neposlušan, neozbiljan, zauvijek
neuhvatljiv, Ti, skrivaš se u rupi
bez dna i uživaš u svom prkosu,
tu i tamo, samo pozdraviš u prolazu...
a ja...ja kao da u ruci držim zrno
pijeska, čudo jedno, zrno koje neće
se zaustaviti, ne želi sa mnom snove
graditi, pa nestaje s valovima uzburkanog
mora, bez zaustavljanja, ostavlja mene
tužnu, čeznutljivu tamo ispod starog bora........>....
o tebi se radi, uvijek samo o tebi,
ali ti ni ne čuješ samo svoje tjeraš,
želiš da ludim, da srce mi pukne,
da učinim ludost....
samo se o tebi radi, o tebi misli,
samo tobom opčinjena sam u cjelosti,
pomisao na ime tvoje diže me do visina
nebeskih, a to traje i traje...lažnu nadu mi daje..
u igri ove večeri,
tražimo samo libido,
dodirujemo usne,
...jezikom, vlažimo naša
stara mjesta, naše
ishodišne točke....
ne, nije nam potrebna
vatra u kaminu, samo zagrljaji
strasni, kreativnost na zadatku
i na tren, odlazimo u visine nebeske,
negdje duboko u dubini, aktiviramo
naš libido....
pišem, a osjećam jako, ljubim
strasno, govorim glasno i nije
me sram...
kažem , pitam: Zar je voljeti grijeh",
zar je lakše čuti plač nego pravi smijeh,
kratak je život, a staze pune trnja i boli,
zato čovječe, kažem ti, ljubi i voli!......
ništa, ništa ne pitaj me,
još odavno, uvrijedio si me,
uza sebe htio si imati laticu
ruže i dlanove moje da poljupce
ti pruže...
a one, one naše slike, sjećanja
i uspomene, gdje nestale su, jesu
...li se možda samo na trenutak sakrile
i nisu ništa ozbiljno mislile...
gdje su sad, gdje su sad, jednu
po jednu trebala bih rad, sliku naših
koraka u polju zlatnog žita...ali neću
opet tugu, neću ništa da se mene pita........>....