loša iskustva, prebacuješ se na obrambeni mehanizam.
*
često sam sjedio na terasi, udisao zvukove mora i gledao brojne zalaske sunca - sam. silno sam želio promjenu, nekoga kraj mene, nekoga da grlim, nekoga da ljubim, nekome da se posvećujem.
“the greatest thing you'll ever learn is just to love and be loved in return”
tako kažu. tako vjerujem.
*
loša iskustva - zatvaraš se u čahuru pred situacijom koja te podsjeća na onu prije. kao školjka koja se u ključnom trenu zatvara i ne propušta niti kap vode unutar svojih granica dok opasnost ne prođe.
*
nakon godina čekanja pojavila se ona, kao da je izašla iz sna, kojeg sam sanjao svake noći. bila mi je nadomak ruke koji je, tada sam shvatio, moj ključni trenutak. iako sam je htio, zatvorio sam se.
trebalo me gurnuti.
***
sjedim na klupici, pozdravljamo se na autobusnoj stanici. danas joj je rođendan. punoljetna je. šalim se na njen račun, smijemo se. uživamo u svakom trenutku skupa, oboje. svaki put kada se približim blizu, zatvaram se u sebe. plačem.
bus je stigao. polako hoda prema ulaznim vratima. gleda u mene, ne odvaja pogled.
trči.
hvata me, čvrsto obavija svoje ruke oko mojih prsa, čvrsto.
mislim, “jedan putni”. šalim se.
nastaje mi roj u glavi, pokušavam se osloboditi zagrljaja, neugodno mi je, prečvrsto. naglo. ne vidim, ne čujem. ona ne pušta. bojim se.
grlim je, pokušavam se osloboditi.
sjećam se svoje misli “želim da dođe (ljubav), da me uhvati i kaže kako me treba, želim da se potrudi oko toga da me dobije, želim”
polako se roj smiruje. opuštam se. kao da me kamen lupio po glavi, shvaćam.
sve sumnje nestaju, svi strahovi, sve nevolje, sve crno, sav mrak.
sretan sam što je tu.
grlim je, grli me.
***
sjela je na 9. bus.
***
nikada joj neću moći reći hvala dovoljno puta.
no,
osjetit će to --- hvala Ti.
***
Post je objavljen 13.05.2006. u 22:31 sati.