srijeda, 08.10.2008.
Otvoreno pismo (2.dio)
Ne bi se javio da Thompson pjeva ljubavne pjesme a ne o vrjednotama kao što su ljubav prema Bogu, domovini i obitelji. Mogao bi se složiti s admiralom Domazetom kako više nema klasičnih ratova, sada su na redu specijalni ratovi koji teže uništavanju čovjeka i njegovog najbitnijeg dijela-duše. Kada se čovjeku uništi duh, on besciljno luta zemljom, poput one duše ratnika iz Thompsonove pjesme, on je samo rob. Tako je Thompson jedan front zamijenio drugim. Pušku je zamijenio molitvom Bogu. A znamo da na duhovnom frontu onaj tko je uz Boga taj je pobjednik.
Thompson ga je pozvao na koncert: „Dođite, budite moj gost na koncerti i iz vlastitog iskustva se uvjerite da su optužbe prema meni kao širitelju antisemitizma samo plod tračeva i prepričavanja onih koji nikad nisu čuli naš nastup uživo.“. Evo nam lijepe geste kulturnog čovjeka. Efraim je tražio isprike i odricanja, ali mnogima to ne bi pomoglo. Našli bi oni već nešto drugo.
