Konačno su razotkrivene ubojice naše sreće.
Sad me proganja ovisnost o plemenitoj opuštenosti.
Živim kako mi dođe.
Hodam ulicom kao da mjesečarim,
Više ne mogu pratiti zamišljenu liniju....
Ne mogu,ali nije mi ni stalo.
Sudbina mi je najdraži suigrač.
Bacamo novčiće,
Određujemo put s povezom preko očiju,
Ne mislimo na druge mogučnosti.
Ubrizgavam si u vene instinkt suncokreta.
Vjerujem u njegovu naivnost
i uvijek idem prema suncu.
Svim kutijicama sam digla poklopce.
Post je objavljen 25.07.2006. u 12:26 sati.