kako sam se iz one sigurnosti jednog zagrljaja našao između tri?
mislio sam da sam tako siguran, a sada me moji osjećaju zbunjuju.
1) čekao sam. dočekao sam kraj. ona me sada, kada imam drugu, želi, a mogla me je imati kada god je htjela, i to u zadnjih tri godine...kada god je htjela, samo se trebala odlučiti. no tada to nije mogla.
2) upoznali smo se nedavno, zaljubio sam se. ideal je onoga za što mogu reći da je djevojka mojih snova, dobra, lijepa i pametna. u njenom se društvu osjećam tako sigurno, u njenom se zagrljaju osjećam divno.
3) vidio sam je samo jednom kada sam se zaljubio. no, kako je nikada nisam kasnije vidio mogu reći da sam zaboravio. no, neki dan sam je vidio. nisam je prepoznao nego sam je pogledao i zaljubio se...kada sam shvatio da je već znam i da sam se već jednom tako zaljubio... to je onaj osjećaj koji osjetite kada nekoga vidite i kada jednostavno zaslinite i stanete i ostanete paf?
ljubav smatram onim osjećajem kojeg osjetite prema nekome i tada više nitko ne postoji za vas...no, tako se ne osjećam prema ...2... a htio sam se natjerati da se tako osjećam.
kada pomislim na ...3... cijeli svijet nestane i vidim samo nju.
što su ovdje hormoni?
...3...
ne želim zaboraviti kako me pogledala neku večer kada me vidjela. možda je taj pogled uljepšala moja mašta...a možda nije.
a tako volim biti siguran. zapravo, jesam siguran, ali mi se ne sviđa to kako se osjećam jer mogu povrijediti, a to ne volim.
volim kada se ljudi smiju.
Post je objavljen 27.05.2006. u 23:58 sati.