Čekala sam da ostali makarski blogeri poprate prošlovikendska događanja pa da sve skupa ispadne rašomonski. Vice u subotu bio zauzet Fincima, znam jer sam ga zvala da snimi ( ja tuka ponila aparat s praznim baterijama), performera Željka Hajsoka ( prijatelja koji vodi udrugu-Hram- u Splitu, inače jednog od najboljih cro bubnjara – završio konzervatorij za percussions u Austriji), koji se ko Da Vinčijev čovo u kružnici, vrtio isprid općine, tj. bine na kojoj je nastupio Oliver s Delfinima. Ivančica – moja Luce iliti Blogamimoga napisala da se Oliver ofuco..ne diraj mi Luce moju jubav, bio i ostao No.1 pivač. Je da me je snerva s Nadalinom i nekim veselicama tipa-Večeras je naša fešta- ali bio je standardno dobar isto kao i Delfini s našim Dadom na saksu. Prvih par pisama sam provela fanovski u 1. redu, počele bolit kosti pa smo se s društvom instalirali isprid Kostele. Podsjetih se kako su se neki uvridili kad sam veličala Splitsku rivu i njihovu kulturnu proslavu grada, kao nema po lipoti do Makarske rive – slažem se, naročito kad zatvore promet, zasmetala me je samo bina izlipljena s nazivima sponzora, vrlo seljački i primitivno za razliku od Splitske bine.
Čovjek koji se trudi upotpuniti makarsku kulturnu pustoš, vlasnik uspješne tvrtke Apfel, zaslužan za trodnevna događanja u sklopu -Pozdrava ljetu- : Mijo Pašalić sa suprugom na modnoj reviji.
Uglavnom guštali smo u predlitnjem šušuru, odavno nisam vidila toliko lipa nepoznatog svita, svi nasmijani što se danas ritko viđa, pa negdje oko 2 ujutro put kuće, Gule na bicikli kupi boce i limenke po izneređenoj Rivi, na Marineti svi plešu, DJ-s rasturaju, kod zadnjeg Brzogriza pukli od smija, 3 vesele oldtimerke Vera, Ivna i Mirjana taru čevape, ne bi li im prisilo Slavko odmah žestokim SDPejkama turio kajlu : Vidiš kako nam je lipo čim se prominila Vlast ! I Vera i baba mu Ivna se zagrcnule.
A vlast se nova i stara uredno nacrtala na modnoj reviji u Dalmaciji dan prije.
O Cro-a-potrer-u na Makarski način moram pisati jer mi je moda hobi, uža specijalnost i uže područje interesa.
Par riječi o kulturi odijevanja, tj. slobodi izbora kako zadovoljiti čovjekove tjelesne i duševne potrebe, tj. mali uvod o još jednom fenomenu današnjice-modi:.
Tijelo – kako ga obući da bi pokrio prirodom stvoreno, da bi ga uljepšao, prikrio mane, istakao svoju jedinstvenost-identitet iza kojeg stoje i eventualni stavovi kao i društveni status. Kroz povijest mode izranja i razvoj društva, tj. slika dijeljenja na društvene staleže-od prvobitnog pokrivanja tijela zbog zaštite od zime ili vrućine do dana današnjeg stvorila se cijela nauka- tj. pokraj najvažnije nevažne stvari nogometa, druga po redu nevažna stvar je modna scena koja je izrodila jednu od najjačih industrija današnjice, ako uz design, ručnu i industrijsku izradu odjeće, uključimo tekstilnu proizvodnju i finalnu prodaju, tj. trgovinu. Područje izrade odjeće je karakteristično i po tome što su tu rad i znanje najviše podcijenjeni i najmanje plaćeni, a istovremeno uz pomoć marketinga u današnje vrijeme i najprecijenjenije područje ljudskog stvaralaštva.
Kod primitivnih zajednica- plemena, osobnost i status se ističu ne odjećom već ukrašavanjem samog tijela, tetovažom, nakitom, tj. raznim ukrasima, važnost pojedinih članova je rasla količinom ukrasa – npr. plemenske poglavice, vračevi, svećenici….Pojavom društvenog raslojavanja dolazi do razvoja kreiranja skupocjene odjeće da bi se istaknuo status; robovi, kmetovi, sluge, tj. običan puk se smio oblačiti u jednostavne, skromne, neuočljive i unificirane odore dok je sva inventivnost i kreativnost bila strogo rezervirana za vladajuće, tj. privilegirane. Tako postepeno dolazi do razvoja jednog cijelog područja gdje čovjek dobiva slobodan prostor za kreativnost i ovladavanje raznim vještinama,
( tkanje,pletenje, kukičanje, vez, šivanje, aplikacije, patchwork, izrada kapa, šešira, torbi, obuće, nakita….) koje stoje ravnopravno s najvišim umjetničkim dometima.
Danas se društveni status očitava u oblačenju i posjedovanju skupih ready-made prestižnih marki, oni najbogatiji se izdvajaju po unikatnim kreacijama poznatih modnih kreatora. Zahvaljujući tom izvanjskom i površnom vrednovanju čovjeka u javnosti je gotovo nemoguće procijeniti nečiji društveni status a kamoli nazovimo pedigre, teški polupismeni primitivci, novobogataši, često i kriminalci, se kreću u društvu priznatih uglednika. Važno je biti viđen i po mogućnosti imati na sebi instalirano nekoliko tisuća Eura.
Čemu ovaj uvod ? Da bih analizirala taj fenomen kojem su se ljudi podredili strastveno i opsesivno, i po mom mišljenju skroz nepotrebno i neracionalno. Koliko ih je nesretno što si ne mogu priuštiti skupe prestižne krpice koje bi ih vanjskim obilježjima uvrstile u ergelu uspješnih, poznatih, koji pune stranice prestižnih i glamour novina koje se opet isključivo bave temama tko je tko, ko s kim ili s čim ili u čemu, na kojim prestižnim događanjima samo za probrane.. Sve iz šupljeg u prazno, totalno nevažno, minorno u stvarnom i realnom životu, a suvereno vlada cijelim svijetom.
Uz pozitivne karakteristike modne industrije kao poligona za vježbanje čovjekove kreativnosti a i izvora zarade za život, razvilo se u tom području novo područje koje je zapravo poremetilo, pa recimo, razložnu potrebu za oblačenjem. To je modni marketing koji se kao prateći servis bavi prezentiranjem proizvoda za tržište i koji je zbog vlastitog interesa, tj. zarade, nametnuo forme i pravila igre. Uključuje modne kritičare, agencije koje obučavaju manekenke diktirajući nove kanone tjelesne ljepote i otvaraju novo tržište modnih usluga, sama scena obuhvaća sve vrste umjetnosti, tj. u kreiranju imitacije života mnogi umjetnici i sposobni menadžeri pronalaze izvor zarade. Za to postići trebalo je pridodati ekskluzivnost, uključiti već poznate face sa estrade, plemstvo, bogataše, glumce, tj. one koji već imaju ime. U svjetskim modnim centrima se poslije revija sklapaju ugovori za masovnu proizvodnju teški milijune dolara ili se prodaju unikatne kreacije iz područja visoke mode po zasluženo basnoslovnim ciframa. Nekad davno su prvi modni kreatori radili revije u sklopu svojih salona za probrane potencijalne kupce ili mušterije za koje se radila unikatna odjeća. Danas se u modnim centrima rade glamurozne prezentacije modnih kolekcija poznatih kreatora koji diktiraju nove trendove. U svoj toj krvavoj areni i borbi za uspjeh nije lako postati ime. Potrebna je genijalnost, ustrajnost, kapital ali i poslovna promućurnost i prilagodljivost tržištu.
Modna pista je čudna izmišljotina i vremenom je postala fenomen koji me je umjetnički i konceptualno toliko zaintrigirao da sam shvatila da je ta ogoljena i očišćena scena idealan apstraktni okvir za prezentiranje svega što ti padne na pamet, tj. subverzivno sam iskoristila taj prostor koji danas plijeni pažnju svih, za Malt-ove performanse.
Što se tiče područja kreiranja i šivanja odjeće osjećam se, s obzirom na bezbrojne sate provedene za šivaćom mašinom, dovoljno kompetentnom ( imam čak i diplomu Splitskog sveučilišta za izrađivačicu odjevnih predmeta) da analiziram ako ne svjetsku, onda hrvatsku modnu scenu. A to je posebna imitacija imitacije života. Jer iza hrvatske modne scene ne leži nikakva svrha ili razumna i logična nadgradnja, tj. modne revije završavaju viđenim i napuhanom prezentacijom u javnim medijima. Pošto je tekstilna industrija mrtva ne sklapaju se ugovori sa modnim kreatorima za limitiranu ili masovnu proizvodnju. Modni kreatori koji sami ulažu u materijale koje nabavljaju uglavnom na stranom tržištu, jer koliko mi je poznato kod nas više nema proizvođača tekstila, se trude ubaciti na godišnje smotre mode tipa Cro-a porter-a - navodni trenutni plafon hrvatskog modnog stvaralaštva, da bi se za njih čulo, najčešće plaćaju kotizaciju za uvrštavanje u takve manifestacije koje nikako da postanu tradicionalni standard probrane kvalitete; kako koji producent ili menadžer vidi priliku za zaradu tako se glamurozno održi neka smotra koja se ugasi za par godina. Čula sam da za mlade kreatore postoji neka vrsta selekcije- ko su selektori ne znam- najvjerojatnije samoprozvani ili uz pomoć medija prozvani hrvatski fashion gurui ili sami producenti dok su već etablirana kreatorska imena dobrodošla.
Doduše poznati hrvatski kreatori uglavnom rade samostalne revije jer je ponekad neumjesno biti svrstan u istu kapu s početnicima, ne radi se samo o sujeti već često na takve smotre zalutaju imitacije i tipični ready made proizvodi koje viđamo u svim buticima i na barakama ( razlika je samo u cijeni, tj. prikačenom label-u ). Organizatori revija su često i vlasnici modnih agencija koji rade modne revije za razne zabavne prigode, po hotelima kao dio turističke ponude i zabave, koristeći modne dizajnere za osobnu zaradu, tj. tražeći od dizajnera plaćanje usluge prezentiranja ( troškovi manekenki, šminke, frizera…) mada bi po logici stvari sve troškove trebali podmiriti od korisnika programa ili gledalaca, a ne od ključnog predmeta atrakcije – tj. kreacija-koje se vremenom i unište i rijetko bivaju prodane. Većina modnih kreatora ima svoje male salone ili prodajne dućane gdje jedva uspijevaju pokriti troškove a kamoli opstati u konkurenciji masovnih i jeftinih proizvoda koji se opet ne razlikuju od njihove skupe ručne izrade - jer da bi bilo prodatljivo mora biti u trendu. Hiperprodukcija odjeće izrađene uz eksploataciju jeftine radne snage u zemljama trećeg svijeta probija i poništava sve ekonomske zakonitosti. ( Imala sam priliku posjetiti Haus der mode u Frankfurtu koja opskrbljuje njemačko tržište i tek tada sam shvatila kako jedan odjevni predmet može na rasprodaji u nekoj robnoj kući završiti sa cijenom od 1 Eura. Kupuju se količine od 100.000 primjeraka, što više komada–to jeftinije, koje u prva 3 mjeseca po trostrukoj nabavnoj cijeni isplate trošak, sve dodatne neprodane količine su čista zarada pa i zadnje zalihe koje se prodaju po cijeni za koju se ne može kupiti niti konac ili patent ili dugmad. Ekskluzivni butici po glavnim ulicama svjetskih velegradova kupuju na istom mjestu ali cijena je 10 puta skuplja od nabavne, ko voli skupo-nek izvoli –ovo govorim provjereno.)
Sve skupa otužno ali dovoljno da bi se zadovoljila čovjekova potreba za biti uočen i viđen.
E sad, Cro-a-porter u Makarskoj. Da bi modna revija postala prestižni događaj potrebno je pozvati nekoliko poznatih faca iz svijeta estrade i politike. Pristup omogućiti samo uz pozivnice tako da se zna da je događanje samo za probrane. Kako se ne uklapam u niti jednu kategoriju, na reviju sam prispjela uz osobne veze, tj. pozivnicu koju mi je dala Marina Obradović, bivša čalnica Malt-a. Kojim vezama je došlo pola Makarskog puka ne znam, ali bilo je vrlo interesantno nagađati i gledati naše ljude kako se osjećaju važnim što prisustvuju tako elitnoj manifestaciji. A tek čitati u Kronici kako smo -outfitom i ponašanjem pokazali da se i provincija zna nositi s velikim modnim happeninzima..-
I tako, na ulazu terase hotela Dalmacija nekoliko vrlo zgodnih sikjuritis sa slušalicama ko iz Bodyguard-a, nema šale, odmah se osjetiš odabranim. Na terasi prekrasna atmosfera, diskretna rasvjeta, lagana mjuza, svi manje-više ušminkani, izmiješali se razni parfemi, svi nasmijani, kurtoazno pozdravljanje, ćaskanje uz welcome šampanjac…
Poznata, poslovno uspješna u svijetu estrade Makaranka- Marina Marinović u društvu sa sestrom i Denisom Latinom.
Uvijek elegantna Branka Baletić, bivša saborska zastupnica i aktivna Predsjednica Foruma žena SDP-a Makarska.
Nenad Korkut, poznati modni kritičar.
Tatjana i Zlatko Gareljić, ex SDP-ov gradonačelnik Makarske. Zaboravih Marinu, a i ostale, pitati čije kreacije nose.
Nadam se da oštrom oku snimatelja i autora emisije Makarska televizija nije ništa promaklo,
kao ni fotografu Kreši Žanetiću,
kao ni Luci-Blogamimoga-koja se nije htjela zamarati opisivanjem viđenog.
dr. Granić, voditelj Hitne službe sa suprugom i društvom
dr. Žana Šabić s obitelji i prijateljima.
Vanja Bušelić, vlasnica kozmetičkog salona se odlučila za ležerni izgled osvještene i uspješne žene.
Profesori Iris i Vedran Buble, najelegantniji par večeri, Iris nosi Marininu kreaciju.
Olivija Prodan Ravlić, vlasnica agencije za marketing -Plavi mjesec-, u društvu sa mnom, pomogla mi oko identifikacije poznatih jer nisam baš u toku.
Marina Obradović-zvijezda večeri, sa suprugom Goranom.
Ostale mnogobrojne fotke naših sugrađana mi nisu dobro ispale, uglavnom to veče je važila Moschinova parola : If you can't be elegant, at least be extravagant.
Među fotografima i novinarima se stvorila prava strka oko missice Ivane Ergić koja i nije nešto.
Zadnje glancanje piste pred početak revije u produkciji Drago Viktora.
Modna pista oko bazena – bijelo i čisto bez nepotrebnih detalja, uz zid bijelo platno koje skriva back-stage, izlaz na sredini, imena kreatora diskretno projicirana na platno, gledalište sa 3 strane, prvi redovi rezervirani za celebrities. Posebno mi se svidilo što imena sponzora nisu bila vulgarno ispisana na sve strane, iz sredine bazena je visoko lebdila velika Coca-Cola kugla, tj. balun, ali nije smetala sveukupnoj čistoj sceni.
1. kolekcija – Linea exclusive – bijela boja je –in- , crno bijelo- imperativ, techno sintetički materijali koji djeluju vrlo jeftino, izrada – maltene 2 šava, kratko, prozirno seksi…
Melem za muške oči.
....manekenke se kreću brzo, hodajući ko paradni konji, ogromni, teško izvodivi koraci u štiklama, Bože, past će koja garant.. lica zaleđena, mogle su stavit i maske, techno muzika… mogao je i Radecky marš....čemu takva koreografija nije mi baš jasno.. da se potencira otuđenost ili možda samouvjerenost žene današnjice…
2. kolekcija Mirta Udovičić: bijelo, roza, sivo, lepršave krpice, minići..neozbiljno uz istu koreografiju..
shvatih da prezentacija nema veze sa kreatorima već producentom, tako je jednostavnije i lakše.
Nisam sigurna je li ovo pripada drugoj kolekciji, izvinjavam se autorima ako sam pogriješila.
(Kad je Malt prvi put javno nastupio sa kolekcijom -4 elementa-na Splitskom Buđenju-najboljem modnom događanju kojem sam prisustvovala, koje se nakon 2 godine nažalost ugasilo, by the way dobili smo Nagradu za kreativnost, u stručnom žiriju je bio Tonči Vladislavić, ne znam za ostale članove- možda Branka Donassy,Dženisa Medvedec..., ispalila sam što mi Ivana Popović nije pustila odabranu muziku- Ninu Hagen- na kojoj smo razradili koreografiju i timing već, čini mi se Vangelis-a, tj. što je imala pripremljeno…ipak je ispalo dobro, uz njeno naknadno izvinjenje-... da sam znala što radite prepustila bih vam nastup po želji.
Peče me malo savjest i teško mi je biti kritična prema autorima, jer cijenim svačiji kreativni rad ali kao voditelj Malt-a, i u ulozi organizatora, i producenta, i režisera i katicezasve u pripremi performansa u formi modnih revija, insistirala sam na provođenju autorskih ideja i vizija, sami su birali muzičku podlogu i koreografiju, modele su nosili živi ljudi – uglavnom amateri svih dobnih uzrasta, na sceni se hodalo, rolalo, puzalo, skakalo, jelo, pilo, pušilo, tuklo, plesalo..samo što se nije letilo… bilo je i takvih prohtjeva ali je tehnički bilo teško izvedivo. Scena, muzika i koreografija su nadopunjavala kreacije i ostajale u pamćenju. Ovo napominjem jer prošla su samo 3 dana a ja se više ne sjećam što sam vidila a i zbog razmišljanja komu su kreacije namijenjene, za koje prigode, plažu, kafić, ulicu, disco… možda su modni kritičari i popratili sve viđene kolekcije ali kako ne čitam tu vrstu novina, nisam u toku.
Dakle, mladi kreatori izvinite na mišljenju koje se ionako ne konta.
Treća kolekcija-Tihomir Krznarić – početak odličan -kukica- tu uvijek izlaze unikati, ali do kraja je ispala vrlo neujednačena kolekcija.
4. kolekcija Hippy garden – konačno malo boje- interesantne kombinacije smeđih tonova i tirkizne boje, dobar pret-a-porter za sve prigode, za par zadnjih kreacija bih se i ja, bez obzira na godine, rado odlučila.
5. kolekcija Mira Pehnec- prva asocijacija je bila- Bože, kao da su od sponzora dobili materijale, sve nekakvi bež sateni, pa ajde po zadatku sašij krpice od toga..... pa već prožvakano modro-bilo,točke, marinero…
6.kolekcija – Boudoir- kiči-miči, plise, šljokice, čipka, retro krojevi, crno-zlatno – uf….
7. kolekcija- Nataša Kos- bijelo, prozirno, lepršavo
8. Boris Pavlin- romantične simpatične bijele haljinice, čipka- idealno za pričesti, krizme, vjenčanja
9. Marina Obradović- konačno ono radi čega sam i došla, kolekcija koja u potpunosti pokazuje što to znači biti fashion designer.
Vidjevši njenu kolekciju prije 3 godine na Splitskoj Monturi predvidjela sam da će Marina uspjeti, jer tako predan, studiozan i ozbiljan pristup kreiranju odjeće uz besprijekornu izradu, mora, bez obzira na neozbiljnu hrvatsku modnu scenu, uroditi plodom. Taj pristup već svojom kvalitetom odskače iz hrvatskog prosjeka i nadam se da će Marina zaplivati svjetskim modnim vodama jer se očigledno snalazi na kaotičnoj modnoj sceni i vuče prave poteze. Uz likovnu podlogu i obrazovanje – završena Umjetnička akademija u Splitu, Marina je savladala sve tajne konstrukcije odjevnih predmeta i slobodno se njima igra stvarajući prava originalna i autorska djela. Elegantna, klasična osnova sa asimetričnim pomacima, crno, bijelo, sivo s akcentima crvene je nepogrešiva kombinacija i evergreen elegancija. Nisu mi baš legli bijelo-crveni modeli jer me ta kombinacija asocira na kuhinjske krpe, ali to je stvar ukusa. Kolekcija –Sve Pablove žene-kao i sve koje su joj prethodile zaslužuje biti uvrštena uz vrh hrvatske kvalitete i puno bolju selekciju od viđenog na Cro-a-porter-u. Namijenjena je osviještenim, uspješnim i hrabrim ženama i nosiva je za sve prigode. Poneke kreacije bi čak bile izvrsna rješenja za uniforme u poslovnom svijetu.
Već prepoznatljiva po svojoj estetici Marina stalno pronalazi nova rješenja, a to je ono što se traži u svijetu gdje je sve već viđeno i izmišljeno, i što zapravo pokreće modnu industriju.
Također mislim da bi trebala krenuti putem visoke mode jer tu će dati ono najbolje od sebe.
Da bih potkrijepila svoje mišljenje pogledajte www.marina-design.hr i prilažem njene kreacije na početku karijere stvorene u udruzi Malt:
Dio Marinine kolekcije - OP ART-LOOSING LIMITS- na Malt projektu -TWILIGT ZONE- izvedenog u tvornici Matalplastika 1998 g.
Modna revija je bila dio cijelog multimedijskog projekta a kronološki je pratila razvoj duha do današnjice-tj. Zone sumraka.
Marina se odlučila za period op-arta.
Tekst uz kolekciju : Početkom Moderne eksperimentirajući svjesnim i nesvjesnim čovjek ispituje svoje granice, te ulazi u drugu vrstu ovisnosti : -ima trenutaka kada se odvojiš od uma i uletiš u neki čudan film. Javljaju se vizije, stvari postaju drugačije, promjenljive, pokretljive, crno prelazi u bijelo i bijelo prelazi u crno...-
Prilažem Marinine skice za kreacije inspirirane sa 4 elementa: vatra, voda, zemlja, zrak. Nažalost nemam dobre fotografije gotovih kreacija ali izvedbom je nadmašila i Paco Rabanne-a, danima je spajala konstrukcije od sitnih komadića obojanih metalnih pločica, pluta, plastike .. ( karakteristika Malt-ovih modnih kreacija je bila i da radimo s alternativnim materijalima.)
Vatra, metalne pločice bojane nijansama od žute do crvene, pri dnu crne.
Voda, plastika obojana u tonove plave.
Zemlja, komadići pluta spajani kožom i koncem.
Zrak-konstrukcija od žice s prozirnim mjehurima od najlona u bojama.
Da bi Vam bili jasniji moji stavovi o modi kao i ono što smo radili u Malt-u, prilažem tekst sa flyera pred nastup u klubu Palach u Rijeci.
Moto No fashion-No artmože se protumatičiti na puno načina ali većini ljudi koji su prošli kroz udrugu i onih koji su vidjeli Malt-ove performanse, u sjećanju je ostala poruka :
Jebo modu, živila umjetnost!
< | svibanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Najkraće : BITI ILI NE BITI
Zašto neko piše, ako ne da bi sastavio sve svoje dijelove ? Od trenutka kad krenemo u školu ili crkvu,
obrazovanje nas kida na dijelove, uči nas da rastavljamo dušu od tijela i razum od srca. Mora bit da su ribari sa Kolumbijske obale učeni doktori etike i morala jer su izmislili riječ sentipensante,osjećati-misliti, da bi definirali jezik koji govori istinu.
Eduardo Galeano.
BISERI :
No. 1 otkad bolujem :
Smrt nije pružila ruku prema meni i zato sam ovdje. Otkako sam postao svjestan stranosti života koji se opire navici, postao sam još bezbrižniji, jer sam dospio u vrijeme koje uopće ne osjećam svojim. Ono mi izvorno već ne pripada. Ovdje je samo kao još jedno jelo nakon objeda koje se ne nalazi na jelovniku. Još je mnogo manje onoga što mi pripada nego što je toga bilo prije, kad bi se povremeno ipak događalo da imam zahtjeve i postavljam pretenzije. Od tog trenutka nikada se nije prekinio magični mirakul mog života. Život nije razumljiv sam po sebi. Jer, kao što su govorili stari, značaj života nije u prirodnosti , nego u čaroliji. Živjeti znači biti potresen, biti izvan sebe, biti uzdrman, biti otrgnut od svojih korjena, mučiti se i bjesnjeti od iznenađenja i čuđenja, od bola i pomutnje, od užasa i radosti, od pouzdanosti i straha, od patnje i divote. Nema ničeg protuprirodnijeg od života. Život je milost. I to znam sada kada je zaista to i postao. Zbog milosrđa sam ovdje, gotovo kao slučajna i neistraživa pojava.
Bela Hamvas : Kap prokletstva
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Čitam:
Borut i Vesna
Ivanka
Vice
milord55
oceana
Ankamakaranka
nesvrstani
tyche
apk.blog.hr
mrachni kantuni i nesuvremena razmatranja
armin.blog.hr
zelenalista.blog.hr
muir
vinci
gervasius
ludlud
cnn
mateo
PUK
kolegicamica
irida
rusalka
semiotika
pametni zub
Boletus
free
jucerasnjenovine
babl
dalmacijamojainspiracija
baladasevic
nemanja
Kopiranje, objavljivanje ili prenošenje tekstova i fotografija bez dopuštenja autora NIJE DOZVOLJENO
pedesetplus@gmail.com