Slobodan dan
- Dobro jutro, ljepotice - David nježno šapne, dodirujući usnama Miino malo, desno uho.
- Jutrić! - zacvrkuta ona, zveckajući žlicom po metalnoj posudi. - Kuham nam kavicu!
- Ti kuhaš kavicu? - iznenađeno upita David, te priljubi svoju glavu uz Miin potiljak.
- Da! - povikne Mia. - Ja kuham kavicu!
- Ljutkice moja mala..slatka... - tepa joj David, smijuljeći se.
- Sram te bilo! - Mia se naglo okrene, a Davidova pospana glava tresne ravno na njezino lijevo rame.
- Joj! - vrisne David.
- Ups! - Mia slegne ramenima, pa brže bolje dlanom protrlja vrh Davidove brade. - Vidiš, već je bolje!
- Da, da, već je bolje! Nego, gdje je ta kava? - upita David koračajući na drugu stranu kuhinje, prema staklenom stolu.
- Stiže! - dovikne Mia za njim.
Jutro za Davida počinje u kuhinji, uz crnu kavu i Marie. No, Marie danas ima slobodan dan: rođendan joj je.
"Snaći ćemo se mi danas i bez Marie." pomisli David, pogledavajući kroz otvoreni prozor u prekrasan proljetni dan, oslikan propupalim stablima i jutarnjom pjesmom ptica.
- Jedna kavica za vaše visočanstvo! - Na dva koraka od stola, Miina ruka lagano zadrhti, a šalica veselo zapleše po tanjuriću: oblačić mirisne maglice, vinuo se iz šalice, popraćen Miinim razdraganim smijehom. - Izvoli!
- Hvala draga! - nasmiješi se David.
- Kakva je kavica? - upita Mia radoznalo, sjedajući nasuprot Davida.
- Prije svega, vruća! – Davidovi prsti užurbano poput mrava koračaju tijelom šalice.
- I, kakva još? - Mia zavodljivo trepće gustim trepavicama.
- Baš si nestrpljiva! - David se nasmiješi, pa hrabro srkne gutljaj crne tekućine. - Mmmm.... - promrmlja David snažno stišćući usnice, baš kao da je zagrizao u limun.
- Nešto nije u redu? - Mia se meškolji na stolici.
- A joj, draga moja! - vikne David brišući usne o rukav pidžame. - Ne da si posolila, već si presolila kavu!
- To je nemoguće! - Mia ljutito odmahne rukom.
- Moguće je moguće! - Uvjerava je David pružajući joj šalicu. - Izvoli, uvjeri se sama.
- E, baš neću! - vikne Mia uvrijeđeno i naglo ustane od stola. - Neću! - dovikne još jednom, napuštajući kuhinju hitrim koracima.
- Kuda ćeš? - dovikne David: umjesto Miie odgovorio mu je snažan tresak vrata kupaonice.
Jedna je ptičica doletjela na prozorsku klupčicu i glasno zacvrkutala.
- Što se ti smiješ? - dovikne joj David.
- Živ živ! - odgovori mu ptičica, pa dvaput poskoči i gledajući Davida pravo u oči ispusti zelenkasti paketić.
- O, sto mu muka, sad mi se još i rugaš! - David se otvorenim dlanom tresne po čelu.
"Možda da ipak nazovem Marie" pomisli David, no istog trena zavrti glavom, ne bi li otjerao misao. "Ne i ne, pa to je samo jedan dan bez Marie. Možemo mi to!" hrabreći samog sebe ustane, pa krene za Miom.
- Ljubavi! - David oprezno otvori vrata kupaonice.
- Da? - javi se Mia.
- Što radiš? - upita David hrabro ulazeći u kupaonicu.
- Više ništa! - dobaci Mia lupkajući dlanom po poklopcu perilice.
- Stavila si robu prati? - David se neprimjetno nagne, zavirujući u košaru od rublja, čija utroba sad zjapi prazna.
- Aha! - Mia potvrdno klima glavom.
- A, jesi li... - započne David, no Mia ga prekine, bacivši mu se oko vrata.
- Jesam, jesam! Stavila sam i prašak i omekšivač za rublje - Miine oči ponosno sjaje.
- A, jesi... - javi se David, no Mia ga ušutka poljupcem, te veselo odleprša iz kupaonice.
- Toga sam se i bojao - promrmlja David hvatajući se za glavu, no prekasno: perilica je zadovoljno štropotala, užurbano okrećući pomiješano bijelo i šareno rublje.
Nekoliko sati kasnije.
- Ovo je najbolja pizza koju sam jela do sada! - javi se Mia progutavši veliki, slastan zalogaj. - A, tebi?
- Nije loša! - dobaci David, pa zamahne rukom tjerajući zaostali oblačić dima.
- Nisam ja kriva što je ručak zagorio! - pravdala se Mia.
- Naravno ljubavi kako nisi ti kriva - tješio ju je David. - Krive su Sanja, Tanja i Vanja, što su te zvale na telefon svakih dvadeset minuta.
- Da se iskupim za ručak, oprati ću zagorjelo posuđe! - predložila je Mia.
- Ne draga, ja ću! - David halapljivo proguta zadnji komad pizze, pa brže bolje doda ustajući od stola: - Ti se lijepo s Fifi prošeći na suncu!
- Ali popodnevna šetnja je tvoja obaveza! - brani se Mia.
- Današnje popodne je iznimka! - David ispruži ruku pokazujući prema suncem obasjanom kuhinjskom prozoru.
- Fifi, dođi curo, idemo! - Mia doziva pudlicu obuvajući tenisice.
- Uživajte na suncu! - dovikne im David.
Sat vremena kasnije, David i Mia sjedili su za staklenim stolom, rješavajući križaljku: oboje su poskočili kad je Fifi iznenada glasno zalajala.
- O, Fifi cura! - Kuhinjom se razlio poznati glas: bila je to Marie.
- Vau vau! - veselo ju je pozdravljala Fifi.
- Kako ti meni provela dan? - upitala je Marie pudlicu tapšajući je po glavi.
- Marie! - povikali su David i Mia u isti glas.
- Dobra vam večer! - pozdravila ih je Marie, pa s osmijehom dodala: - I, kako se vas dva našla bez mene?
- Preživjeli smo dan! - obavijestio ju je David.
- To moja uha volila čuti! - rekla je Marie sjedajući na slobodnu stolicu.
- Kako to da ste večeras došli? - javila se Mia.
- Ja samo malo nafratila, da vas vidila! - smijuljila se Marie.
- A, kako ste vi proveli dan? - upitao ju je David.
- O, prekrasna! Bila u zoološka vrta! Šetala i hranila žifotinja! - pričala je Marie.
- Baš nam je drago zbog vas - rekao je David.
- Kad već nafratila - započela je Marie ustajući od stola, pa nastavila: - Što biste vas dva pojeo za večeru?
- Za večeru? - upitali su David i Mia pogledavajući se izenađeno.
- Da, za večera - ponovila je Marie, a njezina je glava već nestala iza vrata hladnjaka.
- Ali, Marie to nema smisla, iako je večer, vi još uvijek imate slobodan dan - Protesirao je David.
- Senor David! Kad je fidila kako na balkonu visila vaša roza muške gaće, ja odmah znala koliko je sata! - dobacila je Marie namigujući.
Prve zraka mraka dotaknule su kuhinjski prozor. David, Mia i Marie sjedili su za staklenim stolom, prepuštajući se mirisima i okusima ukusnog, toplog obroka, kojeg su zalili crnim vinom i smijehom.
|
