Misty morning

utorak, 20.06.2006.

............

Zadnjih par dana sam bila izgubljena.Skoro vječno tužna pokusavajuci sto vise izlaziti i raditi one stvari koje me vesele kako bi sto manje razmisljala o onome svemu.U pocetku nisam ni shvacala sto se dogodilo,ali kad sam vidila otvoren grob i bijeli lijes shvatila sam da je vise nema...Bezosjecajno stavljanje ploce kao da je to nesto uobicajeno...pokusale smo se smiriti,ali zagrljaj njenih roditelja nas je dotukao.Rekli su da je ne zaboravimo....

Image Hosted by ImageShack.us

UTJEHA KOSE

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.


Dosta sam razmisljala o tome u zadnje vrijeme...razvijala sam teorije o raju,zivotu poslije smrti ili jednostavno konacnom nestajanju.Shvatila sam da i smrt mora imati smisla kao i zivot...koji je smisao ne znam...ali znam da mi se vratio osmijeh na lice i da uspomene nikada ne nestaju.


- 18:51 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>