njihovih okova boleštine. Nora Šitum, Nora Fora, uspjela je pobijediti prvu prepreku zahvaljujući prije svega iznimno jakim roditeljima, ljudima snažnog duha, a onda i svojim sugrađanima i cijeloj Hrvatskoj koja je dala svoj doprinos i otpratila je na put izlječenja pa onda "Daj Bože, da se dogodi prosvjetljenje i omogući ravnopravno izlječenje svim ljudima jer samim rođenjem, svaki, ama baš svaki čovjek, ima pravo na život.





ong>/strong>

hoćeš li možda vode,

nesigurnim glasom , upitao je,

a njoj grčilo se od ugode lice,

usta otvarala se sama poput

kljuna žedne ptice.....



ona, ona samo zamišljala je svoju

željenu figuru, vrhunac doživjela,

držeći se za njegovu teksturu....



svijet je cijeli tada samo njezin bio,

tijelo je pulsiralo, osjećaj ugode snažan bio,

dlanove grčevito stiskati je znala, znoj sa čela

rukom otirala....rala....