pedeset+

nedjelja, 20.05.2007.

Biti na stripmafestu a ima veze sa slobodom

Držim se ja slobode da mi ne utekne jer ima toga još puno.
Pošto je Vice temeljito pratio sva događanja na Stripfestu ja ću nadopuniti dio koji mi je bio po guštu, tj. strip radionicu Komikaza.
U subotu popodne stala bura, tu i tamo bi nešto malo zapuvalo, poletili bi papiri i dodatno
razveselili atmosferu oko stola za kojim su Komikaze hrabrili stare, mlade i dicu da se okušaju u crtanju. Primjenili su okušanu metodu kolektivnog stvaranja koja uvijek urodi čudnim plodovima.
Format A4 su presavili na 3 dijela i crtači crtaju samo jedan dio tako da druga osoba nastavlja crtež prvoga ali da ga ne vidi, tj. nastavlja crtež samo na osnovu nekoliko milimetara vidljivog crteža-ponekad samo jedne linije.
Gotovi crteži koje su izradile po 3 osobe koje nemaju veze jedna s drugom, koje se razlikuju po godinama starosti, iskustvu, znanju tj. vještini crtanja rađaju stvarno nevjerojatne stvari, čudne, bolesne, duhovite, čarobne. Doduše najčešće pomalo morbidne ali su kao takve djelo imaginacije i duha. I zapravo put ka slobodi izražavanja, vraćanje zaboravljenom izvoru kreativnosti koje leži u svima nama. Nije bitno što osobno smatram da su kreativnost i umjetnost najljepši i najbolji put za realizaciju čovjeka ali to što Komikaze daju slobodu izražavanja svima bez ikakvih uputa ili smjernica uz osmjeh ohrabrenja, i što sa radošću prate svaki potez crtača, je hvale vrijedan eksperiment i totalno drugačiji pristup od uobičajnih metoda rada u kreativnim radionicama gdje imaginacija često završava u kopiranju viđenog ili u granicama voditeljskog znanja i doživljavanja svijeta. Sličnu podjednako uspješnu metodu sam primjenjivala u Malt-u otvarajući puno šire područje stvaranja i događala su se čuda.

Dakle, radionica je trajala od 3 do 7 popodne, ne znam koliko se je ljudi i djece oprobalo u crtanju, ali rezultati su ludilo. I čak se uklapaju u prepoznatljive -beautiful corpses- tj. vizualni stil Komikaza. Možda su ljudi bili malo inspirirani izloženim posterima i stripovima, klinci su se for gas ufurali u anarhosicky svijet.
Image Hosted by ImageShack.us

Članovi Komikaza su očarani stripom malog Marina Jakića : BITI KOMIKAZA. I GLUP. BITI RUŽAN. BITI POPULARAN. ŽELIM I JA.
Image Hosted by ImageShack.us

Kao i sa ovim: ONI SU OČAJNI LIKOVI IZ STRIPA KOJI SU ODLUČILI ŽTRVOVATI SE ZA NAROD.
ONI SU KOMIKAZE ! Sve je tu, zvizde petokrake i neprijatelj : oh, ne !

Image Hosted by ImageShack.us

Mali je definitivno genijalac, vidi je angažiran !
Image Hosted by ImageShack.us

A moj genijalac Roko se ovako uklopio u apsolvirano.

Image Hosted by ImageShack.us

Ležerna atmosfera uz dobru mjuzu i još bolje vibracije.

Image Hosted by ImageShack.us

Komikaze- Maja, Lina, Ivana Armanini, Ivana i Vančo s glavnim krivcem za neobično dobra događanja i druženja u našem gradu, Dadom Antunovićem.

A sada nekoliko grupnih kreacija:

Image Hosted by ImageShack.us

****************************************************************************

Image Hosted by ImageShack.us
.........................................................................................................................................

Image Hosted by ImageShack.us
===============================================================

Image Hosted by ImageShack.us

++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Image Hosted by ImageShack.us

--------------------------------------------------------------------------------------------------

Image Hosted by ImageShack.us

****************************************************************************


Image Hosted by ImageShack.us

Srednji crtež je radio glavna zvijezda festivala Fillipucci kojeg sam zamolila da se priključi radionici.

Image Hosted by ImageShack.us

Za ovaj znam ko su crtači : od vrha na doli - ja, Ivana Armanini i Lina.

Razmišljam što bi nastalo u crtežu od 100 kvadrata ili kakav bi kaos ili možda nekakav čudan red nastao u društvu gdje bi svak na slijepo davao svoj doprinos ili provodio svoju volju.

A znam i kakve se društvene i urbane nakaznosti događaju u sredinama gdje promjenjive političke garniture svaka po svojim stranačkim viđenjima i osobnim interesima kreiraju našu prošlost, sadašnjost i budućnost.



20.05.2007. u 23:03 • 11 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (11)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Najkraće : BITI ILI NE BITI

Zašto neko piše, ako ne da bi sastavio sve svoje dijelove ? Od trenutka kad krenemo u školu ili crkvu,
obrazovanje nas kida na dijelove, uči nas da rastavljamo dušu od tijela i razum od srca. Mora bit da su ribari sa Kolumbijske obale učeni doktori etike i morala jer su izmislili riječ sentipensante,osjećati-misliti, da bi definirali jezik koji govori istinu.
Eduardo Galeano.

BISERI :
No. 1 otkad bolujem :

Smrt nije pružila ruku prema meni i zato sam ovdje. Otkako sam postao svjestan stranosti života koji se opire navici, postao sam još bezbrižniji, jer sam dospio u vrijeme koje uopće ne osjećam svojim. Ono mi izvorno već ne pripada. Ovdje je samo kao još jedno jelo nakon objeda koje se ne nalazi na jelovniku. Još je mnogo manje onoga što mi pripada nego što je toga bilo prije, kad bi se povremeno ipak događalo da imam zahtjeve i postavljam pretenzije. Od tog trenutka nikada se nije prekinio magični mirakul mog života. Život nije razumljiv sam po sebi. Jer, kao što su govorili stari, značaj života nije u prirodnosti , nego u čaroliji. Živjeti znači biti potresen, biti izvan sebe, biti uzdrman, biti otrgnut od svojih korjena, mučiti se i bjesnjeti od iznenađenja i čuđenja, od bola i pomutnje, od užasa i radosti, od pouzdanosti i straha, od patnje i divote. Nema ničeg protuprirodnijeg od života. Život je milost. I to znam sada kada je zaista to i postao. Zbog milosrđa sam ovdje, gotovo kao slučajna i neistraživa pojava.
Bela Hamvas : Kap prokletstva

Kopiranje, objavljivanje ili prenošenje tekstova i fotografija bez dopuštenja autora NIJE DOZVOLJENO

pedesetplus@gmail.com