pedeset+

utorak, 01.05.2007.

Biti na falsoj proslavi

Grafit na jednom zidu u Bogoti :
PROLETERI SVIH ZEMALJA UJEDINITE SE !
Ispod je netko dodao :
ZADNJA OPOMENA PRED OTKAZ !

Što to pobogu slavimo ?

PRVOMAJSKA


Kažu čovjek je ono što misli
na čijoj to top-listi,
linčina velikih muda
koji bi bili prvi bez rada i truda.

Kažu čovjek je ono što osjeća
što je to važno,dal se uopće sjeća,
po bespućima svijeta gazi
u samovarljivoj ekstazi.

Pa kažu,
čovjek je ono što čini i radi
dok njegova sudbina ovisi o vladi.

Ljudski ideali sad su samo sjena
podušila ih svjetska mijena :
demokracija-demoni + CIA
sloboda-ko više ima i da
jednakost-svakome po kost
bratstvo-brat bratu vo
jedinstvo-jedan za to od sto
pravda-ozakonjena nepravda
ili ako Bog da.

O slavnoj radničkoj paroli se zbori
ko o teškoj noćnoj mori.


Naći danas posa' nije lako
po tri faksa triba imat svako,
da bi od jutra rana
crnčio u Konzuma do kraja dana.

Ko danas radi
boji se gladi,

služi, rintaj, s crkavicom živi
s još manjom penzijom se pomiri.

Radnička su prava jalova nada
svuda samo kapital vlada,

taj monstrum nas sve više tlači
dok se čovjeku opet ne smrači.

Sve je manje truda
a sve više duga,

sve je manje rada
a sve više jada.

Ako mene ko za rad pita
za tu važnu temu,
zabole me kita,

nije mi to više fora
u invalidsku penziju se mora

od svitanja prvomajska rana
penzionerka sam Bogom dana.


Yupeeeeee !

Unaprid hvala na čestitkama, kolika će mi bit mirovina, javit ću kad saznam.

Nisam pjesnik, ovo je bilo iz cuga, doradit ću to malo bolje za sutrašnji pjesnički dvoboj UBS kontra DSL tj. Umirovljeničke Borbene Snage kontra Društva Salonskih Ljevičara. Tema : RAD !


U Zagrebu demonstracije – svaka čast, ima bit da naš sindikat u pelenama ipak nešto radi. Po ciloj Evropi također demonstracije, budi se istok i zapad, budi ser sjever i jug, koraci tutnje u napad, naprijed uz druga je drug. Kako mi je drago vidit zastave i parole.
Mašala proleteri ! Kubanci su me oduševili, drž se Fidel, čini se da će se narod i socijalizam održati i bez njega. Neće ko naši iz mraka trčati u blještavu svjetlost. Pa svi oslipili, zanijemili i ogluvili.
I čudnovata Hlo raspravlja na temu : Sve je manje truda a sve više duga ! Oće to kad se povijest briše. Nastane totalna amnezija pa se sve se uči iz početka. Ko bi reko da se sve plaća a dug vraća.


A u nas veselo. Najdraži momenat prvomajskih proslava mi je tradicionalna budnica s našom limenom glazbom. S poluzatvorenim očima sam direkt iz kreveta počela stupati, pa u piđami nastavila na ulicu da pozdravim meštra Aleksu Srzića i mladi brass band koji je izvrstan. Nisam ih stigla uslikati jer svirku počinju na kantunu od fratara, tj. 50 m od moje kuće. Kad su prošli, doma odmah stavila Skatelites da zagrijavaju prazničku atmosferu.
Image Hosted by ImageShack.us
Svi na Rivu ! Kruha i igara narodu triba !

Image Hosted by ImageShack.us
Nerazdvojni Mirko i Slavko već odlaze sa scene, garant se na kojoj livadici vrti janjac!
Image Hosted by ImageShack.us
Stiže i O' moja Luce, tj. blogamimoga, da ne bi ta štogod propustila !
Image Hosted by ImageShack.us
Naš šesni SDP dogradonačelnik, ima bit nevertobe gradonačelnik, Dragan Srzić, dijelio je sadnice lavande i ruzmarina bez osmjeha, a i ko bi na ovu političku situaciju u gradu,
Image Hosted by ImageShack.us
a nasmijani podsvakucijenutobe gradonačelnik Siniša Srzić , crvene garifule, zna čovik posa !Image Hosted by ImageShack.us

ženski gradski zbor začinio svečanost pjesmom, All star band plesnom muzikom, a Mario Ančić igrom s mladim makarskim teniskim snagama,
Image Hosted by ImageShack.us,
od gužve se na Kačiću nije moglo prići, isprid općine plesali veseli penzići, ostali građani šetali bezbrižni. U našoj malomišćanskoj idili, na klupicama zadovoljni sidili.
Image Hosted by ImageShack.us
Dakle od igara malo, a od kruha ništa.
Image Hosted by ImageShack.us
Pa nazad isprid Skale sa dragim prijateljima guštati u šušuru i sićanju na dobra stara vrimena - Jadranka došla na proslavu iz Splita a Dragan iz Ljubljane.

Zatim brzo doma da janjetina ne izgori. Možda poslipodne i odemo na koju livadu opružit kosti.
Ako ne padne kiša.
Popodne kiša pala, ništa od livade. Nadam se da su se do tada svi janjci izili i malobrojna radnička klasa odmorila.


Dakle proleteri i ona većina nezaposlenih ili besposlenih,

SRITAN VAM MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA !

jer bez obzira na razna stanja i svakodnevna s.anja :
Image Hosted by ImageShack.us

P.S. Nad praznikom u gradu lebdi sjena, Anino stanje još uvijek isto.

01.05.2007. u 14:27 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (11)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Najkraće : BITI ILI NE BITI

Zašto neko piše, ako ne da bi sastavio sve svoje dijelove ? Od trenutka kad krenemo u školu ili crkvu,
obrazovanje nas kida na dijelove, uči nas da rastavljamo dušu od tijela i razum od srca. Mora bit da su ribari sa Kolumbijske obale učeni doktori etike i morala jer su izmislili riječ sentipensante,osjećati-misliti, da bi definirali jezik koji govori istinu.
Eduardo Galeano.

BISERI :
No. 1 otkad bolujem :

Smrt nije pružila ruku prema meni i zato sam ovdje. Otkako sam postao svjestan stranosti života koji se opire navici, postao sam još bezbrižniji, jer sam dospio u vrijeme koje uopće ne osjećam svojim. Ono mi izvorno već ne pripada. Ovdje je samo kao još jedno jelo nakon objeda koje se ne nalazi na jelovniku. Još je mnogo manje onoga što mi pripada nego što je toga bilo prije, kad bi se povremeno ipak događalo da imam zahtjeve i postavljam pretenzije. Od tog trenutka nikada se nije prekinio magični mirakul mog života. Život nije razumljiv sam po sebi. Jer, kao što su govorili stari, značaj života nije u prirodnosti , nego u čaroliji. Živjeti znači biti potresen, biti izvan sebe, biti uzdrman, biti otrgnut od svojih korjena, mučiti se i bjesnjeti od iznenađenja i čuđenja, od bola i pomutnje, od užasa i radosti, od pouzdanosti i straha, od patnje i divote. Nema ničeg protuprirodnijeg od života. Život je milost. I to znam sada kada je zaista to i postao. Zbog milosrđa sam ovdje, gotovo kao slučajna i neistraživa pojava.
Bela Hamvas : Kap prokletstva

Kopiranje, objavljivanje ili prenošenje tekstova i fotografija bez dopuštenja autora NIJE DOZVOLJENO

pedesetplus@gmail.com