Idemo se igrati.
Napisati ću neki stih. Vi ga morate nastaviti i dati onome iza vas u komentarima nešto za rimu.






Naprimjer, ako ja napišem

Danas sam željan pića
znanaca i ljubavi, starih priča
oh, kako je divno razmišljati

u komentarima morate napisati dva stiha koji se rimuju s "razmišljati" i u trećem dati nešto onom koji komentira nakon vas. Naprimjer:

Čekati ljude, snove tišati
i u ovom oceanu mirišati,
svježe kapi skupih hotela

Sad netko mora napisati dvije rime na "hotela". Naravno, mora biti smisleno i povezano, te što bolje u ritmici.

Dakle, pjesmica ide ovako....

Bivše cure idu mi na živce ,
zato pijem jako hladno pivce
sjedim u fotelji od slonovače

Dakle, Emmy awards.... jedni u nizu, ali uvijek specifični. Malo nategnuti. Malo olabavljeni. Emmiji. Baš kakve volimo.
And the bloody awards went to....






Drama Series: "24," FOX.

Comedy Series: "The Office," NBC.

Miniseries: "Elizabeth I," HBO.

Variety, Music or Comedy Series: "The Daily Show With Jon Stewart," Comedy Central.

Made for TV Movie: "The Girl in the Cafe," HBO.

Reality-Competition Program: "The Amazing Race," CBS.

Actor, Drama Series: Kiefer Sutherland, "24," FOX.

Actor, Comedy Series: Tony Shalhoub, "Monk," USA.

Actor, Miniseries or Movie: Andre Braugher, "Thief," FX Network.

Actress, Drama Series: Mariska Hargitay, "Law & Order: Special Victims Unit," NBC.

Actress, Comedy Series: Julia Louis-Dreyfus, "The New Adventures of Old Christine," CBS.

Actress, Miniseries or Movie: Helen Mirren, "Elizabeth I," HBO.

Supporting Actor, Drama Series: Alan Alda, "The West Wing," NBC.

Supporting Actor, Comedy Series: Jeremy Piven, "Entourage," HBO.

Supporting Actor, Miniseries or Movie: Jeremy Irons, "Elizabeth I," HBO.

Supporting Actress, Drama Series: Blythe Danner, "Huff," Showtime.

Supporting Actress, Comedy Series: Megan Mullally, "Will & Grace," NBC.

Supporting Actress, Miniseries or a Movie: Kelly Macdonald, "The Girl in the Cafe," HBO.

Individual Performance in a Variety or Music Program: Barry Manilow, "Barry Manilow: Music and Passion," PBS.

Directing for a Drama Series: "24," 7:00 - 8:00 AM," FOX.

Directing for a Comedy Series: "My Name Is Earl," Pilot, NBC.

Directing for a Miniseries, Movie or Dramatic Special: "Elizabeth I," HBO.

Directing for a Variety, Music or Comedy Program: "78th Annual Academy Awards," ABC.

Writing for a Drama Series: "The Sopranos," Members Only, HBO.

Writing for a Comedy Series: "My Name Is Earl," Pilot, NBC.

Writing for a Miniseries, Movie or Dramatic Special: "The Girl in the Cafe," HBO.

Writing for a Variety, Music or Comedy Program: "The Daily Show With Jon Stewart," Comedy Central.

Kao što vidite, ima svega i svačega, uključujući stvari o kojima mi pojma nemamo. Osobno ne volim "24" i "Monk", a "The West wing" zna biti previše kompliciran. Ipak, drago mi je da su Sopranosi i Jeremy Irons još uvijek na listi.

Hajde, navratite koji put i do HROC-a.









TIME ECLIPSE

Tick Tock
Hear that knock?
Where is the ship
Which lied on dock?

Tack Tock
Check that lock!
Where is the treasure
Which made us mock?

Tuck Tock
Isn’t that a clock?
Where is the place
The Holy people talk?

Ring-a-ding-a-dee!

Tom Cruise
Odakle početi? I dan danas Tom je sjajan glumac i dramski umjetnik, ali već je odavno jasno da mu nisu sve na broju. Prije par dana su mu otkazali ugovor, a nije ni čudno kada znamo da je taj mamlaz rekao da će radi svoje scijento-crkve pojesti posteljicu svoje kćeri ( ne mislim na plahtu već na zaštitnu membranu u kojoj se nalazi embrij djeteta ) U Oprah show-u je skakao na jastucima, slinio nad svojom Katie, skidao ( kao i svim svojim prijašnjim suprugama ) zvijezde s neba, obećavao brda i doline....
Anyway, na kraju imamo novog Michaela Jacksona. Nezrelog muškarca punog ego-tripa i zaljubljenog u sebe. Da nisam ovako umišljen i samoljuban, rekao bih da me podsjeća na mene.

Stefan Lupino
Ovaj katastrofalni fotograf čitav život slika gole žene i poznate ličnosti iz javnog života. Naravno, svaki kreten može takve stvari slikati i završiti preko bare, radeći u časopisima za snobovsku sub-kulturu. U posljednje vrijeme poznat je po tome da je u emisiji "Piramida" radio sklekove ( jer kako nije mogao reći ništa pametno na dana pitanja, nije znao kako bi drukčije bio u centru pozornosti nego da radi budalu od sebe ). K tome je prije par tjedana slikao neke svoje modele ( gole, kako bi mu ih inače objavili? ) na konju. Konj je snažna životinja i bez problema je za potrebe slikanja u sedlu trpio dvije manekenke ( kost, koža, kosa i nokti ). Ipak, jadna životinja nije očekivala da će naš ego Stefino još i skočiti na njega pa se srušila. U emisiji "Nedjeljom u dva" natjerao je Stankovića da se skine do pasa i da ga slika ( zašto si je samo takvo što Stanković dopustio? ) te rekao da su mnoge manekenke "polovnjače".
Lupino je autor izložbe "Moji anđeli" u kojoj je slikao bolesnu djecu. Poštujem. Ne mijenja činjenicu da mi radi svega ostalog ide na živce.

Rafo
Zezam se. Ne ide mi na živce. Toliko je propao da ga se valjda jedino ja i sjećam. Puno sreće, rokerska zvijezdo!

Don Ante Baković
Plodite se, Croati, da vas bude više! Ako nemate što za jesti, Don Ante će zasaditi kestene u svom vrtu. Novi prostori biskupske konferencije koštaju kao pola Vatikana, grade se nove crkve ( a stalno se govori da je sve manje vjernika u njima ), novi autmobili se kupuju, nove zgrade- ali kada se desi pedofilija u sirotištu, onda nije bilo novca za profesionalne odgajatelje i pedagoge. Nema veze. Važno da se mi, Croati, plodimo.

U svakom od nas čuči jedan mali šovinist. Počevši od žena.

MADDONA
Dani kada su Vogue i Rain prašili svijetom odavno su prošli. Madonna već duže vrijeme živi na račun stare slave, pokušavajući održati svoju mega-popularnost različitim skandalima. Album American life nije bio loš, ali nije se mogao usporediti s nekim stvarima iz njene prošlosti, a možda je sve to skupa bila i već užasno naporna anti-Bush kampanja ( gdje ćeš bolje nego da ti je jedan rat reklama? ) Madonna je na svome putu glumila u par filmova koji su postali kultni trash kojem će se valjda glazbeni i filmski umjetnici smijati još generacijama. Umjesto da je prepustila uloge nekim , barem glumicama, Madonna je počela prodavati maglu kojoj nije mogao odoljeti ni James Bond.

ANGELINA JOLIE
Pod krinkom nekakve super-emancipirane žene zapravo je tipičan mega-filmski proizvod koji izgleda prekrasno, ali ionako ne bi mogao izgledati drukčije kada je mega-filmski proizvod. Jolie u svim filmovima glumi istu ulogu, nekakvu super-ženu iz druge galaksije koja je fatalna, pustolovna, inteligentna, ženstvena, uvijek spremna na akciju, bezobrazna i samouvjerena. Nitko ne kaže da je loša glumica, ali upravo ta super-žena kojoj se sve Amerikanke dive, upravo taj simbol ženske moći, upravo ta Angelina Jolie nije ni do koljena jednoj Monici Belluci. Zašto? Potonja je umjetnica, ona si može dopuštati uloge izmučenih, prebijenih, osramoćenih i slabih žena- ali u svojoj ih umjetnosti može dovesti upravo do simbola žene koja preživljava, žene koja se bori sa svojom sudbinom. Angelina nikada ne bi mogla glumiti takve likove, jer nitko je živ više nakon njih ne bi shvaćao ozbiljno. Druga stvar je Angelinino posvajanje djece. Uz to se napominje da će se djeca odgajati u svojoj kulturi, o kojoj Angelina nema pojma, i da će živjeti ne znam ni sam kako. Bilo bi sjajno kada bi netko Angelini
rekao da bi svoj djeci koju namjerava posvojiti trebalo dati stabilan dom i obitelj, a ne neku samozvanu
avanturistkinju koja ne može imati niti stabilnu vezu a kamoli nekakav dublji odnos. Ona bi stalno snimala po čitavom svijetu svoje filmove, a djecu u njihovoj kulturi neka odgaja Playstation 3 u boji Afričkih nošnji.

CONDOLEZZA RICE
Stara definicija demokracije glasi da je ista kada četiri vuka i ovca biraju što će jesti za večeru. Suvremena definicija kaže da je demokracija kada milijarde ovaca biraju desetak vukova koji će birati što će jesti za večeru. Rice je tipičan vuk, na nivou Albright ( sjećate je se, ona baba s broševima od krupnog otpada koja je Srbima rekla da ih NATO bombardira kako bi ih oslobodio ), prepuna za Ameriku uvijek efektnih frazetina i gluposti. Nema se što reći, Rat u Iraku ima žensku crtu samo radi nje.

CARLA DEL PONTE
"Sramota, sramota, Srbija još nije uhvatila ratne zločince" viče ova prekrasna dama. Poznata je po svojoj izjavi da franjevci čuvaju Antu Gotovinu, ali da nema dokaza. Par dana kasnije, kada je diplomat Vatikana došao do Haaga, rekla je da je Hrvatska suradnja 100%. Haag, s druge strane, ima mnogo novca da plaća one smiješne ljude s perikama, ali nema novca za organizirane prevoditelje iz svake zemlje posebno. Za posljedicu smo dobili pomalo prešutan skandal da je optužnica Gotovini bila prevedena i čitana na srpskom. Da parafraziram jednog Indijanskog poglavicu "Ja sam balkanac, ja ništa od toga ne razumijem".

UPDATE:
Muškarci koji mi idu na živce

Teatar.hr, jedan od najposjećenijih portala u Hrvatskoj u posljednje četiri godine više čini za domaće kazalište od svih drugih medija zajedno. Gotovo svakodnevne vijesti, kako domaće tako i strane, svaki dan blistaju na naslovnici. Teatar.hr vodi mlada redateljica Nora Krstulović koja je žrtvovala mnogo živaca i vremena da cijela stvar funkcionira.

Portal je pratio premijere i recenzije, a nerijetko i pružio medij za žučne rasprave na temelju raznoraznih skandala i "političko-umjetničkih" natezanja. Nažalost, anonimnost komentatora možda je pokazala i pravu sliku cijelog "klein und gemain" teatra u Hrvata kojem i ja, eto zamislite, pripadam.

Teatar.hr dopremio je mnogo puta informacije o različitim audicijama , objavljivao je termine glumačkih ispita na Akademiji ( uz žučno protivljenje nekih "profesora" glume koji su smatrali valjda da bi se ljudi trebali sami snalaziti i informirati za jednu ADU ) , raspisivao natječaje ( "Inkubator" je i mene proslavio ), objavljivao razgovore te napravio praktički webring domaćih kazališta.

Nažalost, ostavši bez državne pomoći, Teatar.hr je opasno pred gašenjem. Mnogo je tome doprinijela i struka kada je nagradu za najboljeg medijskog prijatelja domaćem teatru uručila jednoj radio stanici. Obeshrabren i pomalo uvrijeđen, teatar.hr je danas na granici gašenja. Moglo bi se valjda i dalje, samo kada bi utjecajniji ljudi pokazali barem malo više zrelosti na nekim pitanjima- a struka prestala biti razmaženo derište što gerijatrijskih što pedijatrijskih egzemplara.

U svakom slučaju, ako ste nekakav bogataš, milijarder, nosač zrakoplova ili barem imate gomilu para, ponudite Nori pomoć sponzorstvom, jer bilo bi baš šteta da taj sjajan portal propadne.

Da ne spomenem da je jedan od najposjećenijih u Hrvatskoj.

Na prvi dojam odmah se shvati da sam prekrasan mladić, genijalnog uma i visokog obrazovanja uz šarmantnu, karizmatičnu pojavu. Na drugi dojam se prvi u potpunosti potvrdi. Na treći dojam sve se djevojke zaljube u mene a muškarci hvataju maglu u strahu. Četvrti dojam ne ostvaljam, jer su se svi već negdje do njega onesvijestili.

Robert je sjeo na uredno složen krevet. Prekrižio je prste i svojim modrim očima gledao Nataliju kako na svom krevetu kopa po torbi.
«Evo ga, konačno. Bio mi je na dnu torbe.»- rekla je vadeći CD-«Sorry što ti ga prije nisam vratila ali mi se pržilica pokvarila.»
«Ma nemaš beda. Jel ti se sviđao?»
«Nisam ga puno slušala ali u kafiću se stalno vrti pa već znam skoro sve pjesme na pamet. Sviđa mi se.»
«Meni je super ona stvar sa trubama.»
«Koja je to?»
«Peta.»
«Joj znam, čula sam....a znaš....»
«Što?»
«Čuješ, Robert. Htjela bih porazgovarati o nečemu.»
«O čemu?»
Natalija je napravila znak rukom da pričeka, te pokazala na vrata kupaonice iza kojih je upravo prestao zvuk tuširanja. Robert je podigao obrve u čuđenju.
«Što je?» -prošapće. Natalija je i opet mahnula rukom.
Vrata kupaonice se otvore i iz njih je polako izašao Marko. Njegov bijeli bademantl bio je i više nego očito u kompletu s bijelim ručnikom kojim je brisao kosu. Nasmiješio im se.
«Jesi mu konačno vratila CD?»
«Jesam»
«Dobro. Već vidim da ćeš mi probosti uši s njime. Idem dolje žicati fen za kosu. Kad je osušim idemo na probu. Vili mi je rekao da bi volio ponoviti zadnju etidu. Budeš me čekala?»
«Budem, dolje u predvorju. Ali nemoj dugo, treba doći do Pavarotti centra. Ima do njega dvadeset minuta hoda. I još moramo kupiti cigarete.»
«Ne budem.»-reče Marko i poljubi je-«Robi, pazi na nju»
Robert i Natalija su ga gledali dok je zatvarao vrata sobe a zatim su ,u isti tren, okrenuli glave jedno prema drugome. Gledali su se neko vrijeme pogledom koji je sve više i više dizao temperaturu u sobi.
«Što si mi htjela reći?»
Natalija je glasno izdahnula izbacujući napetost te uz lagano žmirkanje počela.
«Slušaj Robi. Htjela sam te pitati, koliko te ovo između Marka i mene boli?»
«Što?»
»A ne pravi se.»
«Ma daj, o čemu pričaš?»
«Mislim, nisam glupa- skužila sam. Htjela sam o tome otvoreno razgovarati. Htjela sam ti reći»- govorila je polako dok je sjedala na krevet -«da ne bih htjela ... Ti si mi jedan od najdražih dečki koje poznajem i fakat ne bih htjela da se mučiš.»
«Ma što bih se mučio?»
«Oko nekih....emocija»
«Kakvih emocija?»
«Prema meni.»
«Prema tebi? Pa ti i ja nikada nismo imali ništa!»
«Nismo, ali bilo je nekih stvari koje su me potaknule na razmišljanje- sjećaš se...»
«Ali između nas fakat nikad ničeg nije bilo!»
«Znam da nije ali pusti me da dovršim!»-rekla je pomalo ljutito-« Bilo je nekih stvari koje si napravio a koje sam ja protumačila kao znakove. »
«Ti misliš da sam ja tebi slao znakove? Kad? »
«Kad si mi ono naprimjer poklonio ružu iz čista mira.»
»Daj, to fakat nije ništa.»
«I one igre riječi s kojima si me bacao u nesvijest? To isto nije bilo ništa?»
«Koje?»
«Kad sam obukla cipele s visokim petama rekao si mi da sad znam kako se ti osjećaš. Pitala sam te kako to misliš a ti si rekao da kad god me vidiš počneš lebdjeti pet centimetara iznad zemlje.»
Robert se slatko nasmijao.
«A bila si mi nešto zbedirana pa sam te htio malo dignuti.»
Natalija se nevoljko nasmiješila svojim zamamnim smješkom ali on nije dugo trajao.
«Nemoj se zezati, fakat mislim ozbiljno.»
«Kad ti ozbiljno kažem.»
«Ali ne možeš mi slati po tri sms-a dnevno, shvaćaš? Ne možeš. To se ne može nikako drukčije shvatiti. I to kako me zoveš, nekad mi je neugodno.»
«Kako te zovem?»
»Anđele, ljepotice, mila, draga.»
«Dobro jel ti znaš kolikim curama ja to govorim?»
«Pa ne-»
«Joj daj, Natalija, čuješ li sve te priče koje kruže o meni?»
«Čujem.»
«Pa?»
«Ne vjerujem im.»
«Pa nisu sve istinite ali ono- ne počnu bez veze«
«Što?»
«Hoću reći da baš nisam sklon nekakvim «ljubavima.»»
«Ne razumijem»
«Čuj, rekord mi je bio deset dana. I to je bilo na ljetnom odmoru s nekom Nijemicom pa je bilo glupo prekinuti prije nego bi otišla kući. Jednostavno nisam za duge veze. Znaš. Hoću reći, to ti je normalno, to prijateljsko upucavanje to ti je istraživanje teritorija. Ja sam ti ono, sa svima muljam, ali ono....»
«Ti si...tip za jednu noć?»
»Dobro ne baš jednu noć ali tjedan dana čisto dosta.Curama s kojima sam bio to nije smetalo. Dapače.»
«Ono između tebe i Darije?»
«Isto. Ali nemoj to okolo govoriti, to nju jako živcira jer je bila pijana kada se to dogodilo.»
« Ti si je...pijanu?»
«Pa trebalo je iskoristiti situaciju. Za njom sam fakat dugo slinio ali kako se na kraju pokazalo ni nju nije trebalo dvaput pitati. A poslije isto nije žalila.»
«Uopće te nisam tako zamišljala.»
«Čuj, izgled vara. Ja ti uvijek pokušavam ostaviti dobar dojam ali kad je o curama riječ, to treba koristiti dok se da.»
Nina se nasmijala.
« Onda fakat sorry, umislila sam si da mi se zaozbiljno upucavaš.»
«A kad jesam!»
«Molim?»
Robert se uspravio i uz lagani smješak počeo gestikulirati.
«Gle, ajmo ovako. Među nama je oduvijek postojala jaka seksualna privlačnost, jel tako?»
«Što?»
«Ti i ja smo uvijek...ono...imali nekakvu kemiju.»
Nina se slatko nasmijala.
«A da, i ja sam je osjetila.»
«E kužiš, kad ti ja to osjetim onda poduzmem nešto. Mislim, ono, kad skužiš da tu ima nečega onda bi bila šteta da to ostane samo na hormonima.»
«Prijeđeš u akciju, a?»
«Ma ono, neki ulet napravim i onda to nekako završi. Uglavnom u krevetu.»
«Stvarno?»
«Pa da. Zakaj ne? Ak' cura to hoće onda fakat nema razloga da to i ne dobije.»
Nina se kiselo nasmiješila.
«Znači, među nama je samo bila kemija?»
«Da.»
«Nikakvi osjećaji?»
«Što ti stvarno misliš da bi ti i ja mogli imati nešto ozbiljno? Mislim, daj probaj to zamisliti: ti i ja ruku pod ruku dolazimo u ZKM na tvoju dramsku. Pa Željko bi nas zezao do smrti! I možeš si zamisliti što bi tvoji starci rekli kada bi čuli da si samnom?»
»Fakat. Željko bi nas ubijao u mozak. On je dosad komentirao svakog mojeg dečka a o tebi ne bi prestao brbljati.»
« A moji prijatelji tebe ne bi mogli smisliti. Mislim, svi bi ti se počeli upucavati čim bi te vidjeli a onda bi se napili kao svinje i počeli pričati o tome kako su se seksali sa deset cura odjednom.»
Neko su se vrijeme još tiho smijuljili pa je Robi tiho prekinuo napetu šutnju.
«Fakat. Ja sam te samo htio ono.... Ništa više od toga. Ozbiljno. Znam da ćeš biti sretna sa Markom.»
« Ja sam ti u Marka vać zaljubljena skoro pa preko godinu dana. I sad tu na ovom putovanju, a da se nisam ni nadala nečemu. Samo mi je došao i rekao «Čuj, sviđaš mi se. Jel bi htjela da zabrijemo?»
«No? Pa što ti on nudi, a što ja? Sad ćeš fino imati dečka koji ima puno para i koji će se brinuti za tebe. Što ćeš više?»
Nina se nasmiješila i ustala.
«Dobro. Drago mi je da smo to riješili. Iako....malo sam razočarana.»
«Zašto?»
»Pa mislila sam da su dečki koji curama poklone ružu iz čista mira izumrli. A sad ipak ispada da je to bila samo taktika da me odvučeš pod postelju.»
Robert se nasmijao.
«Okej, ako nađem jednog takvog poslat ću ti ga. Mada mislim da će i Marko funkcionirati.
Nina se kiselo nasmiješila. Rukama je pljesnula po koljenima i pošla prema vratima. Polako ih je zatvorila i počela silaziti u predvorje imajući čudnu gužvu u duši.
«Odi, Nina. Ti zaslužuješ biti sretna.» -rekao je Robert. Primio je jastuk i zabio lice u njega dok su suze močile mekanu plavu tkaninu.

update:

Ova priča je posebna po tome što se njen autor, Sinke, malo našalio sa svojim čitateljima. Naime, u prvoj polovici priče djevojka se zove "Natalija" a u drugoj "Nina". Mnogi su rekli Sinke-u da je ovo dokaz da nije genije , na što je on odgovorio da je on namjerno napravio takvu stvar kako bi dokazao
da takva greška niti najmanje ne umanjuje fascinantan doživljaj kojeg čitatelj ima nakon čitanja- dakle čak i Sinkeove greške su umjetnička ostavština!

Ljubav.

Marko Perković Thompson i Arkanova Ceca su jedina dva estradna pjevača koji mogu napuniti Dom sportova do vrha.
S istom publikom.

Što dobijete kad imate jednan vrt, jednog Sinkea, jednog psa, jedan papir, jedan flomaster, puno slobodnog vremena, puno živaca i priključeni šlauf?

Odgovor: antičku fontanu







Zvao sam Bandića na otvaranje, ali imao je posla.

Ovo će se svima, vjerujem, jako svidjeti.
Naime, mnoge zanima dramaturgija ali im nije jasno što se tamo radi u biti. Ne znam ni ja, da me stvarno pitate, jer dramaturgija je čudan studij. Ipak, da ne bi sve bilo nekako tajanstveno, odlučio sam napraviti interaktivni "kolegij" na kojem ću svako toliko objavljivati dijelove svojeg eseja. Isti moram predati za seminar, a možda ga i uvalim pod teorijski za godišnji rad. U svakom slučaju, moći ćete komentirati i sudjelovati u pisanju istog- neka vrsta "wikibloga", gdje ćete pisati u komentarima vaše dojmove i misli.

Tema ovog eseja bit će "Problemi i kritika recepcije Novog Kazališta" u kojoj ću se osvrnuti na različite performance i happeninge, pokušavajući doći do nekih konkretnijih argumenata u vezi položaja tzv. "Novog Kazališta". Napominjem odmah da nemam namjeru držati instrukcije nikome tko-je-i-šta-je "Novo Kazalište" nego ću svako toliko citirati literaturu i dati Vam linkove gdje je možete nabaviti. Ako vas nešto baš jako zanima, možete me žicati i da vam posudim neku knjigu.

PS: u interesu brzine, nisam izlistao literaturu, niti provjerio citate- moguće je da ću zeznuti nešto usput pa me slobodno agresivno ispravite.


Sinke, 4.d razred


1) Tradicija ili mutacija?
2) Praksa loše teorije
3) Mainstream novog
4) Budućnost

TRADICIJA ILI MUTACIJA?
Gotovo uvijek kada se piše o kazalištu, dolazi do zamornih nizanja definicija pojmova. Umjesto da se ljudi bave temom o kojoj raspravljaju, diskusija se pretvara u naporno pozivanje na termine u širim i užim kontekstima. Kada bih sad ja zapitao što je kazališna tradicija hrvatskog naroda, starije generacije kazališnih djelatnika rekle bi «Krleža», mlađe «Bartol Indoš», publika bi rekla «Miro Gavran» a dežurni pljuvači natuknuli bi da nikada nismo niti imali tradiciju. U takvoj gužvi čovjek bi možda rekao auditoriju da se oni dogovore u vezi nekog univerzalnog objašnjenja pojma, ali nažalost diskusija će najvjerojatnije doći do «slaganja o neslaganju», tako napornom i bezličnom rezultatu koji jedino što napravi jest da prekine potragu za istinom u razgovoru. Razlog tom sudaru jest različita interpretacija konkretne književne povijesti- konkretnih datuma i konkretnih dešavanja u inom mediju- da ne spominjemo konkretne teorijske pravce i njihova dijela. Tako već nadrealisti smatraju da književna evolucija staje nakon Rimbauda, da su sva dijela proizašla nakon njega tek «usputna» te da ne utječu na pisanu umjetnost u većem omjeru. Da li je zaista tako? Da li nadrealisti zapravo žele reći da avangarda ne postoji, iako je upravo ona pravac koji je uvelike utjecao na njihovu teoriju i «praksu na daskama»? Na ova pitanja nitko nije odgovorio dosad, iako su zapravo temelj svake daljnje diskusije.

Od teoretičara se očekuje da odgovore na povijesna pitanja u vezi književnosti iako se ne mogu složiti s njenom interpretacijom. Čovjek bi rekao da je tako sa svim povijestima, od nacionalnih do filozofskih, ali smiješno je reći da ne postoje zajedničke točke interpretacije u svakoj od njih. Ovaj problem književne povijesti važan je za razumijevanje Novog Kazališta, jer pokušava pronaći uzroke njegovog nastanka. Uzroke koji još više dodaju zbrku u ovoj povijesti.

«Novo Kazalište» ima mnogo drugih naziva. Jedan od njih je i «Alternativno Kazalište». Iskreno govoreći, smatram da su ta dva naziva kontradiktorna jedan prema drugome. Naime, ako je nešto «novo», tada je zamijenilo «staro» i više ne postoji uz njega tj. nije mu «alternativno». Da bi doznali pravi naziv ovog teatra moramo otići u prošlost i ustanoviti da li je reagirao na prethodnu stilsku formaciju ( i postao «nov») ili se samo nekako «pojavio» u svojoj «drukčijosti» ( te se počeo odnositi alternativno prema tradiciji). Da li je Novo Kazalište produkt evolucije ili mutacije kazališnog medija?



Ali naravno, vraćanje u prošlost znači vraćanje kroz povijest, a već smo rekli da ne možemo tu potragu nastaviti bez univerzalno prihvaćene interpretacije povijesti kazališta. Ako sad kažem da je Novo Kazalište proizašlo iz avangarde, oni nadrealisti od prije će me napasti jer drže da je avangarda «stilska» svaštara. S druge strane, neki drugi teoretičari smatrati će nadrealizam dijelom avangarde, tzv. «-izmom».

Da ne ulazimo u nepotreban konflikt , recimo vrlo jasno da Novo Kazalište prije svega reagira na realističnost. Realizam, kao kruna ovakvog prikaza umjetničkog doživljavanja stvarnosti, nastavljen je avangardnim «-izmima». Uglavnom, ta stremljenja koriste «postdramsko» u svojem nastupu iako taj izraz neće biti u koristi barem do početka sedamdesetih. Novo Kazalište dakle već u početku prošlog stoljeća počinje formulirati svoj položaj. Avangarda odbacuje realnost te na gledatelja djeluje drukčijim metodama, koje je Novo Kazalište prihvatilo. Ako «evolucija» dramskog izričaja reagira na prethodnu stilsku formaciju, tada je Novo Kazalište zapravo normalna reakcija na realizam. Avangarda je udarila temelje njegovim praksama, njegov sustav prikazivanja stvarnosti više nije u «Tolstojevskim» dijalozima. Njegov sustav prikazivanja gledatelju ne daje «pročišćenje» kroz emocije likova već «proživljavanje» kroz boju, pokret, zvuk, podsvijest....

Ipak, ako se radi o novom stadiju evolucije teatra, zašto ga nazivamo «alternativnim»? Zašto nije prevladao nad realizmom? Zašto nije medijski izloženiji? I zašto realizam još uvijek drži prevlast u našem društvu? Drugim riječima, zašto postoje neke interpretacije povijesti kazališta koje kažu da je Novo Kazalište «mutacija» u evoluciji teatra, nekakva pojava koja je preživjela usprkos svojoj «drukčijosti». O tome ćemo se baviti u idućem poglavlju.

ORGANIZACIJSKI ODBOR 6. FESTIVALA FANTASTIČNE KNJIŽEVNOSTI U PAZINU
OGLAŠAVA
NATJEČAJ ZA PRIČE O STARIM BOGOVIMA
Ovim se natječajem traže priče iz žanrovskog spektra znanstvene fantastike - fantasyja - nadnaravnog horora koje na bilo koji način obrađuju ili koriste tematiku ili likove iz starohrvatske odnosno staroslavenske mitologije.

Dajte mašti na volju, istražite tko su i kakvi su bili Svarun, Perun, Svantevid, Volos, Gerovit, Radogost, Morana, Črt, Leđan i ostali bogovi, divovi, demoni, vile i slična nadnaravna bića, obojite ih svojim nadahnućem, gurnite ih u nove avanture, suočite ih s ljudima prošlog, sadašnjeg i budućeg vremena, odmjerite njihove snage s moćima bogova drugih starih naroda. Po želji, ali nipošto vas na to nećemo obavezati, smjestite radnju svojih priča u Istru.

Primaju se priče napisane na hrvatskom jeziku, duljine do 10 novinskih kartica (18.000 znakova, uključujući i razmake).

Priče moraju biti originalne tj. neobjavljene. Neobjavljenom se pričom smatra ona koja još ni na koji način nije pružena na uvid javnosti u tiskanom ili u elektronskom mediju, uključujući i internet.

Priče treba slati u jednom primjerku otisnute na papiru, potpisane imenom i prezimenom autora, s detaljnim podacima o autoru u prilogu, uključujući kontakt-podatke, te kraći životopis i bibliografiju (materijal za "bilješku o piscu"). U koverti s pričom OBAVEZNO treba priložiti i disketu ili CD s pričom u elektronskom obliku (u .rtf datoteci, bez posebnih formatiranja teksta).

Prosudbena komisija odabrat će najbolje priče za objavljivanje u zajedničkoj zbirci, koja će biti predstavljena na 6. Festivalu fantastične književnosti koji će se održati u Gračišću i Pazinu, u kolovozu 2007. godine.

Priče odabrane za objavljivanje u zbirci se ne rangiraju i ne nagrađuju posebnim nagradama. Autori čije se priče odaberu za zbirku bit će pozvani da svoje priče predstave na spomenutom Festivalu.

Priče treba slati na adresu:

Pučko otvoreno učilište u Pazinu
(za priče o starim bogovima)
Šetalište Pazinske gimnazije 1
52000 Pazin
Rok za slanje priča je 1. travnja 2007. godine.

Riječnik stranih riječi
Konzervativac, imenica, osoba koja lema svoju ženu jer se u selo do njihovog uselio muškarac s dugom kosom, suprugom i troje djece. Suprotnost mu je liberal, osoba koja svoju ženu ohrabruje na seks s drugim muškarcima, posebno s pripadnicima etničkih i kulturnih manjina.

Danas u 20:05 na prvom programu HRT-a prikazati će se dugometražni film "Ajmo, žuti", u spomen na preminulog glumca Slavka Brankova. Uz Slavka u tom filmu glume i Žarko Potočnjak, Marina Nemet, Goran Grgić, Darko Janeš, Mijo Pavelko, Zvonimir Zoričić, Željko Königsknecht, Danko Ljuština, Damir Mejovšek, Džimi Jurčec, Asja Potočnjak, Vjera Žagar-Nardelli te nazamijenjivi i fascinantni glumac, simbol pameti i dosjetljivosti, znalac i super-heroj, najveći genij suvremene filmske umjetnosti: Siniša Bahun - Sinke.

Film prati dvojicu fanova nogometnog kluba treće lige, koji pokušavaju živjeti pod novim okolnostima kad upravu preuzme tajkunski magnat.

Film je premijerno prikazan u 2002, pod geslom "Film koji na Puli nije osvojio niti jednu nagradu-provjerite zašto."

Sinke u ovom filmu glumi navijača suparničkog tima koji predvodi nerede na utakmicama, i u jednoj sceni lovi Slavka Brankova. Poznata je anegdota sa snimanja da su Sinke-u dali kartonsko kamenje kojim je trebao udariti bježećeg Brankova, ali kada je Sinke u trku bacio kartonski kamen- radi lakoće kamen je sporo letio pa ga je genije pretekao na zemlji ( kamen je pao pet metara iza Sinkea). Snimanje se ponovilo s pravim kamenjem.

Scenarij je napisao Pavo Marinković a režiser je Dražen Žarković.

O Sinkeovoj glumi Anthony Hopkins nije rekao "Najfascinantnije na što sam ikad naišao! Ja više neću glumiti, susreo sam se s krajnjim dosezima glumaćkog umijeća! Ne mogu vjerovati da netko tako mlad i prpošan može biti takav genij! Jednostavno, ovo je najdivnija gluma koju sam ikad imao prilike susresti na platnu!"

Mala ispravka:

Film će biti prikazan sutra, ne danas. Danas je "Jurski park 2" u kojem sam trebao igrati ali bi im se tiranosaur usrao svaki put kad bi me sreo na setu, pa im se više nije dalo čistit.

Ako postoji trio trecento znanstvene fantastike prošlog stoljeća, onda su to najvjerojatnije Arthut Clarke, Isaac Asimov i Frederik Pohl. Posebno volim Asimova, zato što je udario neke termine koji i dan danas prožimaju SF, a najmanje Clarka, jer opisuje prirodne zakone svojih svemriskih brodova na deset strana- slično Tolkienu kad opisuje šumu.

U svakom slučaju, u sredini je Frederik Pohl, pametnjaković koji se jako družio s Asimovom i koji je napisao jednu od najlegendarnijih knjiga znanstvene fantastike "Gateway"- kod nas prevedena kao "Kapija". U toj knjizi Pohl priča kako smo u bliskoj budućnosti našli ogromnu svemirsku stanicu napuštenu prije nekoliko milijuna tisuća-ne-znam-čega-vremena. Alieni, koji su se zvali Hićani (Heechee) u stanici su ostavili desetine svemirskih brodova. Nažalost, naši znanstvenici ne znaju fizičke zakone na kojima te letjelice funkcioniraju, ali uspijeli su omogućiti da njima upravljamo. Tako hrabri dobrovoljci odlaze u svemir, razvijajući svemriske mape i tražeći još Hićanske tehnologije, koja je razasuta diljem galaksije.

Nepotrebno je reći, svemirska stanica je nazvana "Kapija".

Ova velika svemirska saga danas možda zvuči kao klišej, ali Pohl je napravio fascinantan svijet u kojem se kasnije i pojavljuju Hićiji, ali mnogi likovi moraju se boriti i s tajanstvenom kompanijom koja vodi "Kapiju" te njenim skrivenim namjerama.

Clarke je napisao scenarij za računalnu igricu "Rama" ( po svojem na trenutke napetom na trenutke dosadnom romanu ), a grupica programera napravila je prije jako mnogo vremena računalnu igru "Kapija". Igra je postala freeware prije nekog vremena, dakle legalna za distribuciju bez para.

Ja je ovdje postavljam. Radi se o tipičnoj tekstualnoj avanturi kakvih je bilo na pretek u prošlosti, ali ova ima čak i glazbu i grafiku- te animacije. Čini mi se da sam negdje našao i njen nastavak, ali zasad ne znam da li je freeware.

U avanturi ste, a što bi drugo, jedan od dobrovoljaca da u brodu Hićija poletite s "Kapije" i tražite njihove miksere i plinovode po galaksiji.

Ovu igricu postavljam kao zahvalu Knjiškom moljcu.

Skinite "Kapiju"

PS:
Igra radi pod Win XP, ali možda će biti nestabilna i bez zvuka.
Savjetujem da skinete program DosBox ( emulator starog DOS-a u Windowsima ) i njime aktivirate file.
Ovako se radi:

1) FIle "Gateway" spremite u C:

2) Pokrenite dosbox, i u starom dos-u napišite ovako:

mount c c: (stisnete enter)
c: (opet enter)
cd gateway (enter)
gate ( enter )

Stisnite CRTL s F12 par puta da ubrzate program

Opasno je kad ljudi objektivno govore o meni. Od toga mi se diže ego i tada postajem umišljen. Oh, well. Barem ima onih koji znaju tako pričati.

Tijekom prošle noći, preminuo je poznati hrvatski glumac Slavko Brankov. Jedan od najvažnijih scenskih umjetnika Gavelline pozornice te službeno "najhistrion", Slavko se borio s karcinomom koji ga je na kraju i uzeo.

Slavka Brankova generacije pamte radi njegovog lika sitnog lopova Crnog Džeka iz domaće serije "Smogovci". Obilježio je praktički generaciju tim likom, te će nas uvijek njegov lik nasmijavati svaki put kada ćemo uključiti televizor s tim serijalom.

Čujemo se, dragi naš Brankec.

GDJE ĆEMO SMIJEH SIJATI

Gdje ćemo smijeh sijati?

Po dvorištu,
Igralištu,
Šumom, ispod granja-
Gdje god je igranja.

A gdje će smijeh klijati?

U mom srcu,
U tvom srcu,
U srcima sviju
Klice smijeha kliju.

A gdje će smijeh cvjetati?

Na mom licu,
Na tvom licu,
Na licima sviju
Što se s nama smiju.

GRIGOR VITEZ

HROC super napreduje, pa sam odlučio objaviti još jednu svoju priču.








Moja marelica!


Dan je bio pri kraju, i jesenski akvarel rastočio se na krošnjama drveća golemog, ali podosta neurednog vrta. Svaka od njegove tri etaže bila je povezana starim i trošnim kamenim stepenicama. Charlie je izašao iz kuće i uzdahnuo. Svjež zrak s aromom smole koja je curila iz višnje pred ulazom osvježio mu je grlo. Krenuo je umornim korakom prema vrtu i, popevši se stepenicama na najvišu etažu, zagazio svojom cipelom u suhu travu. Rijetko kad je bio ovdje bez kosilice i košare za marelice koja je rasla ovdje posljednjih nekoliko desetljeća. Upravo pod njom nalazio se Sinke, dečko od kojih sedam godina u izgužvanoj majci He-mana žute boje i malim, plavkastim hlačicama. Charlie je znao da Sinke jako voli tu majcu, i mnogo puta ga je morao potplatiti crtićima na Z3 programu kako bi je dječačić promijenio prije odlaska u školu ( prije toga bi u njoj spavao ). Ali nešto ovaj put nije bilo «normalno», ukoliko je išta i bilo «normalno» kod sedmogodišnjaka. Prizor je bio nadasve smiješan- Sinke je stajao pored marelice nespretno vezan jednim užetom za njegovo deblo. Njegovo lice je bilo mrko, i neka doza karakteristične dječje ljutnje mogla se osjetiti u njegovim obrvama koje nije mogao jače namrštiti. Pored njega, na travi, nalazila se hrpa starih stripova. Charlie je prišao i naslonio se na marelicu laktom.
«Vidim, uzeo si stripove»-rekao je mirno.
Sinke je i dalje ostao namršten, šutio je, držeći slobodnu ruku opušteno na hlačicama.
«Nešto me je zanimalo»-nastavio je Charlie-«Već si dva sata ovdje, ali kada sam prvi put došao nisi ih imao. Svi su ti prijatelji još na moru- tko ti ih je donio?»
Sinke je i dalje šutio.
«I kako ih čitaš ako si zavezan za marelicu?»
Sinke je počeo mrzovoljno mrmljati sebi u bradu «Imao sam ih i prije, ali sam ih skrivao». Zatim je okrenuo glavu na stranu . Charlie se nasmiješio.
«Nemoj me zezati. Promatrao sam te s prozora u kuhinji. Nisi stalno vezan. Kad vidiš da netko dolazi, brzo se zavežeš za marelicu. Kada nikog nema, sjediš na stepenicama i čitaš stripove.»
«Lažeš!»- rekao je Sinke glasno, ali u glasu mu se osjetila zbunjenost.
«Ne lažem. Čitao si ih dosad, a kad si shvatio da idem po stepenicama, brzo si se zavezao s tim štrikom.»
«Nisam!»
«Jesi! A što misliš, da ti ja ne mogu taj tvoj štrik potrgati i odvesti te na večeru samo tako?»
«Ne možeš.... to je čarobni štrik.»
«To je štrik s kojim ja vežem tvoju škodu na pedale i vučem te na uzbrdici jer nisi dovoljno snažan da je sam guraš. Nije nikakav čarobni štrik.»
«Je. Samo ti ne znaš.»
Neko vrijeme su šutjeli.
«Sto put sam te učio kako se veže, a ti i dalje ne znaš vezati niti svoje cipele, niti svoje čarobne štrikove za marelicu! Kako si ovo sebe zavezao? Malo puhne vjetar i ovo bi se raspalo!»
«Htio sam ga pojačati, ali tvoj selotejp je u garaži, a ja u garažu ne smijem otkad sam ofarbao tvoju škodu na benzin s vodenim bojicama. A ovo ne mogu otvoriti!»- odgovorio je Sinke i iz džepa bacio kutijicu flastera na zemlju-« Već dva sata pokušavam otvoriti glupi hanzaplast i s njime pojačati čvor ali ne mogu ga otvoriti a da ne potrgam i flastere.»
«Ne radi se o tome»- odgovorio je Charlie-« Da znaš vezati, ne bi trebao selotejp! A otkud ti hanzaplast? Opet si kopao po lijekovima, je li? Što sam ja rekao petsto puta?»
« Baš me briga! Tebi je mama rekla milijun milijardi puta da nabaviš ključ za ladicu s lijekovima da ja ne kopam po njima i ne otrujem se, pa je nisi poslušao!»
Charlie se naljutio. Ovakve odgovore nije očekivao.
«Osim toga»- nastavio je Sinke-« Kao da sam ja nekakav Skeletor pa da ću jesti sve tablete koje držite u ladici! Pa nisam glup!»
«Rekao sam ti da ne kopaš po lijekovima! A sad ti kažem fino da odvežeš taj čvor i odeš na večeru!»
«E, pa neću!»
«Hoćeš-hoćeš»
«Neću, neću»
«Ja ti kažem da hoćeš!»
«Neću-neću-neću i neću!»
«Sinke.... bit ćeš u kazni! Neću ti dati stripove»
«Boli me briga»-rekao je Sinke-«Sakrio sam si rezerve, imam stripova za čitanje barem mjesec dana.»
«Naravno, kad iste čitaš dvadeset puta!»
Sinke je neko vrijeme šutio, a zatim mrzovoljno odgovorio.
«Još bolje. Duže će trajati.»
Ponovo su šutjeli neko vrijeme. Charlie je zijevnuo i pravio se kao da je sve normalno.
«Znaš, Sinke, čuo sam da onaj Eduard iz tvojeg razreda kupuje disketer za komodorac»- rekao je, češkajući se po ruci-«Sigurno je bio jako poslušan svojim roditeljima kada će mu ga kupiti.»
Sinke je pogledao svojeg oca zbunjeno, njegove obrve raširile su se iz mrkih kosina u pomalo uplašene lukove. Ali uskoro se vratio u svoje mrmljanje.
«Eduard je glupan. Čitav dan samo crta transformerse po klupi.»
«Nije važno, dobiti će disketer»
«Baš me briga.»- rekao je Sinke s velikom količinom ljubomore u glasu. Počeo je nervozno guliti koru marelice, glumeći mirnoću.
«Osim toga, Eduard jede šmrklje iz uha.»
«Šmrklje nisu u uhu, šmrklje su iz nosa»
«E pa on ih ima i u ušima, i jede ih! Neki dan sam ga vidio kako si gura palac u uho do ramena a onda ga liže!»
«Da, ali kada je prestao, tata i mama su mu odlučili kupiti disketer. Ima super igrica za njega!»
Sinke je mrzovoljno stajao na mjestu, ne micavši se ni trenutka.
«Sinke»-rekao je Charlie ozbiljno-«Hajde na večeru. Razumijem te, ali ovo nije rješenje!»
«Nećete mi ga srušiti»-odgovorio je Sinke-«Tu se igram i tu sam napravio svoj aerodrom!»
«Znaš da nam treba lova, Sinke. Vrt ničem ne služi a jako je velik. Prije sam se bavio njime, ali zapostavio sam ga i sad se samo igrate u njemu. A možete se igrati u parku jednako tako.»
«Nećete mi ga srušiti i gotovo!»
«Već sam ti dvadeset puta rekao da ga nećemo srušiti, samo ćemo ga prodati jednom čovjeku koji će napraviti kuću na njegovom mjestu!»
«Ista stvar!»
«Nije točno»- odgovorio je Charlie-«U kuću će se netko useliti, netko tko će možda imati djece pa ćeš imati još prijatelja za igru. U parku.»
«U parku! Ja se hoću tu igrati!»
«U redu, znam da si ljut. Ali ne moraš biti. Danas je bio Tamarin tata ovdje. Ti si bio u školi. On je arhitekt i rekao je da će se teško što napraviti u....»
«Baš me briga što je Tamarin tata bio tu i što je arhuterkt, ja neću da se tu išta gradi!»
«Pa baš ti želim reći. Ovo je prevelika kosina, trebalo bi izravnati teren a nemamo novca za bagere. Ostat će ti vrt.»
«Ha?»
«Ostat će ti vrt, Sinke. Nećemo ti ga rušiti.»
Sinke se prvo uozbiljio, a zatim nasmiješio pun neke dječje nevinosti i zaigranosti.
«Baš super! Uspio sam ga obraniti!»
«Da.»-rekao je Charlie-«A sad mi reci, hoćeš se konačno odvezati i otići na večeru?»
«Hoću! Samo da spremim mačeve u bazu!»
«Što?»
Sinke je pokazao na hrpetinu drvenih klada koje su bile razbacane po vrtu i jednu staru polu-raspadnutu kartonsku kutiju u kutu vrta. Charlie se nasmijao.
«Hajde, pospremi ih, pa hodi na večeru!»
Sinke je razvezao labavi čvor i počeo spremati klade u kutiju. Charlie se zaputio prema stepenicama.
«Hej, tata!»
«Reci!»
«Ti si krelac!»
Charlie se namrštio.
«A zašto?»
«Tamara mi je rekla da sam ja krelac, kad sam na njenu pernicu nacrtao He-Mana i napisao da ćemo se oženiti. Što je «krelac», ne znam, ali sigurno je nešto super kad me tako nazvala. A idem ti stalno na živce kad te pitam što-je-ovo-što-je-ono pa sam te samo tako htio nazvati da provjerim kako ćeš reagirati.»
Charlie je neko vrijeme stajao mirno.
«Dečki»-viknula je Irenne, Sinkeova majka, iz kuće-«Večera!»
Starac se počeškao po glavi, s nekim tihim smiješkom na usnama.
«Hajde!»- rekao je Sinkeu i pošao stepenicama. Sišao je njima, te ušao u kuću još jednom osjetivši miris smole s višnje.
«Kako je Sinke?»-pitala je Irenne.
«U redu»- odgovorio je Charlie-«Sad će stići, čim pospremi mačeve u bazu.»
»Mačeve?»
»Znaš njega.»
Charlie je sjeo za stol i počeo jesti malene knedle ispunjene višnjama.
«Charlie»-rekla je Irenne-« Trebao bi razmisliti još jednom. Sinke je mlad i osjećajan, ali nije od vate. Shvatit će. Nemamo novca, moramo prodati vrt.»
«Znam, Irenne»-rekao je Charlie-«Ali prodaja i gradnja kuće trajala bi godinama. Nemamo baš neke prevelike koristi od toga.»
Zagrcnuo se i počeo kašljati. U tanjur je pljunuo zakrvavljeni komadić knedle.
«U redu?»-pitala je Irenne.
«Da»-odgovorio je.
«Kemoterapija.»
«Da.»
«Uzela sam bolovanje na poslu, šef mi je zlatan- rekao je da će biti plaćen odmor. Možemo se dogovoriti za idući tjedan....»
«Mogu sam»- rekao je Charlie- «A i bit će jeftinije. Pariz je vrlo skup grad.»

Do prije nekog vremena, svako toliko kada bi prošetao Jelačić placom mogao sam čuti kako nekolicina ljudi galami na temu Isusa i Crkve. Digli bi se na kamene blokove, vikali iz sveg glasa a neki bi nosili transparente. Jednom sam se sukobio s jednim od njih, bio je možda čak i njihov poglavar. Nije obraćao pažnju na mene, samo je govorio kako mladi slušaju Boba Marleya, a on se prži u paklu jer je bio narkoman i što ja znam. Stao sam par puta pred njega, htio konfrontaciju- ali nije bilo odgovora. Čovjek je navalio svom snagom pričati narodu, držeći monolog kao da nikog drugog nema. Nakon nekog vremena počeo je pričati o Katoličkoj Crkvi ( koju ja često puta ovdje znam kritizirati ) s velikim prijezirom i agresijom. Prepoznao sam većinu stvari koje je govorio- klasične krive interpretacije Katoličkog nauka , karakteristične za protestantski fundamentalizam.

Nemam nikakvih namjera osuditi nekome vjeru, niti njegova uvjerenja. Ali dojadio mi je taj nekakav apsurdni liberalizam, mahom američki. U Americi možete vjerovati što želite, imate slobodu misli i govora, na račun toga da prihvatite da nikome nije stalo do vašeg vjerovanja i da se živo svima fućka o čemu pričate. Možete čak govoriti protiv predsjednika i rata na drugoj strani planete, nitko vas neće shvatiti ozbiljno ali će zato poslati vašeg prijatelja u Irak kako bi dobio zdravstveno ako se vrati živ i zdrav.

Mnogi ljudi su uplašeni, žive u sektama koje vode individualci upitnog poznavanja Svetih Pisma- ali koji su uvjereni da ga razumiju kako nitko drugi ne bi. Kada bih razgovarao s ljudima, mnogi od njih su rekli kako su završili u tim sektama- tj. s kojim teološkim argumentima. Ovo je jedan brzinski tečaj apologetike, kako bi se u budućnosti znali barem obraniti ako vas netko izazove na diskusiju.

1. argument:
Petar nije Stijena na kojoj je Crkva što znači da papinstvo ne postoji! Isus je sebe nazvao Stijenom!

Matej 16:18 gotovo na svim prijevodima govori da je Isus dao Petru prvenstvo pred ostalim apostolima. Prijevod riječi Petros je rekonstrukcija riječi Petra, budući da Grčki ne podnosi gramatičku promjenu roda ( ne možete nazvati muškarca ženskim imenom- "Simon" gramatički ne može biti "Stijena") dodan je muški nastavak -os. Riječ Kephas, kojom Sv. Pavao naziva Petra u Posalnici Galaćanima i prvoj Korićanima znači "golemi kamen".

2. argument:
Isus kaže da smo spašeni vjerom, ne djelima i ne sakramentima!

Isus na različite načine govori o spasenju. Tek čitanjem svih dijelova koji govore o spasenju zapisanih u Bibliji možemo doći do konkretnih zaključaka. Nismo spašeni vjerom samom kako neki protestanti doživljavaju život u Kristu- već životom te vjere. Sv. Pavao u poslanici Filipljanima 2:12 savjetuje vjernike da rade na spasenju u strahu i drhtanju od veličanstvenog Boga. Jakov u svojoj poslanici govori da je vjera bez djela mrtva - pa kako će nam onda ona omogućiti da živimo? Dakle, na spasenju se mora raditi. Isus je ustanovio sve sakramente, i svi se spominju u Bibliji- primjerice posljednja pomast u već rečenoj Jakovljevoj poslanici 5:15.

3. argument:
Katolici obožavaju kipove, Bog je zabranio jer se radi o idolateriji.

Bog je naredio gradnju kipova ( Izl 25:18 ) te rekao Davidu i Solomunu da ih grade ( 1 Kr 28: 18 ). Nekim kipovima je dao čudotvorna svojstva. ( Br 21:8 ). Zabranjena je idolotarija, obožavanje kipova kao da su Bog sam. Iako mnogi Katolici pretjeruju s upotrebom kipova, sumnjam da itko od njih drži da je kip Bog sam.


Ima još mnogo toga, ali neka ovo bude zasad dosta.

Anđeo je raširio svoja golema krila nad Sinkeom koji je vezao svoj kožnati kaput.
« Bojiš se? »- upitao ga je anđeo.
« Samo srijedom. »
Anđeo se nasmijao. Sinke bi inače u ovakvim situacijama izvaljivao šale, ali njegova ozbiljna pojava i staloženost značili su da mu nije do smijeha.
« Znaš zašto si ga dobio »- rekao je anđeo-« Dobio si ga da se boriš protiv njega. »
« Više se ne pitam zašto sam ga dobio»-odgovorio je Sinke-«Pitam se zašto uopće postoji tako ružna stvar. »
« Stvoren si za rat, i samo u ratu možeš postojati »
« Oh, Hongo! Kako volim kada ga netko citira! »
« I Hongo je stvoren za istu stvar, Sinke. »
« U redu, u redu. »
Neko vrijeme su šutjeli. Anđeo je još jače raširio krila.
« Ovo je jedan novi rat. »-odjednom je prozborio Sinke. Anđeo se zbunio.
« Citat odnekud? »-upitao je.
« Aha. »
Anđeo se udubio u misli. Sinke je zavezao drugu čizmu kada se konačno predao.
« Ne znam, predajem se »- rekao je anđeo-« Čehov? »
« Ne. Robotech »
« Što? »
«Manga»- odgovorio je Sinke pridižući se-« Japanski strip. Kada se čovječanstvo sprema za konačan sukob u nuklearnom ratu, nebom protutnji svemirski brod. Jedan general, koji je promatrao crveno nebo, rekao je da počinje novi rat. »
Anđeo se nasmijao.
« Nepopravljiv si. »
«Samo srijedom.»- odgovorio je Sinke, ravnajući košulju- « Spreman sam.»
« Sigurno? »
« Da. »
Anđeo se umirio.
«Sretno! »
I tada je počelo. Dok je anđeo tiho pjevao jednu nježnu, tihu molitvu znanu samo njemu i njemu sličnim, Sinke je pogledao nebo.

«Abba, proslavi Ime Svoje»

Počela je padati kiša, kiša koja se pretvorila u prolom oblaka i požar gromova. Čitav svemir je odjeknuo kada je čuo odgovor.

« Jesam, i opet ću! »

I mnogi više neće biti sami

Update:

Hvala svima na podršci i posjetama, recite svima o HROC stranici, a posebno ako imate nekog s problemima kojima se bavi.

Zadnje vrijeme imam jako mnogo posla. Spremam jedan veliki surprise za sve koji me poznaju, uključujući blogere i goste na mom blogu. Sutra ćemo se baviti time, za danas sam pripremio malo svoje poezije na engleskom. Nije ništa domoljubno, jer ja sam domoljub svakog dana osim ovog, da me netko slučajno ne bi pomiješao s ekipom koja ima ručnik na plaži s uzorkom šahovnice. Anyway, ovo vrijeme mi je poremetilo ionako visok tlak, pa sam jako umoran. Imam jako mnogo posla. Moram se pripremiti.... Moram se skockati i odlučiti....Sutra krećem u lov....


Empty stage

Actors know it very well,
Even to them it's hard to tell
When you put a foot on stage
Enchanted feeling, enspelled by mage

Stagebuilders all went home
Audience has left the dome
It's just this scent in old air
Of dust in greasy coloured hair

Empty stage, what it is?
Can you tell me, tell me please
Thousand eras, it's still here
Silent, peaceful, without fear

All these people sitting there
Watching actors, folks who dare
All those beings, rising their cup
Together with ghosts who never fade up

All these wodden floors and dust
Stories told, braces and lust
All those tears in the wardrobe mirrors
Puzzled faithful and repented sinners

Playwrights wrote their pain on paper
Tender love, kisses which scatter
Eons passed, they are still here
Their words are firm, their love is clear

Empty stage, what are you?
What is this aroma? I don't have a clue!
Empty stage, I smell your past
Your dreams and nights, a story so vast.

Maybe you are a piece of life
Something we all search and strife
I guess where we go, everything is fine
I can feel ghosts here, their awe, and smile

Žene se u muškarcu zaljube u njegove gluposti.

Za one koji vole "modernu tradiciju" ( poput mene ) , ime Toma Stopparda zasigurno nije nepoznanica. Jednu od njegovih najnovijih drama gledao sam prije nekoliko godina na Broadway-u, te sam napisao kratak osvrt na istu za potrebe jedne dramoteke. Planirao sam tu dramu, "The Invention of Love", prevesti na hrvatski ali kako je ogromna na kraju sam odustao dok netko bude toliko pametan da mi za prijevod plati. U svakom slučaju, enjoy!


TOM STOPPARD: "Izum ljubavi" ( ili kako mi je druga opcija bila za prijevod "Izumljevanje ljubavi" )

Jedan od posljednjih tekstova Toma Stopparda neka je vrsta odmora od njegove standardne potrage za novim i originalnim dramaturškim pristupima. Iako ponekad optuživan za hiper-intelektualnost ( što već to tužiteljima značilo ), Stoppard je uvijek pažljivo pisao na rubu novog i starog, birajući teme i postupke s kojima se bavio. Njegov «Izum ljubavi» zadržava duhovitost i vještinu njegovog teksta «Guildenstern i Rosenkrantz su mrtvi» ali više je emotivan i atmosferski obojan tako da pomalo podsjeća na «Arkadiju». U bilo kojem slučaju, radi se o vrlo lijepoj i sjetnoj priči koja elaborira temu Viktorijanskog mentaliteta i njegovog sukoba s novim vremenom koje dolazi u osobama poput Oscara Wildea i Elliota Housmana.

I upravo potonji, Elliot Housman, glavni je lik ove priče. Pojavivši se u tamnom, mračnom prostoru, on odjednom shvaća da se nalazi na rijeci Stiks. Mrtav je i odlazi u Had, te dok prelazi rijeku razmišlja o svojem životu. Ne samo da Housman želi dotaći svoj život i spoznati samog sebe- brine ga i strah od Božje kazne jer je čitavog života bio homoseksualac. Iskusan i stari pjesnik prisjeća se svojih prvih književnih pokušaja na studiju, prezira od ljudi, proglašavanja homoseksualnosti nezakonitim od strane parlamenta, suprotstavljanja akademskim krugovima. Pun Wildeovskog humora i cinizma kako prema svemu što mu se dešavalo, tako i prema sebi samome, Housman u jednoj krajnje zanimljivoj sceni čak razgovara sa samim sobom. «Stari i mrtvi Housman» sjedne za klupu pored «mladog studenta Housmana» te zajedno shvate da u prijevodu jedne pjesme zarez stoji već tisućama godina na krivom mjestu, te da se radi tog zareza mijenja čitava poanta pjesme. Kako pjesma zapravo postaje svojevrsni «izum ljubavi», Housman shvaća da je i njegov život zapravo sličan pjesmi- te da je došlo vrijeme da se ponovo «bori za ljubav», makar ona bila homoseksualna.

Iako je veliki utjecaj homoseksualnosti na lik Housmana, ova drama ni u kojem slučaju nije homoseksualna reklama. Stoppardovi postupci zapravo daju određenu dozu mističnosti takvoj ljubavi, smatrajući je radikalnim ali prihvatljivim izražajem slobode i ljubavi- svjetonazor koji su podupirali i Wilde i Housman. A upravo su ljubavni problemi Housmana tamo gdje ova drama «grije» svojom osjećajnošću. Kad Housman svojem najboljem prijatelju, inače poznatom sportašu, kaže da je zaljubljen, ovaj govori da je sve u redu i da razumije- jer ima lijepu ženu i ne ljuti se ako se Housman zaljubio u nju. Naravno, objekt njegove želje nije bila sportaševa žena već sam sportaš, i u dojmljivom monologu Elliot shvaća kako je usprkos svojoj teškoj poziciji u društvu još dodatno rastrgan nerazumijevanjem vlastite ljubavi.

Na kraju, Elliot Housman se miri sam sa sobom. Njegova je ljubav preživjela, kao i njegov životni put. Na drugoj obali Stiksa, dočekuje ga svijetlost i tišina u kojoj on nestaje dižući ruke kraju putovanja.

Koliko mi je poznato, nema prijevoda ove drame kod nas. Ja imam englesku kopiju, koju sam nekom posudio i vjerojatno ću je dobit nazad kad prestanem pušit.