Marketing
Izlet na Kozjak...drugi dio
draga Brunx, evo i nastavka photo priče...
Pokriven koricom leda, u hladu golih grana, drijema izvor.
Nalazi se na 460 nadmorske visine.
Uspavano jezero, tek tu i tamo, gdje ga dodiruju nježne zrake sunca, čuje se tiho pucketanje leda.
Zrnce ludosti s pogledom na zarobljeno lišće i jezerske travke.
Trag kopita divljih konja.
Daleko od grada, povratak prirodi.
Pokraj puta, jedna manja jama, ne djeluje duboko, no ipak je zaštićena suhim granama.
Preko ograde, pogled u jamu Birnjača.
Ruscus Hypoglossum L., Liliaceae ili Širokolisna veprina ubraja se u autohtono bilje. Zimzelena je biljka slabo razgranate stabljike, a raste u bjelogoričnim šumama. Listovi malo izduženi i zašiljeni prema vrhu. Iz cvijetova koji cvatu od 3-5 mjeseca izrastaju krupnije okrugle crvene bobe. Pripravci veprine koristi se za snižavanje povišenog tlaka krvnih žila, te za liječenje upaljenih vena, kod gihta, za liječenje hemoroida, kod bolesti mokraćnog mjehura i drugo.
Drijenak je listopadni grm ili nisko drvo, do 8 m visine, sa zaobljenom gustom krošnjom, a može doživjeti više od sto godina. Mlade grančice su zelenkastosmeđe i većinom fino dlakave. Listovi su ovalnog oblika, s dugačko izvučenim vrhovima. Cvijetovi su žuti. Javljaju se rano, prije listanja, sakupljeni u štitasti cvat, pravilni su i četveročlani. Cvijeta u veljači i ožujku.
Drenjine su plod drijenka, duguljastog su oblika. Mlade drenjine su svjetlocrvene boje i nisu ukusne za jelo, dok su zrele drenjine tamnocrvene boje i vrlo ukusne za jelo. Rastu u šumi i spadaju pod jesenske plodove. U skupini obično raste po jedna ili dvije drenjine. Sadrže malu košticu. Najslađe su posle prvih mrazeva, kada se mogu jesti svježe. Drenjine se koriste kao suho voće, za pravljenje pekmeza i soka.
Izreka "zdrav kao dren" dobro je poznata u narodu. To podrazumijeva da plodove ove otporne samonikle voćke, posebne prehrambene vrijednosti i ljekovitih svojstava, treba što češće koristiti.
Borov prelac (Dendrolimus pini L.) je vrsta leptira. Leptir radi gnijezda na borovima, iz kojih se izlegu gusjenice koje se onda spuštaju na tlo i formiraju kolone prije nego što će se zakukuljiti. To je obično u periodu od veljače do aprila. Dlakave gusjenice koje se kreću u kolonama dugim i po nekoliko desetaka metara su samo razvojni oblik ovog inače dosta neuglednog leptira. Prirodni neprijatelj ovog leptira su ptice kukavice. Gusjenice mogu ostati u gnijezdu i po nekoliko godina jer čekaju povoljne klimatske prilike, pa kada krenu silaziti sa borova, obično je to masovna pojava. Naše primorje bogato je ovom vrstom, i vjerujem da je svatko vidio tipično bijelo ispredeno gnijezdo na granama našeg primorskog bora. Smatramo ga štetočinom jer gusjenice obrste borove iglice, te tako bor ostaje bez lišća koje mu je neophodno za život. Gusjenice imaju razvijenu obranu od predatora. To su njihove dlačice koje u dodiru sa kožom izazivaju jaku lokalnu iritaciju za koju se pretpostavlja da nije vezana na imunološke mehanizme već da se radi o otrovnoj supstanci koju sadrže. Osim toga, dlačice su i jaki alergeni pa kod osjetljivih ljudi mogu izazvati i vrlo jake alergične reakcije pa čak i anafilatičku reakciju.
Ispred planinarskog doma «Putalj», koji se također nalazi na 460 metara nadmorske visine. Ovdje se svakog vikenda okuplja sve veći broj zaljubljenika u prirodu, ali i ljubitelja domaće kuhinje, zahvaljujući vrijednim rukama gospođe Ankice, čiji je svaki obrok prava mala delicija. Punog trbuščića ne morate odmah odjuriti kući, već možete i prenoćiti na katu planinarskog doma.
kraj
Post je objavljen 03.03.2008. u 10:47 sati.