pedeset+

petak, 23.11.2007.

Homopolitikus

Drži me štonokažuunas – prdec – od utorka kada me je moja prijateljica Ivna ( ona sa Lucinog bloga što sidi na klupi na srid Rive sa stinama sa Brača isprid sebe), toliko nasmijala da se još uvik nasmijem kad se sitim. Mislim da mi se od smija ukočio vrat ili sam istegla neku tetivu, jer me toliko boli da ja to ne znam opisat. ( Zbog toga sam i fascinirana sa blogerom ludlud – jer je neopisivo dobar u opisu bolova i onom što mu se događalo i događa.) Odgovaram danas mojoj onkologici Božićki na pitanje kako sam – reko neku noć sam mislila da ću od mantanja u glavi i bolova u vratu i ramenima umrit, pa me brine što će pisat na osmrtnici – umrla od duge teške bolesti ili – nenadano i mirno u snu.... ona se užasnula, a ja reko, ma zezam se, malo crnog humora ne škodi, onda će ona : a, je … ličila se, ličila 3 godine... i onda jebenti nenadano….Pa smo se smijale i dogovorile još jednu udarnu kemo terapiju. Idemo dalje !

E, priča Ivna kako joj već dvi nedilje ne radi kućni telefon, tj. otkad je prikačila novi PC na internet, sve kabele provjerila, i di će konačno nego u T-com. A i nju manta ulicom ko i mene. Napucan prostor, unutra krcato ljudi,
još je više manta taj sjaj i masa ljudi, stala i ona u red, kad ovi proziva : 87. Vrti se ona , šta je ovo ? Gospođa iza govori, gospođo, tribali ste uzet broj na ulazu....ma niko mi nije reka, a koji ste vi broj… ova govori i pokazuje 25…a prozva je 87… je…. ma daj ne zajebajite, ne mičem se ja iz reda i ništa ne uzimam. Došla ona na red, izvolte… ne radi mi kućni telefon… a je li kvar… a meni se čini da je …. a je li tehnički ? ne, nego psihički….
umrla sam od smija… al nastavlja on…znači tehnički… pa ne znam, nešto nismo bili u dobro zadnjih par dana… ajte doma i nazovite….kako ću nazvat kad mi telefon ne radi... pa, imate li mobitel… e neću, nego vi nazovite kas sam ovamo došla… dobro, ajte, doma, nazvat ćemo vas….I onda je isti dan zva meštar sa najtvrđim Č što je u životu čula, raspitiva se bez veze di stoji.. mislila ona sad će doć.. ali on je samo utvrđivao svoje poznavanje Makarske, jer i on je Makaranin, i jednim klikom na radnom mjestu uključio telefon. Posli provjerava, pita ona šta je bilo, kaže - nešto smo krivo spojili.
I sad ti budi pametan i snalazi se u ovoj državi i u novim tehnologijama. Reka bi po imidžu t-coma, lovi koju mlate i skupom i sofisticiranom marketingu da su tu sve intelektualci i genijalci. Važno da nam je Sanader svima obeća internet priključak.
Tako nam je i cila država takva, upakovana u lažne statistike i zagrebački velegradski sjaj a političari su najčešće krivo odabrane i krivo spojene sklopke. Ili nespojene, pa gluvih telefona puna država.
Takva nam i predizborna kampanja - bespoštedna borba za Sabor i održavanje ili stjecanje privilegiranih pozicija bez komunikacije , tj. sviranja u note koje narod želi čuti. Pročitala sam dosta toga na net-u, bidna Pusićka – što joj je tribalo onako finoj i pametnoj dami da otvara blog koji je posta poligon za prostakluke velikih domoljuba - zna se kojih.
Prije misec dana sam u beogradskom Yellow cab-u pročitala jednu lakonotnu kolumnu o političarima. Piše Jordan Cvetanović, naslov : Moć ima slabost. Pa kaže :
Oni drže svijet u svojim rukama. Oni utječu na svjetske tokove. Oni pregovaraju. Oni donose odluke. Oni lupaju šakama o okrugle stolove. Oni grade i ruše. Oni šalju avione. Oni se bore za prava životinja. Oni se brinu za globalno zatopljenje. Oni se keze fotoaparatima. Oni se neprestano rukuju. Oni nose skupa odijela i skupe satove. Oni daju kredite. ( ja nadodajem – i zadužuju države). Oni daju lanč pakete siromašnima. Oni emancipiraju necivilizirane. Oni sjede u najboljim ložama. Oni aplaudiraju odabranima. Oni vise na naslovnim stranama. Oni se ne skidaju s TV ekrana. Oni skreću i lijevo i desno. Ono što je najgore – oni najviše vole da se prave ludi kad znaju da su baš oni zeznuli stvar, samo zato što su se , eto , npr. tog dana umjesto za, našli ispod stola.
NA KOJOJ SI STRANI ?
Valjda vam je svima jasno da su političari uspjeli da se izbore za svoje mjesto pod suncem. I da im nije nimalo lako , jer, bože moj, desi se da se jedrenje mora prekinuti zbog konferencije za tisak. Ili da se partija golfa zamjeni rundom pregovora. Ko bi se na plus 40%, zamarao pričama izbjeglica, silovanih žena, zanemarenih heroja, nezadovoljnih radnika, siročadi, neuhranjenih, bolesnih, ožalošćenih, bijesnih, oštećenih, prevarenih, zakinutih, protjeranih, poniženih…Ajde, ruku na srce, jel bi vam bilo prijatno da morate stalno dokazivati da ste dobar čovjek, da nemate nijednu mrlju na biografiji, da niste ni mrava zgazili prije nogo ste došli na predizborni billboard, da idete tamo u onaj autobus dati krv, da nosite lopte i slatkiše klincima u sirotištu, da ne možete ko čovjek ni preljubu obaviti , da vas čuvaju i kad idete u WC, da zbog vas zatvaraju plaže, da morate primiti i ovog i onog, i što je najvažnije da se vlastite ideologije držite ko pijan plota jer birači su užasno alergični na promjene mišljenja.
Može se krivo protumačiti da ne znate što hoćete. Na ovu ili onu stranu.
FOTELJA SE OKREĆE
Vremenom, kako se sve mijenja tako ti politički kadrovi drastično počinju mijenjati svoje oblike. Nekad davno, u doba naših roditelja , baba i djedova, političari su bili tamo neki ljudi u sivim odijelima, koji sjede i puše u zatvorenim salama, idu ponekad u lov za ženama, i niko ne zna što oni zapravo rade. Pojavljuju se s vremena na vrijeme tek tako da se zna da su tu. E, sada je drugačije. Politika je postala nešto što je na prvi pogled jasno i uhvatljivo, međutim to je puno više od puke demagogije i valjanja programa i obećanja. Političari su htjeli ili ne htjeli postali ključne ikone svakog vremena, nosači zvona - predvodnici stada, koji moraju opasno paziti na to što prodaju, što jedu i što misle. Funkcija politike prestala je imati svoju suštinsku važnost i postala je stvar prestiža u smislu da običan čovjek može u svemu tome vidjeti samo blještavu vanjštinu moći koja se manifestira u obliku alfa mužjaka i ženki. Međutim ako se bar malo zadržite na nekom od njih, nekako je izvjesno da pomislite da su političari postali sjajna tijela, modeli koji paradiraju globalnom pistom i drže govore koji će u tom trenutku pospješiti i prolongirati mogućnost da se u fotelji koliko-toliko duže sjedi.
Tako ta obična stvar , ta tapecirana fotelja koja se ljulja svakom od njih, postaje simbol sveopće nadmoći – Ja sjedim, masa stoji !
SUDBINSKI ZID
Anne Leibovitz, je nedavno za potrebe jesenje kampanje modne kuće « Louis Vuitton « na zadnjem sjedištu automobila fotografirala bivšeg predsjednika SSSR-a Gorbačova, kako sjedi pokraj svoje torbe s najpoznatijim inicijalima na planeti. Što li drži u njoj ? Srp i čekić?
Bilo kako bilo politika dobiva potpuno drugačiji vid komunikacije i prelazi u neke sasvim nove vode – vode koje će, kao i do sada, uspijevati da biračima pomute sudbinu.


I baš su nam sili za vrat. Obavezni državni trošak koji samo raste, koji od njih stvara specijalnu nadklasu koja sve manje osjeća puls naroda i često priča o bidnoj nam državi kao da žive na drugoj planeti. Kako ih se rješit, kako dovest svježe, mlade, obrazovane, osviještene i angažirane snage, triba bi nas neko naučit, al ko ? Možda Norvežani, Finci, Šveđani- oni u parlament idu na biciklama i imaju plaću ko profesori, znači neki zlatni državni prosjek. Eno Francuzi dali predsjedniku 22.000,00 Eura misečno. Taman sličan omjer ko u nas, jedan saborski zastupnik u nas ima misečno ko ja penziju u godinu dana , a predsjednik Vlade ko ja u 2 godine.

I sad ja na brzinu pišem, u ponoć fala Bogu počinje predizborna šutnja, baš su nas izmaltretirali.
I mislim se za koga ću glasati. Nitko nije spomenuo ono što je meni važno:

O kulturnoj politici - nešto općenito i u svom stilu - samo SDP, nastavlja nelošu Vulićevu strategiju. Ostali baš ništa.
Svi opalili o mega projektima -mostovima, autocestama, sportskim dvoranama, a nitko o sigurnosti na cesti i broju poginulih, nitko o nefunkcioniranju pravnog sistema, o tome da auto ubojice, kriminalci, silovatelji, zlostavljači, lopovi po par godina slobodno šetaju do suđenja. I susreću se sa žrtvama svakodnevno.
Ma da je netko spomenuo da će narediti da se u autobusima koji voze tim budućim autocestama i mostovima stave ugrađeni WC-i u funkciju, glasala bih za njega. Di to ima da satima trpiš i onda ti u pola noći stane bus na 10 min, na minus 30 na nekoj jadnoj postaji sa po 2 WC-a u kojima nema karte, digod i vodokotlić ne radi, šofer te pita jeste li popili vrući čaj il kafu, ma di , dobro sam stigla na red prije nego sam u gaće, jebale vas autoceste i novi busmonopolisti. A WC-i su ogledalo društva, većina naših gradova i turističkih mista nema javne WC-e, kontaju ima kafića, pa što da te pišanje košta 10 kuna, oću reć - barem kafu triba naručit. A što da te ko turistu drži proliv, koliko će te to koštat ? Ma je glupost, isto triba na čovika mislit. Isto tako u Ustavu nema ništa o mrtvacima, tj. mrtvim Hrvatima - čija su oni briga ? Što ako nađu na ulici nekog John Doe-a, što ako mrtvac nema nasljednika da ga pokopa, čija je briga da po grobljima ima mista za sve mrtve, tko brine o činjenici da danas grobnica košta maltene ko garsonjera. U Njemačkoj je mrtvac briga države, ne možeš ni organizirat pogreb kakav želiš, daju ti par opcija i biraš. I zakupljuje se ukopno mjesto na određen broj godina a o kapacitetima brine država i lokalna zajednica.

Da je i jedna stranka , al onako udarno rekla .. radit ćemo na razvoju civilnog društva, vratit građanima i njihovim interesima dio iz poreza, odvojiti sredstva za građanske udruge, ukinit udrugama oporezivanje donacija i volonterskog rada, naredit lokalnim zajednicama da provode program, obezbjeđuju udrugama prostor i sredstva za rad- glasala bih za njih.
Da je ijedna rekla da će smanjiti megalomansko političko tijelo koje jede više od pola bruto nacionalnog dohotka, da će svesti plaće saborskih zastupnika na državni prosjek, da će ukinuti saborske mirovine, da će promijeniti izborni zakon, uvesti direktne lokalne izbore - gradonačelnik i vijeće se formira od kandidata sa najviše osvojenih glasova bez obzira kojoj stranci pripadaju, da je netko rekao da sastav sabora mora zadovoljiti rodni, starosni i obrazovni kriterij, jer onda bi u Saboru sjedilo više žena i mladih, glasala bih za njih.
Matko Montana, onaj što donosi stine sa Brača, govori od prvog dana nove države da bi Sabor triba zasjedat u Gospiću jer je to otprilike u centru države – dakle svima podjednako daleko, izgradit zgradu i jedan skroman hotel za prinoćit, kao i ja predlaže prosječnu plaću, i onda ne bi bilo jagme za saborskim mistom. Došli bi pravi ljudi i ne bi imali druga posla nego radit, ne bi Sabor bio poluprazan dok oni guštaju i troše naše pare po velegradu.

Da je itko reka dosta rasprodavanja domovine za bagatelu a naročito NE zagađivačima prirode, ma da je itko osim zelenih spomenuo očuvanje prirodnog bogatstva, glasala bih za njih. Nitko ni riječi o nesređenoj situaciji sa smećem, a to je državni problem.
Svi o porezima i to bez veze, HDZ iskoristio SDP-ejsku najavu klizne stope oporezivanja i opalio laž. Uđemo li u Evropu čeka nas oporezivanje i zraka kojeg dišemo a kamoli ne imovine i dobiti. Znači, svi lažu tj. obećavaju nemoguće.
O nebulozama u turizmu i paušalnom oprezivanju također nitko ništa.
Samo se razvikali - glasajte za nas. Ko da smo idioti.

Da je itko spomenuo izgradnju škola tako da ih osnovci ne moraju pohađat u smjenama, besplatne knjige samo za socijalno ugrožene, organiziranje dodatne nastave za loše kao i napredne đake u svim školama, razne kreativne - kulturno-umjetničke radionice u srednjim školama i obavezno besplatno srednje obrazovanje, definitivno ukidanje vjeronauka u zamjenu za -Sve religije svijeta-, obavezni seksualni odgoj, kompjuterizaciju školstva..glasala bih za njih.
Da je netko rekao da će radit na vraćanju života na selo, uvođenju vode i struje u sva sela po Zagori, otocima i ostalim napuštenim selima diljem domovine, stimulirati poljoprivredu, unajmljivati zapuštene obradive površine i davati zaintresiranima u zakup ili besplatno…glasala bih za njih.
Da je netko rekao da svako selo zaslužuje ambulantu i likara, da će se održavati i unaprijeđivati svi postojeći Domovi zdravlja… glasala bih za njih.
Da je netko rekao da će minimum mirovine iznositi koliko i državni prosjek… glasala bih za njih.
Da je netko rekao da će zaštititi cijenu rada i stvoriti zakon koji će prisiliti i uvjeriti novokapitaliste da je plaća radniku jednaka obaveza kao i plaćanje poreza…glasala bih za njih. A koje kapitalno pitanje - jeste li za rad nediljom.....i to samo radi Konzuma, Keruma i ostalih prodajnih lanaca, kao ne zna se koje službe ili firme tribaju radit non-stop a koje rade zbog čistog profita. Možda i nije glupo pitanje jer dica s fakultetima će nam s obzirom na privredni razvoj bit osuđena radit ko prodavači, magacinjeri, konobari.
Da je netko rekao da će oduzeti pokroviteljstvo crkvi i prepustiti je Vatikanu, vjernicima i donatorima - u Njemačkoj vjernici izdvajaju 10% dohotka za crkvu, glasala bih za njih.
Boli me glava i srce koliko se nisu potrudili, koliko su arogantni prema vlastitom narodu jer su programe sveli na glupe fraze i spotove, na svu ovu lovu ulupanu u predizbornu kampanju, nitko se nije odrekao love u korist naroda, npr. da je SDP rekao - umjesto kampanje plaćamo narodu struju ili vodu za ovi misec, ili oslobađamo bolesne od pristojbe za recepte - pobjedili bi sigurno. A i bez kampanje bi otprilike isti broj glasa za njih.
Koliko se u državi moglo dobra i korisnog napravit za te pare !
Oduševljavaju me starci koji se hvale kako im je pisao Milanović i Čačić. Lukav potez. Čačić se čak poimenice obratio stadu. Koji je to posal bio.
Ja bih za Čačića rado, al eto slanje pisma je bila greška, ne sviđa mi se ta samouvjerenost i arogancija - glasajte za budućeg predsjednika Vlade. Mada ne bih imala ništa protiv da je cila država ko Varaždin. Osobno bih rado imala ne njega, već Pusičku za predsjednicu. Da sa mnom i narodom vlada netko školovaniji, kulturniji, pametniji, uspješniji i pošteniji od stada. I to na austro-ugarski način i sa bičem ako triba. Al i uz obaveznu pastirsku frulu.

Znam za koga neću glasovat. Za osvetoljubive silnike koji na perfidan način dobivaju ili preuzimaju vlast i na bestidan način demonstriraju svoju moć. Neću za one za koje će glasati oni koji ne dijele našu sudbinu, koji ne žive ovdje a koji su popisani po napuštenim selima naše Zagore ( kaže mi rođak Šoljak da je na njegovu napuštenu kuću u Orahu prijavljeno 50 glasača, a u cilom napuštenom selu ukupno 430, nema šta, pokazala se Vrgoračka policija), i po praznim kućama u našem mistu. Neću za one koji ne vide, ne čuju, i ne govore, već slijepo i fanatično slijede svoje nacionalne vođe. Oni nemaju luzere, bluzere, džezere, rokere, krastije, alternativce, pedere, lezbače, ovisnike, neplodne žene kao ni trudnice prije bračnog sakramenta, nemaju ni ljude drugih narodnosti - sve čista uzorita rasa. Oni imaju svoje generale, borce, invalide, sportaše, nogometaše, novinare, TV urednike, popove, biskupe, umjetnike, građane po tuđim zemljama. Al imaju oni i svoju sirotinju koja slijepo vjeruje da će se na neki magični način putem neupitne vjere u njih i jubavi za domovinu obogatiti ko i njihove vođe. I na kraju neću za one koji nemaju smisla za humor, koji ne razumiju engleski humor, koji ne znaju ko je No. 1 i Alan Ford, koji nikad nisu gledali Montipajtonovce, koji se ne znaju smijat sebi ni ostalima, koji ne znaju ni pivat , možda znaju arlaukat na Thompsona ili izdisat na Škoru. Neću za onoga koji me u svom Splitu u zadnji misec dana gleda ko trimetarski Big Brother sa svake fasade i vreba iza svakog kantuna.

Glasala bih za jaku ljevicu, možda i za zelene, al ne znam kako pivaju. BI li uopće mogli oformit mješoviti zbor ?

Bila sam u sridu u Tučepima gdje je Željka Antunović konačno održala pravi politički govor, od srca, sa jednostavnim ričima. Iskupila je i Milanovića i cilu blidu, neinventivnu kampanju.
Tako ću vjerovatno glasat za one koji prihvaćaju anarhosocijalistu u svoje redove mada nisu sigurni ni da ću glasat za njih, koji se za političke skupove ne oblače ka da idu u pir ili na sprovod, koji ne hule i ne vrijeđaju sa javnih govornica sve koji ne misle ka oni , koji su najkritičniji prema svojoj stranci i svojim političarima i koji sami sebe potkopavaju, za one koji otvoreno kažu da nisu popili svu pamet ovoga svita već da će timski pronalazit rješenja, za one među kojima bar ponekima virujem bez obzira što nose Louis Vuitton, Hermes, Prada ili Gucci torbe, koji imaju smisla i za engleski humor, i koji imaju sluha. Nisam u Dalmaciji još srila esdepejca koji ne voli i ne zna pivat.
Tako se u sridu pivalo ko da je već izvojevana pobjeda.
A Željka definitivno piva bolje od Vesne.

Kako uvik male stvari odlučuju !

A bit će što bude. Ako pobjedi SDP ili koalicija livih i sridnjih bilo bi pametno da Vlast prepuste HNS-u. Oni se ko građanska opcija još nisu iskazali. Uglavnom - ko god da pobjedi - najeba je. Jer Bela Hamvas kaže :
Strojni splet moderne civilizacije krasno funkcionira kad je vrijeme lijepo. Čim nastupi suša, ili dođe do poplave, padne mnogo kiše ili snijega, pokazuje se kako je sve nezamislivo labilno. Počinje se ljuljati, i to ne u ovom ili onom detalju. Počinje se ljuljati sve. I institucija države funkcionira samo u slučaju lijepog vremena. Čim dođe do socijalnih nemira, nezadovoljstva, nesigurnosti, ona dospjeva u krizu.
Idemo na izbore !
Idemo dalje !

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (11)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?