Vratih se iz zagreba.bilo je savrseno.jahanje,roštiljanje na jarunu s totalnim luđacima,kave po nesvakidašnjim kaficima...
ja i saturn
petra i flora
romana i ante
da nebi mi mozda pjesacile...nas 6 zenskih
se uvalile brunu u auto koji ne moze bit manji
Rodici je bila pricest.bila je preslatka.divno dijete.
*Danas ja i rizla bile na kavi,nismo imale neke satove...masu stranaca je proslo(mi smo inace ksenofobicne-nemojte to krivo shvatit,jednostavno se izgubimo kad se nađemo u masi malih ljudi s kamerama koji ti ne daju da prođes).ti ljudi su nam dali inspiraciju za pjesmu...
Oni nisu shvatili
Gledam svijet kroz kocku
Crnim odsjajem objektiva.
Izduženi klupko bijele vune
Čuje nestvarnu pjesmu tankih linija.
Vidim anđele u kavi.
Mjehuricima skriven slatki osmijeh.
Pad torbe stvara nova lica
I ona dolaze...
Evo ih još!
Karika jedna za drugom.
NE ZNACE MI NISTA.
Koracima ubijaju mir,
A NISU NI SHVATILI.
Post je objavljen 09.05.2006. u 21:30 sati.