| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
no news trenutno
***
ja imam 12" ekran i meni slikice koju stavim budu fino po cijeloj stranici, a ako recimo vama na većim ekranima prozor bloga bude toliki da se slika ponavlja, molim, radi umjetničkog dojma koji želim ostaviti, smanjite prozor tako da bude upravo okvir fotke/slike
hvala na razumjevanju
Linkovi
no news trenutno
***
ja imam 12" ekran i meni slikice koju stavim budu fino po cijeloj stranici, a ako recimo vama na većim ekranima prozor bloga bude toliki da se slika ponavlja, molim, radi umjetničkog dojma koji želim ostaviti, smanjite prozor tako da bude upravo okvir fotke/slike
hvala na razumjevanju
***
BLOG
forum
prostranstva interneta
matična kazališna kuća =):
ZeKaeM
akademija na koju idem:
SEAD
!:!:!:SAMO NA BLOGU:!:!:!
beauty:
dianora
vilenjakinja:
Lady AVATEA
clover & shamrock:
IvKi
domino:
haruki
chantal:
dama i skitnica
sunce:
mimoza
Galadriel:
noldorska princeza
još veća
u našim očima
od kada piše ove divne priče
!sviđaju mi se riječi ispisane iz glava gore navedenih ljudi!
ZAKON!!!
puno starih i najdražih nam serija, crtića i filmova
***
nek se nađe ;) :
...seve FAN club...
*********
APOKALIPSO
***
ti si premlada
a ja sam prestar za cekanje
miris u zraku mekan je
otkada tvoje sreo sam oci
san ove noci
pocinje
apokalipso sviraju
crni i znojni andjeli
s cvjetom u kosi
ritam te nosi
dobit cu sve sto zazelim
sad uzmi mi ruku i vodi me
pred nama nisu godine
al mogu biti najdulji sati
rado te pratim
vodi me
anđeli nek se odmore
a u nebeske ponore
mi cemo skupa
padati znati
otvori sirom prozore
ti si ta koju sanjam
ja sam taj kojeg oduvijek znas
vise nemamo zelja
jer sad plovimo do beskraja
*********
PRIČE:
tamo i opet natrag
I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX
triologija:
tri
pune tri
priča treća
7:
sedam (7) dana
kako izgleda san
PRIČA TREĆA
- 23:45 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
imala je jedna zgodna zgoda. dogovorio se s prijateljicom da će doći gledati njenu produkciju na dramskoj. iz čiste je zajebancije...?... žena došla i rekla svojoj grupi da rade sljedeće. naime, žene su (u toj kratkoj predstavici) došle zakopčane do grla glumeći pritom poslovne žene, možda profesorice recimo...da dobijete pravi dojam. muškarci su došli u gaćama i krenuli se na izazovnu muziku polako oblačiti-što su više imali na sebi, žene su bile luđe-da bi na kraju oni završili u kapama, šalovima, rukavicama, zimskim jaknama, a one na podu otkopčanih košulja, raspuštenik punđa, bez cipela i aktovka u općoj katarzi... smijao sam se u svom tom ludilu. kako je bio neki kao “otvoreni dan” kazališta sve je vrvilo ljudima, kao da je vrijeme bilo malo ubrzano, svi se kreću, galame, brzo, brže, još te brže...da bi se u svoj toj gužvi polako počeo gubiti. došao je u graderobu i napokon našao prijateljicu koja je u tom trenutku razgovarala s jednom od profesorica. došao je i stao. ne mogu opisati taj osjećaj. gledao sam je i jednostavno uživao u njenim očima. kao da me njima grlila. kao da je ležao u jaslicama i osjećao se božanstveno. kasnije su izašli van slaviti i uživati. i ona je bila u društvu. smijali su se jedno drugom i pokušavali ostvariti kontakt kroz sve te ljude. kasno u noć on je morao otići doma, kada je ona nazvala majku i uspjela dogovoriti da ostane još malo. otišla je s prijateljicom na kavu/čaj. htio sam već idući utorak upasti prijateljici na dramsku, samo da je ponovo vidim. no, taj mi je utorak bio rođendan i nisam uspio ostvariti svoj naum. nisam uspio niti drugi utorak...i tako sam zaboravio da ona postoji. mislio sam ovdije napraviti pauzu, ali završit ću odmah sada. prošlo je vremena. kada sam upoznao jednu djevojku koja mi se svidjela. nisam se osjećao božanstveno, niti približno tako, ali sam pao na neke njene kvalitete. pao sam na sličnost koju je djelila s popisom osobina koje navodim kao odgovore na ona beskorisna pitanja “kako izgleda tvoj idealan partner”...došao je na njen rođendan kada ga je netko potapšao po ramenu. okrenuo sam se i iako me osoba oduševljeno pozdravila, nisam se sjetio tko je to. očarala ga je svojom ljepotom. divio se i zaljubio...kada je shvatio kako se radi o onoj profesorici koju nije vidio mjesecima. opet ista situacija. hrpa ljudi oko njih, a oni skromno, u par navrata pokušaju razmjeniti par, onako prisnijih, riječi. nije prestao misliti na nju niti jednu sekundu od dana kada ju je sreo na rođendanu. danas je ušla u tramvaj u kojem sam ja bio. ušla je na vrata ispred kojih sam stajao. opet je nisam prepoznao - nisam imao vremena razmišljati tko je to dok sam se zaljubljivao u tu ljepotu. trknula me, pa sam se sjetio tko sam, tko je. razgovarali smo kao da smo proveli godine zajedno. smijali se, shvatili smo se. kliknuli. nije sada stvar što je ona fizički lijepa, (ne da nema utjecaj to što mi je toliko lijepa), no tako je to čudno. taj osjećaj zadivljenosti, kao da se tako dugo znamo. ne mogu prestati misliti na nju. sve ove riječi čine mi se ružne, htio bih izbrisati sve što sam napisao, a neću samo zato što je kasno i puno sam pisao. nije vrijedno. kako je samo lijep osjećaj. poslat ću joj pismo. |
tri
- 08:53 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
napomena autora: prvi put su priče nastale na papiru, a budući da u tome ima nešto pokušao sam što vjernije prenjeti Vam doživljaj *** PRIČA PRVA Gledam kišne kapi kako čekaju svoj kraj izbor mi dolazi, dolazi, dolazi kada mi više nije jasno kamo da gledam sjećam se kako sam sretan gledao u sumrak kada je ona dolazila prema kući u kojoj smo odsjedali jednom godišnje za vrijeme tih čarobnih 10 dana penjala se uz laganu uzbrdicu, lagano, njihala je bokovima, kao da zavodi prirodu oko sebe, kao da s nj pleše ples ljetne noći gledala je u me koji sam sjedio na prozorskom oknu, znala je da osjećam posebnu toplinu kada je gledam, zadirkivala me je pogledima, dodirima, svojim nježnim rukala kada to joj bila je samo zabava, a meni pogled na svijet, mislio sam da mi možda želi dati do znanja...no, nije mi ništa htjela reći ni nata niti jedan put do danas, tri godine kasnije, kada sam u čekanju prešao svaku granicu razuma, do danas kada sam napokon rekao - dosta je bilo zadirkivanja, do danas kada sam drugoj rekao da PRIČA DRUGA Miran dan, vani hladno, unutra 10 ljudi skače po sceni na probi nove predstave. glavnog lika tuku, tuku, ne vole, kada se ona izdvaja iz skupine i prilazi mu. gleda svijet svojim plavo/zelenim, morskim očima, iako zemlju joj dao je datum rođenja; kada sam u onsovnoj školi razgovarao s prisnom prijateljicom i opisivao “curu svojih snova”, ne po izgledu, neć po osobinama, nisam sanjao dan koji bi mi je donio, jer snovi se ne ostvaruju na taj način. tada sam shvatio odakle moje razočaranje kada sam shvatio da gledam u ideal koji je ideal ideala razočarao sam se kada uvidjeh da ideal opak nije ideal već vjerna kopija... sada mogao bih danima pričati, mogao bih zaista pričati o idealima, očekivanjima i razočaranjima, ni nismo na putu tom sada. gledam je danas i drago mi je da je tu, divna je, lijepa je, kada ja mislim na drugu. (kako da sada sebe ne uspoređujem s prvom djevojkom kada mislim da radim isto što ona radila je meni ? moguće je da moja psiha ponavlja njen postupak, a to je gadno i tako biti neće jer ja to tako ne radim!) PRIČA TREĆA Gledao sam božićnu predstavu... ? ... povod krivi napisao sam kada kasnije s društvom na Zrinjevcu sjedili smo... ... kada kao učiteljica ušetala se u dvoranu. Budući da poslovnoj ženi utjelovila je lik, pete i bluza, suknja i aktovka bila su tu kao i naočale te divno složena jednostavna punđa. (kasnije je gumicu naglo skinula kada je njena kosa ludim zamasima ispunila prostom i zasljepila me svojom ljepotom) Kasnije sam nekoliko puta prošao kraj nje da bih tek kasnije još bio upoznat s nj kada sam plakati htio od bure emocija koje je u meni izazvala jednim pogledom. Sjedili smo na Zrinjevcu, s društvom, šalili se. Tada sam je zadnji put vidio. Iako sam kasnije mislio na nj nisam je ispio sresti i lagano, vremenom zaboravio sam da postoji ... do neku večer kada mi je na zabavi uletjela! Nisam iz prve sjetio se lica, iako su vatromene pucali kada mi je prišla. Opet sam se zaljubio kada mi je sinulo da nie prvi put. Sada samo na nju mislim, na na nj pogled, kosu, vrat, lice ... |
tri
- 23:58 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
kako sam se iz one sigurnosti jednog zagrljaja našao između tri? mislio sam da sam tako siguran, a sada me moji osjećaju zbunjuju. 1) čekao sam. dočekao sam kraj. ona me sada, kada imam drugu, želi, a mogla me je imati kada god je htjela, i to u zadnjih tri godine...kada god je htjela, samo se trebala odlučiti. no tada to nije mogla. 2) upoznali smo se nedavno, zaljubio sam se. ideal je onoga za što mogu reći da je djevojka mojih snova, dobra, lijepa i pametna. u njenom se društvu osjećam tako sigurno, u njenom se zagrljaju osjećam divno. 3) vidio sam je samo jednom kada sam se zaljubio. no, kako je nikada nisam kasnije vidio mogu reći da sam zaboravio. no, neki dan sam je vidio. nisam je prepoznao nego sam je pogledao i zaljubio se...kada sam shvatio da je već znam i da sam se već jednom tako zaljubio... to je onaj osjećaj koji osjetite kada nekoga vidite i kada jednostavno zaslinite i stanete i ostanete paf? ljubav smatram onim osjećajem kojeg osjetite prema nekome i tada više nitko ne postoji za vas...no, tako se ne osjećam prema ...2... a htio sam se natjerati da se tako osjećam. kada pomislim na ...3... cijeli svijet nestane i vidim samo nju. što su ovdje hormoni? ...3... ne želim zaboraviti kako me pogledala neku večer kada me vidjela. možda je taj pogled uljepšala moja mašta...a možda nije. a tako volim biti siguran. zapravo, jesam siguran, ali mi se ne sviđa to kako se osjećam jer mogu povrijediti, a to ne volim. volim kada se ljudi smiju. |
NEOBAVEZAN POST
- 22:15 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
nisam htio kvariti koncept priče, ali evo,... UPAO SAM NA PLESNU AKADEMIJU!!! !!!!!!!! to znači da od rujna živim u salzburgu!!!!!!! jako sam sretan!!!!! !!!! =)=)=)=)=)=)=)=)=)=)=)=)=) IK IK IK WEEEEEEEEEEEEEeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee !!! (p.s. do sljedećeg vikenda neću biti redovit, dok se još sve u školi sredi, a onda sam opet tu, vjerno pratit ću ponovo sve vaše blogove!!!) UŽIVAJTE |
IX
- 22:31 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
loša iskustva, prebacuješ se na obrambeni mehanizam. * često sam sjedio na terasi, udisao zvukove mora i gledao brojne zalaske sunca - sam. silno sam želio promjenu, nekoga kraj mene, nekoga da grlim, nekoga da ljubim, nekome da se posvećujem. “the greatest thing you'll ever learn is just to love and be loved in return” tako kažu. tako vjerujem. * loša iskustva - zatvaraš se u čahuru pred situacijom koja te podsjeća na onu prije. kao školjka koja se u ključnom trenu zatvara i ne propušta niti kap vode unutar svojih granica dok opasnost ne prođe. * nakon godina čekanja pojavila se ona, kao da je izašla iz sna, kojeg sam sanjao svake noći. bila mi je nadomak ruke koji je, tada sam shvatio, moj ključni trenutak. iako sam je htio, zatvorio sam se. trebalo me gurnuti. *** sjedim na klupici, pozdravljamo se na autobusnoj stanici. danas joj je rođendan. punoljetna je. šalim se na njen račun, smijemo se. uživamo u svakom trenutku skupa, oboje. svaki put kada se približim blizu, zatvaram se u sebe. plačem. bus je stigao. polako hoda prema ulaznim vratima. gleda u mene, ne odvaja pogled. trči. hvata me, čvrsto obavija svoje ruke oko mojih prsa, čvrsto. mislim, “jedan putni”. šalim se. nastaje mi roj u glavi, pokušavam se osloboditi zagrljaja, neugodno mi je, prečvrsto. naglo. ne vidim, ne čujem. ona ne pušta. bojim se. grlim je, pokušavam se osloboditi. sjećam se svoje misli “želim da dođe (ljubav), da me uhvati i kaže kako me treba, želim da se potrudi oko toga da me dobije, želim” polako se roj smiruje. opuštam se. kao da me kamen lupio po glavi, shvaćam. sve sumnje nestaju, svi strahovi, sve nevolje, sve crno, sav mrak. sretan sam što je tu. grlim je, grli me. *** sjela je na 9. bus. *** nikada joj neću moći reći hvala dovoljno puta. no, osjetit će to --- hvala Ti. *** |
VIII
- 23:27 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
naljepio sam glavu na debelo staklo i gledao kako njen avion polijeće. suze su mi nečujno klizile niz lice. dugo sam tako stajao, u tišini. prostorija se polako praznila, novih aviona nije bilo. sve tiše i tiše je bilo. nekako, hrabrost je popuštala, suza sve više i više. oštra bol, kao da mi je netko ispuhao sav zrak iz pluća. mrak. |
VII
- 10:25 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Sreća, što je sreća sada znam To je svaki susret s njim Njegov dah na licu mom Sreća, njegov korak, njegov glas Nježni poljubci kroz noć Sasvim jednostavno on On je sve što trazim još Od života sada svog Jer s njim doživjela sam sve Sve o čem' djevojka tek sanja Iz priča drugih ljudi To je sve sto život može da ti da Al' dio sna, jednog vječnog sna O.. Sreća, njegov obraz pored mog Samo za njeg stvoren dom Sasvim jednostavno on On u meni živi tu Kao kucaj srca mog Pa kakav bio on je moj Sa bezbroj svojih sitnih mana Kad svoju sreću nađes, tada znaj Pletu se svi u život tvoj Ma što god rekli sad On će ostat moj Sreća, što je sreća sada znam To je svaki susret s njim Njegov dah na licu mom Sreća, njegov obraz pored mog Samo za njeg stvoren dom Sasvim jednostavno on Moja sreća to je on Sasvim jednostavno on Josipa Lisac |
VI
- 01:34 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
gledam tu ružu, danas, nakon toliko godina. danas je moja soba okružena hotelima u kojima uglavnom odsjedaju japanci. smiješno je koliko ih ima, i to tijekom cijele godine! kada pogledam kroz prozor vidim veliku neonsku reklamu “HOTEL -> ***** ” da... *** ležala je kraj mene, blizu. spavala je. probudila me pjesma mora. zaista ponekad imam osjećaj kako čujem pjev sirena. možda jer smo slušali fado cijelu večer. ljeto se bližilo kraju, život nas vodi na dvije strane svijeta. plakali smo oboje. sjedili smo jedno nasuprot drugom, gledali smo se u oči. suze su došle neprimjetno, tiho, nježno. tuga je ona ptičica koju je uvijek lijepo imati uz sebe. smiruje. suza joj je došla na usnicu. poljubio sam je kako bih osjetio tu suzu, tako slanu, njenu. i sada sam osjećao okus te suze u svojim ustima dok sam slušao pjev mora. vidio sam mjesec. učinilo mi se da ima osmjeh na licu. sve se nekako činilo čarobnim. zavjesa se lagano njihala na vjetru, kao da je same vile sanjarice pokreću lepetom svojih svjetlucavih krila. samo sam čuo tihi šapat, nisam siguran jeli java ili san... “volim Te” |
V
- 13:04 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
sipila je lagana kiša. ležao sam u krevetu pored širom otvorenih prozora i vrata, koja su izlazila na terasu. niotkuda se pojavila ona, zaogrnuta u ručnik, mislio sam-vraćala se s plaže kada me odlučila posjetiti. imala je ružu u među zubima, kao plesači tanga. volim tango, znala je to. ušla je u sobu. nije zatvorila prozore, niti vrata, no navukla je zavjese. korak po korak, približavala mi se. gledala me zavodničkim pogledom, punim žudnje. nismo se vidjeli od one noći na plaži, prošlo je četiri dana. nisam joj se javio. bojao sam se, ali nije to bio glavni izazov. sanjao sam, kada sam bio mlad, da ću jednog dana upoznati nju, koja će mi bez ikakva poziva i najave banuti u sobu, jednostavno, bez riječi, biti željna moje pažnje, da ću joj se moć predati i biti samo njen. legao sam na leđa, raširio ruke i noge i čekao. zatvorio sam oči. primila je plahtu i naglim je zamahom strgla s mene. krenula je od stopala. poljubila bi nježno mjesto na koje je zatim stavila ružinu laticu. stopala, ristovi, gležnjevi, podkoljenice, koljena, natkoljenice, prepone, ud , donji dio trbuha, pupak, gornji dio trbuha, prsa, dlanovi, podlaktice, laktovi, nadlaktice, ramena, ključne kosti, vrat, ... , brada, obrazi, uši, čelo, obrve, oči, nos i naposljetku... ostala je još jedna latica. jedina koja je ostala na ruži. *** ruža danas visi, osušena, iznad kreveta na kojem smo se toliko puta nesebično davali jedno drugom. |
IV
- 08:16 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
uzeo sam mekani ručnik u svoje ruke i polagano je počeo brisati. tek smo izašli iz vode. gledala me pospanim očima, kao da je između jave i sna. gledala me i uživala u nježnosti koju sam joj pružao dok sam skidao slane kapljice morske vode s njenog tijela. mjesec je prošao već pola svoga puta dok smo još ležali, nagi, na plaži ne bojeći se stranih pogleda. gledali smo u nebo, držali se za ruke i slušali priču koju su nam pričale zvijezde i more. vidjeli smo padalicu. okrenula se prema meni, mjesec je toliko sjao da sam je vidio u svoj ljepoti, i gledala mu u oči, duboko u oči, kao da bez ikakva pitanja traži odgovor u mojoj stvarnosti. činila se zadovoljna kada mi je šapnula “hvala ti”. poljubila me svojim mekim usnama u čelo, pa se laganim poljupcima spuštala sredinom moga lica sve do mojih usana. zagrljeni smo, ljubovali sve dok sunce još jednom nije planulo na obzoru i donjelo nam rastanak. nismo se pitali budućo da smo oboje bili svjesni činjenice da smo vezani...sve do kraja naših dana. |
III
- 23:45 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
ležala je na stijeni, obasjana zrakama zalazećeg sunca, potpuno naga, prekrasna. bio sam dosta udaljen od nje, plivao sam prema njoj. izašao sam iz vode i približio joj se, bila mi je dovoljno blizu da je mogu, još stojeći u plićaku, poljubiti u čelo, u usta. bila je suha. nije se bunila kada sam prislonio svoje mokro tijelo uz njezino. stavila je svoje ruke oko moga vrata i dopustila da je ponesem u more. otplutali smo u plitke vode gdje su kamenčići još topli, a voda pjenušava. vodili smo ljubav na izlazu dana, kada mjesec kreće na svoj put. ljubiti smo se, klizili jedno po drugome, nezaustavljivi, sretni. vodili smo ljubav na izlazu dana kada nas je preplavio osjećaj zadovoljstva, pružio nam na dlanu novo sunce, novu toplinu, novu i nezaustavljivu ljubav. more je podivljalo, valovi su se pjenili i lupali o stijene da bi sakrili naše krikove, krikove izazvane neopisivom ugodom koju smo si pružali. shvatio sam da, kada je držim u svojim rukama, znam što znači živjeti. shvatio sam da, kada je držim u svojim rukama, znam što znači osjećati. shvatio sam da, kada je držim u svojim rukama, znam što znači voljeti. znam je možda nekoliko sati. volim je. |