pedeset+

nedjelja, 11.03.2007.

BITI ZENA, 2. dio

3 godine : pogleda se i vidi Princezu.
8 godina : pogleda se i vidi Ružnu sestru ( bucmasta, bez zuba…)
15 godina : pogleda se i vidi Rugobu ( mama, ne mogu ići u školu ovakva!)
20 godina : pogleda se i vidi - predebela, premršava, preniska, previsoka, previše ravno,
previše kovrčavo, sređuje se do ponoći – i odlučuje ipak izaći van.
30 godina : pogleda se i vidi – predebela, premršava, preniska, previsoka, previše ravno, previše kovrčavo – ali odluči da nema vremena to popraviti i ide van u svakom slučaju.
40 godina : pogleda se i vidi « čista sam», i izlazi van.
50 godina : pogleda se i vidi « to sam Ja», i izlazi van.
60 godina : pogleda se i podsjeća svih ljudi koji se više ne mogu vidjeti u ogledalu, izlazi van i osvaja svijet.
70 godina : pogleda se i vidi mudrost, veselje i sposobnost, izlazi van i uživa u životu.
80 godina : Ne gnjavi se gledanjem. Samo stavlja crveni šešir i izlazi da se zabavi.


Taj crveni šešir su nedavno počele masovno stavljati na glave žene u Americi, doduše već u pedesetoj. Mada sam većinu zadnjih godina provela na anarhističkim stranicama podgrijavajući svoj prezir prema Americi, kapitalizmu i svemu što to dvoje generira, moram priznati da mi se povremeno u tih ludih Amerikanaca neke stvari svide. Nedavno sam od dragih prijatelja Borisa i Debre, koji su mi prije desetak godina pokazali Los Angeles uzduž i poprijeko, saznala za Red Hat Society. Debra je došla opremljena s opičenim ljubičastim odorama koje je kombinirala s nekoliko crvenih pokrivala za glavu.
Reko' : Al' je to sad « in « u Americi? A ona meni : Yes, but only if you are over fifty!

Navratili su u Makarsku jer su bili 'blizu', tj. u Londonu na godišnjem okupljanju Društva crvenih šešira u kojem ona ima nekakvu izvršnu funkciju. Radi se o NEorganizaciji (nešto slično građanskoj udruzi koja zapravo nema pravila koja bi se trebala poštovati osim da si preko pedeset i da voliš život), koja se raširila po cijeloj Americi i polako se širi Evropom. Struktura organizacije se sastoji od podružnica , osnivateljica svake podružnice dobiva naziv Kraljica majka, razvijaju se razni oblici komunikacije, međusobnog pomaganja i zajedničkog druženja u prepoznatljivoj odori – obavezni crveni šešir i ljubičasta odjeća po želji. Mogu se priključiti i mlađe od 50 - njihova boja je -pink- . Društvo danas okuplja oko 250.000 članica, na netu ima preko 453.000 stranica. Već se organiziraju masovna godišnja okupljanja i više se tu ne radi samo o zabavi i glupiranju već o istinskom povezivanju ženskog kozmosa što je dosad uspjelo samo rijetkim ženskim organizacijama.
Sue Ellen Cooper – Queen Mother Društva crvenih šešira je 2001.g., iz zezanja kupila prijateljici jeftin crveni šešir za rođendan, poslije je naišla na pjesmu Jenny Joseph « Upozorenje» : - Kad ostarim nosit ću ljubičasto s crvenim šeširom koji ne ide uz to i koji mi ne stoji dobro…., ostatak pjesme je priglup, pa neću prevoditi. Ukratko, ekipi prijateljica se svidjela ideja oblačenja u takvu kombinaciju pri svakom izlasku ili susretu, i osnovale su Red hat society uz objašnjenje :
« Društvo crvenih šešira je rezultat odluke nekoliko žena da pozdrave srednju dob sa poletom, humorom i oduševljenjem. Mi vjerujemo da neozbiljno ponašanje i humor olakšavaju
život, i kako sve zajedno slično mislimo, zašto se ne bismo udružile i uživale zajedno. Ispod vanjske lakomislenosti vežu nas iskreni osjećaji okovani raznim životnim iskustvima i istinsko oduševljenje za sve što nas u životu čeka.»


Reko' ja Debri, pa ja već imam nekoliko grupa žena s kojima sam to radila i radim, tetke Malt-uše ( čak su me i prozvali Mila majka ), Forum žena SDP-a i Zbor penzionerki. Samo da nabavimo crvene šešire i tu smo.

Image Hosted by ImageShack.us
Zbor « Marineta», sve pedeset +, tj. prosjek 70 godina..

Uplatila ja i neku kotizaciju ( još ništa nije stiglo ), pa možda se štogod pokrene i u Hrvatskoj. Mada na netu ima dosta negativnih ženskih reakcija na to društvo , kao…. poludile babe, pa gubiš identitet…, meni je baš baza biti isto obučen, (uvijek možeš radit individualne pomake), nekako se solidaliziraš i identificiraš s onim zajedničkim što nas veže,a preskačeš razlike u odgoju, obrazovanju, imovnom stanju…

Image Hosted by ImageShack.us

Pakiranje kolača koje su vridne ruke članica i simpatizerki SDP-a ispekle za humanitarnu prodaju.

I prođe 8. Mart, u Forumu smo zajedničkim snagama odradile partijske zadatke: od prodaje kolača za kupnju Plavog svjetla za Rodilište skupile smo fantastičnih 9.200 kn, od lutrije na plesu skupile smo 1.500 kn za Zbor penzionerki jer Grad nije povećao sredstva za rad zbora pri Udruzi umirovljenika, organizirali besplatne preglede za mjerenje gustoće kostiju i mamografiju, još u ponedjeljak predstoji predavanje : Kuda ide naše Zdravstvo ?, koje će , nadam se, osvijestiti naše nezainteresirane glave pokraj kojih olako prolaze saborske i Vladine ( katastrofalne po našu budućnost) odluke i promjene.

Image Hosted by ImageShack.us

Trans uz vatrogasnu himnu " gori gora, gori borovina ... "

A proslava Dana žena…tek sam danas došla sebi. U mojim kostima je škripalo, zavijalo, stezalo, sivalo, trnilo… i ne znam kako sve još naš svit opisuje bolove. Pošto sam bolesna bila sam pošteđena fizičkih zadataka, to su odradile drugarice ( eno ih i one kukaju, naš svit misli da se stvari događaju tek tako, bez truda ), ali sam bila zadužena za zabavni program. Vjerojatno zato što sam ja već u 45.oj savladala faze od 50 do 80 godina : pogledaš se, vidiš – to sam ja, stavljaš šešir i ideš se zabaviti.
( Mala digresija : sinoć me napala Željka da je blog čisti egoistični trip, a ja njoj, jeeee, pronalaženje novog zadovoljstva se može djelomično tako nazvati, a što se tiče mog ego-tripa odavno sam operirana od toga, zabole me kakav ću dojam ostaviti na one s kojima nemam ništa zajedničko).

Daklem, bilo me je na plesu ko na našem TV-u zadnjih dana : di god kreneš okom, dočeka te Pervan skokom ! Uvatila sam par poruka očima : Pun mi te je ku…!, ja njima nazad : Izvinite al neko mora glumiti budalu, over ?! …ništa.. ja opet : Ovce zločeste, odje…. u skokovima i to uz ritam Obrada i Dude, ne kvarite nam feštu, over?! … ima bit da su shvatile jer je plesalo baš sve… i sa štapovima, i uz ajme meni… zato smo i išle na skeč s vatrogascima.
Predstava je bila Vaginini monolozi po naški. Od vagine samo valunge, fumade oliti klimaks. Sve isključivo žensko, ( mada kažu da u istim godinam i muški imaju klimaks, to je onda kad misle da tribaju, dok
još uvik mogu, povalit sve što hoda, leti, puže… )
Image Hosted by ImageShack.us
Joke, Luce, Koke i muž joj Šime uz vatzrogasceNeću dalje izdavat dok ne izađe Kronika, da vidimo što je Ivana Oštro Pero shvatila i napisala. Lanjski skeč smo morale objašnjavat - koja je poruka kad 8 angažiranih žena obučenih ko domačice ( bablje kućne vešte, vikleri i perušina za prašinu ) stupaju ko mažoretkinje uz limenu glazbu Imotski i Marjana Bana… Oooo Luce, o moja Luce, za tobon mi srce puče ?! A zamalo je nama puklo od smija dok smo vježbale, kako lani, tako i ove godine. Te pripreme i back stage situacije su ono što je najbolje. Da glumice ! Joke, Koke i Luce vježbaju na čistom hrvatskom ko u našim sapunicama, nemoš ih pribacit na prirodni govor, nema šanse. Pa se neš upišat od smija ! A tek trema…. Luce ( Kate ) je prije nastupa drmnila persen, pa konjak, pa još jedan persen, tako da joj se karta s tekstom tresla ko lišće na buri, pred izlaz na scenu ju je bacila, zabacila glavu : Ma šta Zoja Odak ! i hrabro izašla iz WC-a – to nam je back stage u restoranu Grma.

Image Hosted by ImageShack.us

Opuštanje aktivistica

Image Hosted by ImageShack.us

Lak korak ko u leptirica uz ingliš valcer....

Image Hosted by ImageShack.us

Uvježbani par iz Tučepi : Steva i Terka

Image Hosted by ImageShack.us
Šjora Ivica je najsritnija kad bala.

Ponovni izostanak predsjednika SDP-a Dragana Srzića smo opravdali igrom Kviz, nisam se baš složila sa scenarijem , al nema veze, nek je svima puno srce kao što je bilo moje gledajući žene kako se smiju, recitiraju svoje stihove, pričaju viceve, guštaju, pivaju, i balaju zaboravljajući na trenutak sve životne probleme pa i tragedije iz kojih se ko feniks s visoko podignutim rukama izdižu.

A one zainteresirane za Društvo crvenih šešira molim da mi se jave ! Mogle bi se priključiti i V-day pokretu i postaviti dogodine u Makarskoj prave « Vaginine monologe». Sad kad više nismo kazališne i estradne virdžine !

Image Hosted by ImageShack.us
Igra KVIZ, tj. nagradna igra detekcije : Tko je zagonetna osoba ?
Sad kad je izašla Kronika i kad sam čula da neke jako interesira moj scenarij za igru detekcije u Kvizu, nadopisujem naknadno. Predsjedništvo Foruma žena se odlučilo na blaga pitanja za detekciju, pošto su moja bila neprimjerena jer se Dragan ove godine sitio poslati čestitku :
Dakle specijalno za Dragana : IGRA KVIZ:
Osobe A, B i C se predstavljaju: Ja sam Dragan Srzić predsjednik SDP-a Makarska i Vaš dogradonačelnik. Ispričavam se što lani nisam nazočio Vašoj proslavi kao svi dosadašnji predsjednici ali zato sada koristim priliku da Vam u osobno ime i ime muškog dijela SDP-a čestitam Dan Žena !

1. takmičar, pitanje za osobu A: Dragane gdje ste bili lani u ovo doba ?
Odgovor : Šetao sam s donje strane Rive i plakao što me niste pozvale.
Pitanje za osobu B : A jeste li Dragane sada ovdje ?
Odgovor: Nažalost morao sam na službeni put i plačem što nisam s Vama.
Pitanje za osobu C : A jeste li Vi Dragane sada ovdje?
Odgovor : Ja sam uvijek s Vama !

2. takmičar, pitanje za osobu A : Ko vam je politički uzor, Račan, Sanader tj. Siniša ili Bandić ?
Odgovor: Ma ...kakvi.... uzoooriiii....jaaa...mislim.... daaa...sam sve probleme apsolvirao i da Makarska čvrstim korakom hita u Evropu jer....ste me vi na zadnjim izborima ovlastili da ostvarim i više nego što sam obećao.
Isto pitanje za osobu B.
Odgovor : Hm, hm...ne biste nikad pogodili. Uzor mi je moj stari prijatelj Anđelko Erceg koji ima rješenja za sve gradske pobleme.
Isto pitanje za osobu C.
Odgovor: Nitko, treba biti staložen, skroman, dostojanstven, pošten i slušati što partija kaže.

3. takmičar, pitanje za osobu A : Kako se pripremate za ulogu gradonačelnika, hoćete li i Vi na seminar za gradonačelnike u Ameriku ?
Odgovor: Ne, gledam Velo misto i vježbam ulogu šetajući gradom po cile dane ko Njegova Visost i registriram sve nedostatke!
Isto pitanje za osobu B.
Odgovor: Ne, mada znam engleski bolje od njega, svaki dan učim od Siniše pa nije potrebno ići na seminare. Imam doma na videu i njegove govore pa vježbam !
Isto pitanje za osobu C.
Odgovor : Ne, jer su mi u Centrali sredili kratki kurs u Bandića !

Otkrivanje osoba :
osoba A : Ja nisam Dragan, ja sam Anđelko Erceg i došao sam se lično uvjeriti hoće li on doći !
Osoba B : Ja sam ustvari Dragan Srzić al nisam ovdje !
Osoba C : Ja sam Silva Glavina i ovdje sam kao Dragan Srzić koji me je ovlastio da Vam pročitam njegovu čestitku......

I tako u mom kvizu nitko nije pogodio a Dragan pobijedio.

Drugarski pozdrav: Smrt fašizmu, sloboda narodu!


11.03.2007. u 18:05 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (11)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Najkraće : BITI ILI NE BITI

Zašto neko piše, ako ne da bi sastavio sve svoje dijelove ? Od trenutka kad krenemo u školu ili crkvu,
obrazovanje nas kida na dijelove, uči nas da rastavljamo dušu od tijela i razum od srca. Mora bit da su ribari sa Kolumbijske obale učeni doktori etike i morala jer su izmislili riječ sentipensante,osjećati-misliti, da bi definirali jezik koji govori istinu.
Eduardo Galeano.

BISERI :
No. 1 otkad bolujem :

Smrt nije pružila ruku prema meni i zato sam ovdje. Otkako sam postao svjestan stranosti života koji se opire navici, postao sam još bezbrižniji, jer sam dospio u vrijeme koje uopće ne osjećam svojim. Ono mi izvorno već ne pripada. Ovdje je samo kao još jedno jelo nakon objeda koje se ne nalazi na jelovniku. Još je mnogo manje onoga što mi pripada nego što je toga bilo prije, kad bi se povremeno ipak događalo da imam zahtjeve i postavljam pretenzije. Od tog trenutka nikada se nije prekinio magični mirakul mog života. Život nije razumljiv sam po sebi. Jer, kao što su govorili stari, značaj života nije u prirodnosti , nego u čaroliji. Živjeti znači biti potresen, biti izvan sebe, biti uzdrman, biti otrgnut od svojih korjena, mučiti se i bjesnjeti od iznenađenja i čuđenja, od bola i pomutnje, od užasa i radosti, od pouzdanosti i straha, od patnje i divote. Nema ničeg protuprirodnijeg od života. Život je milost. I to znam sada kada je zaista to i postao. Zbog milosrđa sam ovdje, gotovo kao slučajna i neistraživa pojava.
Bela Hamvas : Kap prokletstva

Kopiranje, objavljivanje ili prenošenje tekstova i fotografija bez dopuštenja autora NIJE DOZVOLJENO

pedesetplus@gmail.com