piskaralo Tixi

Kod veterinara

- Fifi, dođi curo! - Mia uzalud doziva svoju pudlicu. - Ma, gdje se samo sakrila?
- Nema je nigdje! - David se pridružio Mii u potrazi.
- Jesi li je potražio u kupaonici? - upita Mia.
- Jesam. I u dnevnoj i radnoj sobi - odgovara David sliježući ramenima.
- Da se nije sakrila kod Marie? - Mia otvara vrata kuhinje. - Marie, je li Fifi s vama?
- No, senora! - odgovara Marie sjeckajući peršin. - I ja se pitala gdje je Fifi? Ona uvijek sa Marie kuhati ručak.
- Fifi! Fifi! - Mia poviče iz sveg glasa.
- Vau vau! – Začuje se od nekuda lajanja, a odmah zatim i užurbano grebanje psećih noktiju po jednim od brojnih vrata.
- Čujem je, a ne vidim je - zbunjeno prokomentira David.
- Ajme meni, pa netko ju je zatvorio na balkon! - Mia brže bolje pojuri prema vratima balkona.
- Avantura je sretno završila! - David se udobno zavali u kauč.
- Fifi, djevojčice mala! – poviče Mia otvarajući vrata balkona, a kujica poput vjetra uleti u dnevnu sobu, pa skačući oko Miinih nogu, radosno zalaje.
- Sad mogu u miru, do ručka, pogledati film – kaže David namještajući jastuk pod glavom.
- A ne, dragi moj! - Mia podigne Fifi na ruke i snažno je zagrli. - Avantura tek počinje, idemo kod veterinara!

Smješkajući se David ugasi televizor: koračajući prema hodniku, pokušava se u maglici sjećanja prisjetiti koja se je od njih dvije, Mia ili Fifi zadnji put više uplašila injekcije.

- Stigli smo - kaže David parkirajući automobil ispred veterinarske stanice.
- To je samo mala pikica - Mia se nježnim glasom obrati Fifi, uzimajući je sa zadnjeg sjedišta.
- Misliš injekcija! - zafrkava je David.
- Ne straši je! - Mia mu ljutito zaprijeti kažiprstom.
- Da mi je samo znati, koja se od vas dvije više boji! - izaziva je David.
- Sram te bilo! - oštro ga prekori Mia.

U veterinarskoj stanici je veselo: brojni vlasnici, sa svojim psećim i mačjim ljubimcima čekaju na red. Nadvikujući se sa lajanjem i mijaukanjem, razgovaraju o zdravstvenim tegobama svojih ljubimaca, ne bi li prekratili vrijeme čekanja.

- Bolesna? - obrati se Mii, po tko zna koji put, vlasnica pekinezera.
- A, ne! - Mia odmahuje glavom, kiselo se smiješeći.
- Cijepljenje? - radoznao će opet vlasnica pekinezera.
- Ne! - vikne Mia. - Pikica!
- Sljedeći...- začuje se glas veterinara.
- Konačno! - David i Mia skoče u isti tren.

Fifi se tresla poput jesenskog lista, kad ju je Mia spustila na metalni veterinarski stol. Mia ju je nježno mazila po glavi, kako bi je umirila. David je držao Miu za drugu ruku, hrabreći nju.

- Grrr... - zarežala je Fifi iznenada.
- Što ti je sad? - upitala je Mia iznenađeno.
- Dobar dan! - pozdravio ih je veterinar.
- Tko ste vi? - upitala je Mia.
- Kako tko sam ja? - pitanjem je odgovorio veterinar. - Ja sam vaš, mislim vašeg psa veterinar.
- Vi nimalo ne nalikujete na Fifinog veterinara, gospodina Paseka. Mora kako smo došli u krivu veterinarsku stanicu - Mia se upravo spremala uzeti Fifi sa stola.
- Ne! Došli ste na pravu adresu. Kolega Pasek je na bolovanju. Ja sam njegova zamjena. - Veterinar pruži dlan prema Fifi, koja je i dalje tiho režala, pa doda: - Ja sam veterinar Maček.
- Fifi nije ljubitelj mačaka - dobacio je David preko Miinog ramena.
- Davide! - Mia ga ispod stola štipne za nogu.
- Joj! - poviče David trljajući bolno mjesto na nozi.
- I ja se držim podalje od mačjih pandžica! - Mladi se veterinar vragolasto smiješio, pogledavajući Miine dugačke, crvenim lakom obojane nokte. - Nego, zbog čega ste doveli Fifi?
- Na pikicu - prošapta Mia.
- Na što? - ponovi veterinar.
- Na cijepljenje protiv bjesnoće - javi se David.
- Oh, netko se boji iglice! - zadirkivao ih je veterinar, uzimajući bočicu s cijepivom.
- Obje se boje iglice - nasmije se David.

Nekoliko minuta kasnije.

- Gotovi smo! - rekao je veterinar, trljajući mjesto uboda. – Gospođo, možete otvoriti oči!
- Bravo, hrabrice moja mala! - Mia se veselo obratila Fifi. - Idemo kući!
- Nismo još gotovi! - ozbiljnim će tonom veterinar.
- Što je sad? - upitala je Mia zabrinuto.
- Dok sam cijepio Fifi, primjetio sam jednu malu buhu - rekao je veterinar, razmičući guste pseće kovrče.
- Jednu što? - Miino se lico skamenilo.
- Jednu pseću buhu, a moguće je kako ima još koju - ponovio je veterinar. - Pogledajte sami. Ove sitne, crne točkice, su ličinke psećih buha.
- Nemoguće! - Mia je odmahnula rukom. - Fifi je pas s vrhunskim pedigreom.
- Ha ha! - gromko se nasmijao veterinar. - Gospođo, to je buhama sasvim sporedna stvar.
- Ma, odakle joj samo buhe? - upitao je David. - Jutros ih nije imala.
- Ako ih sad ima, znači kako ih je i jutros imala, a od mene ih sigurno nije dobila - rekao je veterinar uzimajući s police ampulu s tekućinom protiv buha.
- I što ćemo sad? - upitala je Mia na rubu suza.
- Jedna ampulica "Frontlinea" - rekao je veterinar oponašajući Miiu. - I za dan dva, Fifi više neće imati niti jednu jedinu buhicu.
- A, onda? Što onda? - zapitkivao je David.
- Postupak ćete ponoviti za tri mjeseca - Veterinar je Davidu pružio još jednu punu ampulu. - Srećom pa nemate mačku.
- U čemu je stvar s mačkama i buhama? - upitala je Mia podižući Fifi sa stola.
- Osim mačaka, mačje buhe vole gricnuti i ljude, a njihovi ubodi nisu nimalo ugodni. Izazivaju svrbež i crvenilo kože - objašnjavao je veterinar.
- Tako znači! - David je mudro klimao glavom. - Djevojke, idemo kući!
- Želim vam ugodan dan i, ako me zatrebate, znate gdje me možete naći - doviknuo je veterinar za njima.
- Znamo. Hvala i doviđenja! - odgovorili su David i Mia u glas.

Pola sata kasnije.
David se ispružio na kauču i zadovoljno gleda film na televiziji. Mia sjedi u fotelji listajući modni časopis. Fifi leži na sredini sobe, u svojoj košarici, žvačući umjetnu kost, koju je dobila za nagradu.

- Davide! - Mia se prva javila.
- Ne dolazi u obzir!
- Ali Davide, to nije obična mačkica. Ona ima vrhunski pedigre, baš kao i Fifi - mudrovala je Mia.
- Gdje si ti bila dok je veterinar pričao o ugrizima mačjih buha? - David je nervozno na daljinskom upravljaču mijenjao televizijske programe.
- Davide! - Mia ljutito baci časopis na stol. - Naša mačkica neće i ne može imati buhice.
- To si rekla i za Fifi! - viknuo je David.
- Možda veterinar ima ampulice i za mačje buhice - Mia je ustala i sjela na pod, naslonivši glavu na Davidovo rame.
- Možda ovo, možda ono! Mudrice moja mala! - David je tapšao Miu po glavi.
- Znači može? - upitala je Mia, pa mu utisnula poljubac ravno u uho.
- Može! Ali što će Fifi reći na mačku?
- Fifi se već veseli mačjoj prijateljici - Mia ispruži ruku prema sredini sobe: Fifi je ustala iz košare veselo mašući repom.
- U redu. Ti imaš Fifi. Fifi će imati mačku. A ja? - David se vragolasto nasmije, štipnuvši Miu za stražnjicu.
- Ti imaš mene! - Mia će zavodljivim glasom, otkopčavajući gumb košulje.

Slobodan dan

- Dobro jutro, ljepotice - David nježno šapne, dodirujući usnama Miino malo, desno uho.
- Jutrić! - zacvrkuta ona, zveckajući žlicom po metalnoj posudi. - Kuham nam kavicu!
- Ti kuhaš kavicu? - iznenađeno upita David, te priljubi svoju glavu uz Miin potiljak.
- Da! - povikne Mia. - Ja kuham kavicu!
- Ljutkice moja mala..slatka... - tepa joj David, smijuljeći se.
- Sram te bilo! - Mia se naglo okrene, a Davidova pospana glava tresne ravno na njezino lijevo rame.
- Joj! - vrisne David.
- Ups! - Mia slegne ramenima, pa brže bolje dlanom protrlja vrh Davidove brade. - Vidiš, već je bolje!
- Da, da, već je bolje! Nego, gdje je ta kava? - upita David koračajući na drugu stranu kuhinje, prema staklenom stolu.
- Stiže! - dovikne Mia za njim.

Jutro za Davida počinje u kuhinji, uz crnu kavu i Marie. No, Marie danas ima slobodan dan: rođendan joj je.
"Snaći ćemo se mi danas i bez Marie." pomisli David, pogledavajući kroz otvoreni prozor u prekrasan proljetni dan, oslikan propupalim stablima i jutarnjom pjesmom ptica.

- Jedna kavica za vaše visočanstvo! - Na dva koraka od stola, Miina ruka lagano zadrhti, a šalica veselo zapleše po tanjuriću: oblačić mirisne maglice, vinuo se iz šalice, popraćen Miinim razdraganim smijehom. - Izvoli!
- Hvala draga! - nasmiješi se David.
- Kakva je kavica? - upita Mia radoznalo, sjedajući nasuprot Davida.
- Prije svega, vruća! – Davidovi prsti užurbano poput mrava koračaju tijelom šalice.
- I, kakva još? - Mia zavodljivo trepće gustim trepavicama.
- Baš si nestrpljiva! - David se nasmiješi, pa hrabro srkne gutljaj crne tekućine. - Mmmm.... - promrmlja David snažno stišćući usnice, baš kao da je zagrizao u limun.
- Nešto nije u redu? - Mia se meškolji na stolici.
- A joj, draga moja! - vikne David brišući usne o rukav pidžame. - Ne da si posolila, već si presolila kavu!
- To je nemoguće! - Mia ljutito odmahne rukom.
- Moguće je moguće! - Uvjerava je David pružajući joj šalicu. - Izvoli, uvjeri se sama.
- E, baš neću! - vikne Mia uvrijeđeno i naglo ustane od stola. - Neću! - dovikne još jednom, napuštajući kuhinju hitrim koracima.
- Kuda ćeš? - dovikne David: umjesto Miie odgovorio mu je snažan tresak vrata kupaonice.

Jedna je ptičica doletjela na prozorsku klupčicu i glasno zacvrkutala.
- Što se ti smiješ? - dovikne joj David.
- Živ živ! - odgovori mu ptičica, pa dvaput poskoči i gledajući Davida pravo u oči ispusti zelenkasti paketić.
- O, sto mu muka, sad mi se još i rugaš! - David se otvorenim dlanom tresne po čelu.
"Možda da ipak nazovem Marie" pomisli David, no istog trena zavrti glavom, ne bi li otjerao misao. "Ne i ne, pa to je samo jedan dan bez Marie. Možemo mi to!" hrabreći samog sebe ustane, pa krene za Miom.

- Ljubavi! - David oprezno otvori vrata kupaonice.
- Da? - javi se Mia.
- Što radiš? - upita David hrabro ulazeći u kupaonicu.
- Više ništa! - dobaci Mia lupkajući dlanom po poklopcu perilice.
- Stavila si robu prati? - David se neprimjetno nagne, zavirujući u košaru od rublja, čija utroba sad zjapi prazna.
- Aha! - Mia potvrdno klima glavom.
- A, jesi li... - započne David, no Mia ga prekine, bacivši mu se oko vrata.
- Jesam, jesam! Stavila sam i prašak i omekšivač za rublje - Miine oči ponosno sjaje.
- A, jesi... - javi se David, no Mia ga ušutka poljupcem, te veselo odleprša iz kupaonice.
- Toga sam se i bojao - promrmlja David hvatajući se za glavu, no prekasno: perilica je zadovoljno štropotala, užurbano okrećući pomiješano bijelo i šareno rublje.

Nekoliko sati kasnije.

- Ovo je najbolja pizza koju sam jela do sada! - javi se Mia progutavši veliki, slastan zalogaj. - A, tebi?
- Nije loša! - dobaci David, pa zamahne rukom tjerajući zaostali oblačić dima.
- Nisam ja kriva što je ručak zagorio! - pravdala se Mia.
- Naravno ljubavi kako nisi ti kriva - tješio ju je David. - Krive su Sanja, Tanja i Vanja, što su te zvale na telefon svakih dvadeset minuta.
- Da se iskupim za ručak, oprati ću zagorjelo posuđe! - predložila je Mia.
- Ne draga, ja ću! - David halapljivo proguta zadnji komad pizze, pa brže bolje doda ustajući od stola: - Ti se lijepo s Fifi prošeći na suncu!
- Ali popodnevna šetnja je tvoja obaveza! - brani se Mia.
- Današnje popodne je iznimka! - David ispruži ruku pokazujući prema suncem obasjanom kuhinjskom prozoru.
- Fifi, dođi curo, idemo! - Mia doziva pudlicu obuvajući tenisice.
- Uživajte na suncu! - dovikne im David.

Sat vremena kasnije, David i Mia sjedili su za staklenim stolom, rješavajući križaljku: oboje su poskočili kad je Fifi iznenada glasno zalajala.

- O, Fifi cura! - Kuhinjom se razlio poznati glas: bila je to Marie.
- Vau vau! - veselo ju je pozdravljala Fifi.
- Kako ti meni provela dan? - upitala je Marie pudlicu tapšajući je po glavi.
- Marie! - povikali su David i Mia u isti glas.
- Dobra vam večer! - pozdravila ih je Marie, pa s osmijehom dodala: - I, kako se vas dva našla bez mene?
- Preživjeli smo dan! - obavijestio ju je David.
- To moja uha volila čuti! - rekla je Marie sjedajući na slobodnu stolicu.
- Kako to da ste večeras došli? - javila se Mia.
- Ja samo malo nafratila, da vas vidila! - smijuljila se Marie.
- A, kako ste vi proveli dan? - upitao ju je David.
- O, prekrasna! Bila u zoološka vrta! Šetala i hranila žifotinja! - pričala je Marie.
- Baš nam je drago zbog vas - rekao je David.
- Kad već nafratila - započela je Marie ustajući od stola, pa nastavila: - Što biste vas dva pojeo za večeru?
- Za večeru? - upitali su David i Mia pogledavajući se izenađeno.
- Da, za večera - ponovila je Marie, a njezina je glava već nestala iza vrata hladnjaka.
- Ali, Marie to nema smisla, iako je večer, vi još uvijek imate slobodan dan - Protesirao je David.
- Senor David! Kad je fidila kako na balkonu visila vaša roza muške gaće, ja odmah znala koliko je sata! - dobacila je Marie namigujući.

Prve zraka mraka dotaknule su kuhinjski prozor. David, Mia i Marie sjedili su za staklenim stolom, prepuštajući se mirisima i okusima ukusnog, toplog obroka, kojeg su zalili crnim vinom i smijehom.

problemčić

srela sam ga jutros
skrivao se u travi
sagnula sam se po list blitve
na što me nestaško mali
rosnim kapima pogodio po glavi
poput čarobnjaka
dvaput je pljesnuo
već je mojim džepom šetao
još nisam ni jaknu skinula
na kućnom pragu
već je izvoljevao
«crtić, sok i nešto slatko»
na kauču se sav izdužio
i bez pitanja
loptice blata po stolu složio
na pola je crtića srećom zaspao
no ne zadugo
tek što sam se okrenula
već je u lonac krem juhe uskočio
kako se samo gljivasto
od smijeha previjao
ruku sam pružila
no malo sam zakasnila
već je u sobno jezerce na glavu skočio
i pola kuhinje pošteno okupao
na piskutave opomene
glavom je vrtio
čini se kako se sa mnom baš
ludo zabavljao…

samo mi nemoj reći
kako ti nemaš nestaška
koji ti skače po glavi

kolekcija prizora

okrenula sam se na lijevi bok
na krovu susjedne kuće
mjesec je ležao na leđima
poplun je sjedio na tepihu
okrenula sam se na desni bok
poljubio si me u pramen kose
i pokrio zagrljajem

svejedno kreni

zadihanim koracima
lutaš
križaljkom svojih bezimenih ulica

u zjenicama
nosiš sjenke prolaznika
čiji ti zlokobni smijeh dovikuje
«izgubljena»

tvoja su koljena
pokrivena
zrelim malinama

sudaraš se
s licima izloga
a tvoji snovi
ostaju zarobljeni u njihovim
popljuvanim očima

tvoja svitanja
izdišu
na rubu pločnika
slastan zalogaj lutalicama

na kraju
drvoreda staklenih mjeseca
daleko od hladnih pogleda
ti si platnena lutka
njihovih izgubljenih djetinjstva

svejedno kreni i
koračaj
koračaj
koračaj
za snovima

rijeka stihova

prebacuješ nogu preko noge
udišeš paučinaste izdanke
mirisnih štapića
i mijenjaš svoje ime u «India»
ustaješ iz fotelje svojih misli
i dok prilaziš stolu
promatraš kako
niz tvoje bokove
neposlušno teče
rub svilene spavaćice
tvoji vitki prsti upijaju
nepregledna prostranstva papira
magličastom tišinom
pališ svijeće
i zamišljaš kako se u njihovim
rumenim obrazima
rađaju tvoje sretne zvijezde
poput leptira
vrh olovke slijeće na tvoje usne
u noć
osluškuješ sitne pore zidova
ližeš vrh olovke
rasipaš sitna zrnca vremena
tvoja je utroba gnijezdo sasušenih latica
natapaš ih željom
ne bi li iz nje potekla
rijeka stihova koja ti ne pripada

bomboni

meškoljim se na stolici
pokraj mene mirno drijema knjižica
s tvojom slikama
suknja upija znoj s dlanova
udišem izdišem izdišem
u grlu mi zapinju balončići zraka
premještam se
poprimam položaj stola
poput zvijeri napinjem uši
ne dišem
samo čekam čekam čekam
a onda riječi «sve je ok»
udišem
opet sam prostor i vrijeme
s malog ekrana
otkucaji tvojeg srca crtaju mi osmijeh
pred očima mi treperi zelena lampica
smijemo u kratku šetnju

idemo kupiti bombone
one koje ti voliš
gumene

sad je sve...

plave papuče
zakoračile su u ponedjeljak
orkestar ptica
razbio je sive zidove jutra
vjetar je
zaspao u bijelim pupoljcima
vitke frezije
popile su snove s trepavica
nebo je
uskočilo u žutu haljinu
iz zrcala
me pozdravlja odraz osmijeha

sad je sve
na svojem mjestu

Copyright © by Tixi, 2008.

Mravcovi

- Imamo mrave!
- Gdje? – viknem iznenađeno.
- U kuhinji. Evo, upravo njih šestoro šeće po nožu - odgovara ozbiljnim tonom, naglašavajući riječ "šestoro".
- Aha! – javljam se iz dnevnog boravka.
- Ti znaš za njih? - upita sumnjičavo.
- Pa, naravno.
- Koliko dugo? - upita igrajući se detektiva.
- Dan, možda dva - nastojim ublažiti situaciju.
- Imamo li ih još negdje u stanu?
- Neeee!
- Malo "bio killa" i stvar je riješena.
- A ne, nećeš! - dovikujem u ulozi mravlje odvjetnice.
- Onda ih lijepo zamoli da odu.

Mravcovi imate još sat vremena.
Da, da i vas dvojica u kupaonici.

Copyright © by Tixi, 2008.

bajamendula
meka igra slogova
u krokantu

Izlet na Kozjak...drugi dio

draga Brunx, evo i nastavka photo priče...



Pokriven koricom leda, u hladu golih grana, drijema izvor.
Nalazi se na 460 nadmorske visine.



Uspavano jezero, tek tu i tamo, gdje ga dodiruju nježne zrake sunca, čuje se tiho pucketanje leda.



Zrnce ludosti s pogledom na zarobljeno lišće i jezerske travke.



Trag kopita divljih konja.



Daleko od grada, povratak prirodi.



Pokraj puta, jedna manja jama, ne djeluje duboko, no ipak je zaštićena suhim granama.



Preko ograde, pogled u jamu Birnjača.



Ruscus Hypoglossum L., Liliaceae ili Širokolisna veprina ubraja se u autohtono bilje. Zimzelena je biljka slabo razgranate stabljike, a raste u bjelogoričnim šumama. Listovi malo izduženi i zašiljeni prema vrhu. Iz cvijetova koji cvatu od 3-5 mjeseca izrastaju krupnije okrugle crvene bobe. Pripravci veprine koristi se za snižavanje povišenog tlaka krvnih žila, te za liječenje upaljenih vena, kod gihta, za liječenje hemoroida, kod bolesti mokraćnog mjehura i drugo.



Drijenak je listopadni grm ili nisko drvo, do 8 m visine, sa zaobljenom gustom krošnjom, a može doživjeti više od sto godina. Mlade grančice su zelenkastosmeđe i većinom fino dlakave. Listovi su ovalnog oblika, s dugačko izvučenim vrhovima. Cvijetovi su žuti. Javljaju se rano, prije listanja, sakupljeni u štitasti cvat, pravilni su i četveročlani. Cvijeta u veljači i ožujku.

Drenjine su plod drijenka, duguljastog su oblika. Mlade drenjine su svjetlocrvene boje i nisu ukusne za jelo, dok su zrele drenjine tamnocrvene boje i vrlo ukusne za jelo. Rastu u šumi i spadaju pod jesenske plodove. U skupini obično raste po jedna ili dvije drenjine. Sadrže malu košticu. Najslađe su posle prvih mrazeva, kada se mogu jesti svježe. Drenjine se koriste kao suho voće, za pravljenje pekmeza i soka.

Izreka "zdrav kao dren" dobro je poznata u narodu. To podrazumijeva da plodove ove otporne samonikle voćke, posebne prehrambene vrijednosti i ljekovitih svojstava, treba što češće koristiti.



Borov prelac (Dendrolimus pini L.) je vrsta leptira. Leptir radi gnijezda na borovima, iz kojih se izlegu gusjenice koje se onda spuštaju na tlo i formiraju kolone prije nego što će se zakukuljiti. To je obično u periodu od veljače do aprila. Dlakave gusjenice koje se kreću u kolonama dugim i po nekoliko desetaka metara su samo razvojni oblik ovog inače dosta neuglednog leptira. Prirodni neprijatelj ovog leptira su ptice kukavice. Gusjenice mogu ostati u gnijezdu i po nekoliko godina jer čekaju povoljne klimatske prilike, pa kada krenu silaziti sa borova, obično je to masovna pojava. Naše primorje bogato je ovom vrstom, i vjerujem da je svatko vidio tipično bijelo ispredeno gnijezdo na granama našeg primorskog bora. Smatramo ga štetočinom jer gusjenice obrste borove iglice, te tako bor ostaje bez lišća koje mu je neophodno za život. Gusjenice imaju razvijenu obranu od predatora. To su njihove dlačice koje u dodiru sa kožom izazivaju jaku lokalnu iritaciju za koju se pretpostavlja da nije vezana na imunološke mehanizme već da se radi o otrovnoj supstanci koju sadrže. Osim toga, dlačice su i jaki alergeni pa kod osjetljivih ljudi mogu izazvati i vrlo jake alergične reakcije pa čak i anafilatičku reakciju.



Ispred planinarskog doma «Putalj», koji se također nalazi na 460 metara nadmorske visine. Ovdje se svakog vikenda okuplja sve veći broj zaljubljenika u prirodu, ali i ljubitelja domaće kuhinje, zahvaljujući vrijednim rukama gospođe Ankice, čiji je svaki obrok prava mala delicija. Punog trbuščića ne morate odmah odjuriti kući, već možete i prenoćiti na katu planinarskog doma.

kraj