nedjelja, 28.05.2006.
......mojoj zvoncici....
|
Znam se sama zabaviti.
Volim kad mi se nepoznati ljudi nasmijese. Sunce mi predstavlja srecu. Volim zivotinje i njihove tuzne poglede. Prijatelji su nesto najbolje sto postoji. ...ali nekima treba pomoc. Neke ubija programirana sebicnost. Kad vidite tuzno lice pokusajte ga razveseliti... jer ima osjecaje. Njezina jedina želja je da naraste....Da bude dovoljno velika za svoje osjecaje.  |
utorak, 23.05.2006.
potrudi se i za mene
|
ne radi mi se nista korisno....ubijam se na suncu,uzivam u moru i pijem cedevite.ljudi su nekako veseli i ucenje mi je zadnje na pameti(a imam toliko toga za ispravit)...eh!
*.ovaj dio posta posvecujem loliti.u zadnje vrijeme je uvijek tuzna kad je vidim,al nadam se da ce je proc do petka.ova pjesma me inace podsjeca na par mojih prijateljica,na neke događaje,al pogotovo na lolitu..pa eto da se i vi podsjetite,ak je niste dugo citali... DJEVOJČICI UMJESTO IGRAČKE Ljerko, srce moje, ti si lutka mala, Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta, Kesteni pred kućom duhu tvom su meta Još je deset karnevala do tvog bala. Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta Još ne sniva kako zbore zrela ljeta. Gledaš me k'o grle. Misliš - to je šala. Al će doći veče kad ćes, ko Elvira, Don Huana sita i lažnih kavalira, Sjetiti se sjetno nježne ove strofe. Moje će ti ime šapnut moja muza, A u modrom oku jecati će suza Ko za mrtvim klaunom iza katastrofe.  *.a ovaj drugi dio posta posvecujem ljudima koji znaju ignorirati gluposti i onima koje vodi osmijeh. Zaluđeni njegovim lažima bojaju vesele ulice u sivi strah. Na sve prozore bacaju svoje rijeci I prekrivaju harmoniju sreće. Stavljaju maske kao vesela djeca ne bi li neprimjtno prosli pokraj iskrenih pogleda. ...Ali jos uvijek postoji onaj tko dijeli osmijehe... Osuđuje nas na vjecnu sigurnost i ostaje zarobljen u uvodu... |
četvrtak, 18.05.2006.
Opet sam doma.Iste brige,obveze,misli...kako smo jedan dan pretvorili u savršenu uspomenu.
|
Strah od letenja
 ili Gundulićev san.  Svejedno...našli smo livadu.  Užitak u savršenstvu.  Stotine skalina,  tisuće dogovora.  Dobar zvuk. Dobro društvo, pive.   Skupi hrabrosti. Umjesto car je gol,reci grejp.  Još jedan zajednicki osmijeh  i povratak doma...  *imam previše slika i masu toga se dogodilo,tako da ne znam jesam li vam dobro docarala izlet u zagreb.ugl,bilo je savršeno,,a i nema smisla opisivat sve detalje...* Ako sutra ispravim povijest na stablu sam!  |
nedjelja, 14.05.2006.
Je li to vaš krik,gospodine?O,da,hvala,nisam ni primijetio kad sam ga ispustio!
|
Pun je mjesec,
 a ja bježim na šareni planet.  Nepostojeća civilizacija ljubavi tjera me tamo gdje je sve počelo.  Zanesene igrom.  Taj osmijeh me smirivao.  Toliko smo bile zaokupljene sobom da nismo ni shvatile kada su oni otišli.  možda ću ipak, u poslijednjem trenutku večeri...  Zaplesati na dvoru.  |
utorak, 09.05.2006.
Pustite Floru da se našminka!!!!
|
Vratih se iz zagreba.bilo je savrseno.jahanje,roštiljanje na jarunu s totalnim luđacima,kave po nesvakidašnjim kaficima...
 ja i saturn  petra i flora  romana i ante  da nebi mi mozda pjesacile...nas 6 zenskih se uvalile brunu u auto koji ne moze bit manji Rodici je bila pricest.bila je preslatka.divno dijete.  *Danas ja i rizla bile na kavi,nismo imale neke satove...masu stranaca je proslo(mi smo inace ksenofobicne-nemojte to krivo shvatit,jednostavno se izgubimo kad se nađemo u masi malih ljudi s kamerama koji ti ne daju da prođes).ti ljudi su nam dali inspiraciju za pjesmu... Oni nisu shvatili Gledam svijet kroz kocku Crnim odsjajem objektiva. Izduženi klupko bijele vune Čuje nestvarnu pjesmu tankih linija. Vidim anđele u kavi. Mjehuricima skriven slatki osmijeh. Pad torbe stvara nova lica I ona dolaze... Evo ih još! Karika jedna za drugom. NE ZNACE MI NISTA. Koracima ubijaju mir, A NISU NI SHVATILI.  |
srijeda, 03.05.2006.
100 šarenih bobica
|
Buduci da do utorka necu bit u mogucnosti napisat novi post evo sam se uhvatila posla....
Ovih dana nisam radila nista pametno;vazno mi je samo da je zabavno...imam masu toga za napravit,al nikako da se nagovorim...a i ne znam odakle da pocnem. Ovaj tjedan smo crtali u prirodi,bube su me izjele tako da sam cijela na crvene tockice.nervira me to jer ih ja jos sve raskrvarim i bude gore...ne mogu si pomoc.     danas sam bila s anom i kitom na kavi,lijevala je kisa a mi smo se zabile ispod suncobrana i umirale od smijeha....tako dobar osjecaj...ako ste gledali carobnu sumu pa ono stablo ispod kojeg stanes i nitko ti nista ne moze... Zaštićena vrsta sreće Neizmjerna kolicina straha u lancima, Snazna želja sna od rijeci, Nemoćan osmijeh izgubljen u legendama. Najmlađa stabla,bolesne jabuke. Sutra kao iluzija; Ljupki trenutci nagomilanih pocetaka. Biografija gubitka. Maleno dijete s depresivnim cvijecem Pokazuje stakleni horizont.... ...još jednom POBIJEDIMO.  ....vidimo se,cujemo se,komentiramo.... ~pusica~ |
