Lijepa glazba.
Savršen ritam i pokreti
kojima smo smo rezale gustocu zraka,
dima i znoja.
Prostorija je bila povezana šarenim nitima dobrote.
Napokon.
Žuta je ljubila mjesta gdje su me udarali.
Kao malo dijete smirivao me svaki njen poljubac
I iskreni osmijeh.
Narančasta je bila sretna.
Usporeno je dizala ruke
Kao da joj je sva ta sreća preteška.
Nije ju mogla nositi,ali zagrljajima je prenosila na druge.
Na stanici samoće i krivo shvaćenih slova
Sjedalo je troje ljudi.
Mašta one u sredini bila je potaknuta još i alkoholom.
Drugi su slušali.
Novim idejama ukrašavali su svaku njenu riječ.
Počela se smijati.
Ispunjena točkicama zadovoljstva
Bacila je još jedan pogled na njihovu kosu
i napustila to smiješno mjesto.
Post je objavljen 10.07.2006. u 10:29 sati.