Mogu li znati ako sam tu,
kada i sebe pitam za javu
uz čitanje novina prstima,
pitaš jagodama bez otiska.
Donekle razumijem ples,
inkognito ples paleta boja
dok željno ispisujem nebo,
ali psujem slova krive boje.
Gradim ležaj iskre i vode,
uz gnijezdo na tijelu žene
što sjaji plamenom aurom,
dok čekam od kiše akvarel.
Iznenada, dolazi kao sjena,
jastuk bez mirisa pun nade
uz nago ležanje za vrijeme,
odlazi da bi ostalo zauvijek.