Marketing
Neki se smiju...nekad.
Naše misli su održale festival uspomena.
Oznojnih tijela i mokre kose uvijek smo stajali u prvom redu.
Ples,spontani zagrljaji i poljupci.
Riječi su dolazile same.
Uvijek ona ista slatka povezanost.
Stopiranje po nepoznatim cestama,
Nove vizije i traženje livada...
Trčanje bez razmišljanja.
Prokleta lica odgovornih osoba.
...Ali toga dana smo plakali zajedno...
Toga dana je vjetar nosio balone
Ispunjene zrakom naše sreće.
~I Karlici dragoj želim da ozdravi
da je ne bodu više!
i da što prije vidi puno sunca
~
Post je objavljen 31.07.2006. u 12:16 sati.