ponedjeljak, 31.07.2006.
Neki se smiju...nekad.
|
Naše misli su održale festival uspomena.
 Oznojnih tijela i mokre kose uvijek smo stajali u prvom redu. Ples,spontani zagrljaji i poljupci. Riječi su dolazile same. Uvijek ona ista slatka povezanost.  Stopiranje po nepoznatim cestama, Nove vizije i traženje livada... Trčanje bez razmišljanja. Prokleta lica odgovornih osoba.  ...Ali toga dana smo plakali zajedno... Toga dana je vjetar nosio balone Ispunjene zrakom naše sreće.  ~I Karlici dragoj želim da ozdravi da je ne bodu više! i da što prije vidi puno sunca  ~ |
utorak, 25.07.2006.
a ja letin ka pingvin,danas za ništa ne vridin.danas odmaram
|
Konačno su razotkrivene ubojice naše sreće.
Sad me proganja ovisnost o plemenitoj opuštenosti. Živim kako mi dođe. Hodam ulicom kao da mjesečarim, Više ne mogu pratiti zamišljenu liniju.... Ne mogu,ali nije mi ni stalo.  Sudbina mi je najdraži suigrač. Bacamo novčiće, Određujemo put s povezom preko očiju, Ne mislimo na druge mogučnosti.  Ubrizgavam si u vene instinkt suncokreta. Vjerujem u njegovu naivnost i uvijek idem prema suncu.  Svim kutijicama sam digla poklopce. |
srijeda, 19.07.2006.
I never wanted to be a star
|
Tada smo plovili u šarenim kuglama
Po bezbrižnim morima zajedničkih trenutaka. Bisere smo prišivali za kožu Kako bi se rugali vlastitoj ljepoti.  Radili smo što smo htjeli. Uživali smo ispijajući sočne sokove nerealne Svakodnevnice.  Ništa nije izgledalo uzaludno,ni besmisleno. Nismo si davali veliku važnost, već smo bili sretna djeca željna otkrivanja novih zagrljaja.  ...možda se mijenjamo,ali još uvijek imamo osmijehe na licima. |
subota, 15.07.2006.
Skupljala je sretne trenutke okrunjene njihovom boli,a ja je ni tada nisam mogla mrziti
|
Iskrivljeni su semafori na mojim cestama.
Krv su mi slali na pretrage da otkriju točnu količinu tuge u meni.  Sa lažnom dozvolom smo krali okuse sreće, Drvenim cvijećem unosili svježinu izmorenim rukama. Pravili smo medalje od papira, Nevidljive pehare punili suzama, Izgubljene trenutke vračali izmišljenim uspomenama. Prazni dnevnici postajali su životopisima najboljih prijatelja.  Crveni ugrizi na vratovima koje su crtali zabranjeni autori Napokon su izbrisani. Opet stojimo u haljinama od zraka I duboko u sebi vidimo sunce. Znamo....i imamo to nešto potpuno nevino, Ponekad toliko uporno da možemo pobijediti svijet.  |
ponedjeljak, 10.07.2006.
kula na vrhu brežuljka i predivne stijene uz more
|
Lijepa glazba.
Savršen ritam i pokreti kojima smo smo rezale gustocu zraka, dima i znoja. Prostorija je bila povezana šarenim nitima dobrote. Napokon.  Žuta je ljubila mjesta gdje su me udarali. Kao malo dijete smirivao me svaki njen poljubac I iskreni osmijeh.  Narančasta je bila sretna. Usporeno je dizala ruke Kao da joj je sva ta sreća preteška. Nije ju mogla nositi,ali zagrljajima je prenosila na druge.  Na stanici samoće i krivo shvaćenih slova Sjedalo je troje ljudi. Mašta one u sredini bila je potaknuta još i alkoholom. Drugi su slušali. Novim idejama ukrašavali su svaku njenu riječ. Počela se smijati. Ispunjena točkicama zadovoljstva Bacila je još jedan pogled na njihovu kosu i napustila to smiješno mjesto.  |
srijeda, 05.07.2006.
Volim velike šešire i dugotrajne razgovore
|
Dok spavam
kukci hodaju po meni. Ubodu me,grizu, A ja to grebem,kopam rane I budim se krvava.  Iako su opet pokušali retuširati more Sve više me privlači. Skočim sa stijene i ronim, Ronim što više mogu I zamišljam kako uplivavam u usta velike ribe. Nestajem. Kao da sam se sakrila iza stabla. Kao da ne želim da znate gdje sam...  I onda se vraćam puna energije. Želim vas poljubiti, želim da nosimo velike šešire i da opet trčimo sjajnom cestom koja je puna šarenih ljudi koji ne prolaze.  Žicama hvatam lijepe trenutke. Razvlačim je na metre i shvaćam koliko sam sretna. Žene bez sluha pjevaju neke glupe pjesme. Ali tad smo još sretniji.  |
subota, 01.07.2006.
Duga brada i gusti brkovi mi se smiješe
|
Necu to.
Necu ni to. A ni to. Ne želim da mi gluposti stavljate pod nos. Ne želim da se zamarate. Pustite i vrucinu nek radi sto zeli. Necu se ljutiti.  Cvijece nije ljubomorno. Ono se smije zbog nas,zbog naših neshvatljivih želja. Čak neke sjene imaju vise osjecaja od samog covjeka.   Ja samo želim da svi budu sretni. Neka uživaju u svojoj gluposti, Lijepi u svojoj ljepoti, Pametni u pameti, Sebicni nek se dive samoj svojoj pojavi, A ja.... Ja cu se divit njima.  |
