zadihanim koracima
lutaš
križaljkom svojih bezimenih ulica
u zjenicama
nosiš sjenke prolaznika
čiji ti zlokobni smijeh dovikuje
«izgubljena»
tvoja su koljena
pokrivena
zrelim malinama
sudaraš se
s licima izloga
a tvoji snovi
ostaju zarobljeni u njihovim
popljuvanim očima
tvoja svitanja
izdišu
na rubu pločnika
slastan zalogaj lutalicama
na kraju
drvoreda staklenih mjeseca
daleko od hladnih pogleda
ti si platnena lutka
njihovih izgubljenih djetinjstva
svejedno kreni i
koračaj
koračaj
koračaj
za snovima
Post je objavljen 17.03.2008. u 08:57 sati.