srijeda, 28.06.2006.
so laugh, laugh a little apple
|
Ja volim gledati kroz prozor iako sutra ujutro imam usmeni iz hrvatskog i moram ucit
Slowly let me tell you a story of a tree an apple tree,  I moram počet skupljat pare za seasplash festival.U petak treba organizirat put i sve se dogovorit Once in a summertime garden lived a little apple tree and the man who owned it wanted it to be picked so he sent forth to hire me  onda...od danas na blog stavljam samo slike slikane mojim ili aparatom mojih prijatelja.imam puno zanimljivih fotografija.... Well, I've travelled the mountains, and I've travelled the sea but a never in my travelling days have I ever seen a little apple smile at me!  Moram si kupit kutijicu.nisam odavno dobila,a ni kupila ni jednu.Baš gledam na stolu kako su lijepe. Laugh, oh laugh a little apple Autumn is waitin', you'd better be careful, For it will bring you down if it ever sees you wearing a frown so laugh, laugh a little apple  'Ako tvoja sreća zavisi od postupaka drugih osoba onda zaista ne možeš biti sretna osoba. '  Ludim smatraju onoga čija se ludost ne poklapa sa ludošću većine.  |
subota, 24.06.2006.
....Zaboravi na sve što znaš,opusti se sad ne trači svoje vrijeme...
|
Budim se iz zaraslog života
I nepovredive navike izležavanja. Sve besmislene misli Mirno poklanjam moru.  Plašljivom naivnošću I elegantnom voljom Opet odabirem onu glupu Profinjenost.  Sve više se predavam igri sa malim pticama koje ne znaju letjeti. Trčali smo preko stijena Odupirajući se podlosti svakog novog početka.  Nitko nam nije trebao. Sakupili smo svu negativnu energiju I zarobili je u dubine.  |
utorak, 20.06.2006.
............
|
Zadnjih par dana sam bila izgubljena.Skoro vječno tužna pokusavajuci sto vise izlaziti i raditi one stvari koje me vesele kako bi sto manje razmisljala o onome svemu.U pocetku nisam ni shvacala sto se dogodilo,ali kad sam vidila otvoren grob i bijeli lijes shvatila sam da je vise nema...Bezosjecajno stavljanje ploce kao da je to nesto uobicajeno...pokusale smo se smiriti,ali zagrljaj njenih roditelja nas je dotukao.Rekli su da je ne zaboravimo....
 UTJEHA KOSE Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, u agoniji svijeća, Gotov da ti predam život kao žrtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajući da su tamne oči jasne Odakle mi nekad bolji život sjao. Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke, Sve što očajanjem htjedoh da oživim U slijepoj stravi i u strasti muke, U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja još je bila živa, Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva. Dosta sam razmisljala o tome u zadnje vrijeme...razvijala sam teorije o raju,zivotu poslije smrti ili jednostavno konacnom nestajanju.Shvatila sam da i smrt mora imati smisla kao i zivot...koji je smisao ne znam...ali znam da mi se vratio osmijeh na lice i da uspomene nikada ne nestaju. |
subota, 17.06.2006.
bezbrižan nemar mladosti...
|
U ovih 17 godina mog života nikad se nisam osjecala ovako.Buduci da vas sve ne poznam dovoljno dobro necu vas zamarat s tim sto je bilo,ali jednostavno imam potrebu pisat...i svaki put kad vidite prijatelja,zagrlite ga.
˝...jednom je na ponešto nezapaženom mjestu,neposredno izrekao,da gotovo sve veliko,što postoji,postoji suprostavljajući se nečemu.suprostavljajući se žalosti i patnji,siromaštvu,napuštenosti,tjelesnoj slabosti,poroku,strasti,suprostavljajući se tisućama prepreka.Ali,bilo je to nešto mnogo više...˝  ...danas mrzim svijet...i htjela bi biti sigurna da vjerujem u krila.... |
subota, 10.06.2006.
ja sam kralj one stijene....
|
...Ali... Plivaš jer voliš more. Ideš doma jer pada kiša.  Otkinuo je mjesecu vrh i sad krvari. Ali ti si stonoga I mozes uc jer imas kljuc od svoje kuce. Prijatelj s kosom ti dava vino I vodu s mjehuricima, A ti si sretan jer gledas Crveno oko u ogledalu.  Mirises cijelu vecer i skidas maskaru sa sjecanjem na mrvljeni ugljen i freske. Krema daje nijansu ljepote i svježine.  Gledaš sjajne narukvice koje ne nosis, ali ih toliko volis. I obožavaš svoje trakice koje ti ne trebaju, ali su toliko lijepe da sam ih morala imati. To si ti. Radis sve drugacije od drugih. Ne mrzis nikoga i jedes dorucak s nogu. Improviziras dok odgovaras i uvijek se izvuces. Zadovoljno ulazis u nove snove.  ...ali kažu da se za nijednog čovjeka ne može reci da je sretan do konca njegova života. |
subota, 03.06.2006.
jucer,danas....
|
..... ...... ......
Sinoc smo se javljali ljudima. Svi su htjeli biti lijepi poput njih. Bezobrazno su nas gledali Dok smo se međusobno vjencavali I uzimali pauze od drugih. Ona je parala novine I nije je bilo briga za nista. Govorila je o Jesenjinu. Druga je bila nasmijesena I nosila je žabu oko vrata. Mi smo izbacivali Svu onu kreativnost koju posjedujemo. Odgovornost je odlazila obucena u uniformu I nije se vatila. Ujutro smo sjele na drvenu klupicu. Padala je kisa koju mrzimo, Ali nismo se obazirale. Veselo smo promatrale covjeculjka koji je sjedao na putnoj torbi. Cekale smo kao i uvijek. Ali ja sam posla I ostavila je samu....  |
