gledam tu ružu, danas, nakon toliko godina.
danas je moja soba okružena hotelima u kojima uglavnom odsjedaju japanci. smiješno je koliko ih ima, i to tijekom cijele godine! kada pogledam kroz prozor vidim veliku neonsku reklamu
“HOTEL -> ***** ”
da...
***
ležala je kraj mene, blizu. spavala je.
probudila me pjesma mora. zaista ponekad imam osjećaj kako čujem pjev sirena. možda jer smo slušali fado cijelu večer.
ljeto se bližilo kraju, život nas vodi na dvije strane svijeta.
plakali smo oboje. sjedili smo jedno nasuprot drugom, gledali smo se u oči. suze su došle neprimjetno, tiho, nježno.
tuga je ona ptičica koju je uvijek lijepo imati uz sebe. smiruje.
suza joj je došla na usnicu. poljubio sam je kako bih osjetio tu suzu, tako slanu, njenu.
i sada sam osjećao okus te suze u svojim ustima dok sam slušao pjev mora. vidio sam mjesec. učinilo mi se da ima osmjeh na licu.
sve se nekako činilo čarobnim.
zavjesa se lagano njihala na vjetru, kao da je same vile sanjarice pokreću lepetom svojih svjetlucavih krila.
samo sam čuo tihi šapat, nisam siguran jeli java ili san...
“volim Te”
Post je objavljen 07.05.2006. u 01:34 sati.