biti nestašan

puno puta sam pisala o njoj, koliko vedri i oblači, koliko sam ljuta na nju, i da je to moja pokora, br. 1 iz alana forda, feniks u ljudskom tijelu...nju sam dobila udajom i do danas se ja najviše brinem za nju, koliko je starost tužna dokazuje da danas kada joj je 90. rođendan nema joj ni kćeri ni sina niti bilo koga od njezine familije blizu..obzirom na njen temperamnet danas ona i ja slavimo same..muževa baka i ja...obzirom da živi sa nama bit će tu i muž i klinci kasnije kada se vrate sa treninga...mislim da unatoč svemu zaslužuje da ju stavim tu jer 90 godina nije kaj god...



a zašto me slikaš-pitala je, kad sam rekla da je za novine nasmijala se i rekla-mala ne zajebavaj..:)))

Proljeće je na pomolu. Kako bi uspijela kvalitetno odraditi sve svoje obaveze koje su večim dijelom zdravstvene prirode neću biti baš česti gost bloga tj. neće neko vrijeme biti ništa novo napisano. Nadam se da će sa proljećem osvanuti i novi post. Ovisno kako stignem tako vam odgovorim i na mailove. Cmoke svima.

inače ih ne jedem, ali na fašnik im ne mogu odoljeti...:)))...u bilo kojem obliku, sa bilo kojim punjenjem...a sutra?...korizma mi je uvijek bila izazov za karakter...do sada nije prolazlo posustala bi već nakon 10 dana...čokolada će biti dovoljno veliki izazov...?...hmmm....još važem...:)))...

Dok smo čekale kavu upitala me frendica o temi slijedećeg posta. Nešto ju muči vidi joj se u očima. Imaš prijedlog, upitala sam ju. Pa razmišljala sam da li bi pisala o ljubavnom kavezu. ?????? Hahahhaha. Ma vidi je bezobraznice, nisam mislila na taj kavez-odmah je krenula sa obranom. Hahahahha, evo bit ću ozbiljna, hehehheh, rekla sam i skupila čube da se ne cerekam.

Znaš da ja Brunu obožavam, svaki njegov pokret je moj zrak koji udišem, počela je, naprosto ne znam što bi učinila da on mene obožava. Eh , jebi ga-otelo mi se. Da i to sam maknula, nadoda ona. Kaj si maknula? Sex? Zašto?-i gledam ju kao da ju prvi puta vidim. Pa da shvati da ne može bez mene i da mi dođe moleći me da mu dam. Da se potrudi dokazati kako mu trebam, a sex je nagrada za trud-objašnjava mi ona. I to će ti biti dovoljna potvrda da te obožava?.-pitam ju. Ja bi prije rekla da će mu faliti sex i da će zato priči, mislim da mu ni u peti ne bude da je to potvrda njegove zaluđenosti tobom. Pa gle, reče ona, mislim da ga gušim, da mu svojom ljubavi nedam disati. Šaljem mu poruke, zovem ga, kad smo zajedno sve je podređeno da mu dokažem svoju ljubav i što on znači meni. I ne znam više stati, jednostavno što se on više povlači, ja sam napornija. I sad, ak znaš u čem je problem ti kao potvrdu da mu daješ zraka -mičeš sex??. pitam ju malo u nevjerici. I što misliš kad će potražiti drugu?-slijedi odmah moje slijedeće pitanje. A ona kao da sam ju polila hladnom vodom- Kak to misliš? Pa tak ,kažem joj, u tom ljubavnom kavezu u kojem je on takva krajnost može djelovati i kao ponuda da se proba i nešto novo. Ali ja sam zarobljena u kavezu-malo ljuto će ona. A nisam ja baš tako sigurna. Ali pišem o ovom razgovoru pa ćemo vidjeti. Buš pisala? Što stvarno?-nasmijala se.

Evo jesam. :))

Sada kad je nastupila rutina dojam je veče euforije prije samog zbivanja nego dok su tih deset sati tekli. Iščekivanje, planiranje, primisli što bi još tome dalo punoću ovaj puta su lijepše i draže. Kao da je bilo isforsirano. Ili je ovo samo šok što je gotovo. Ili sam ja previše postala dio hvatanja trenutka koji onda preplavljuje.

Zanimljivo je čuti dok prolazite pored ljudi dijelove njihovih razgovora. Tako su tri šezdeset do sedamdesetogodišnjakinje stajale i čekale zeleno kao i ja i pričale. Zapravo jedna od njih je uvjeravala druge dvije da još uvijek nije ostala "bez" i da je to moguće. Druga je u nevjereci davala argument da je još prije par godina ta ista rekla da "nema više", a treća je dala konstataciju da ak je mogel Rogoz u devetesetima, što ta nebi mogla sa trideset godina manje. Bilo bi nepristojno da sam se okrenula pogedati im lica, ali sam ih propustila ispred sebe, jer ovaj puta meni se još manje žurilo. Nespojiva tema sa figurama tih žena.

Zamiljivo je bilo stajati u redu i na Kamenitim vratima kako bi kupila svijeće i zapalila za one kojima bi taj moj čin nešto značio. Neću uplitati u ovo svoj stav prema vjeri i njihovim slugama, ali časna prodavačica ima zanimljiv posao. Nisam nikada prije naišla zapravo na toliko ljudi ispred sebe ali je i nevjerojatno kako je i lijepo i tužno što je vjera. Bilo je tu zapisivanja mise za novi posao, za dobar brak, da uspije projekt, za djecu, za sve što bi uz njihove molitve i molitve drugih učinile da se ostvari težnja. Časna prodavačica sve je revno bilježila čak je i licem i osmjehom kada bi čula za što se moli kao rekla, ma to je mačiji kašalj. Samo što ne kaže ostvareno tada i tada.

U kafićima je uvijek zanimljivo. Nadasve je to bilo danas. Dva konobara imala su zanimljivu komunikaciju. Međusobno su se "častili", ali ton nije bio neugodan već blago povišen tako da čujete, a zapravo i ne ako ne želite. Koliko je puta onaj što raznosi zanemario puni stol jer je pričao sa poznanikom u prolazu. Koliko on nema pojma skuhati kava, tko se kome uvlači u guzu da bi radio smjenu po volji. Koliko je puta duže tko za koga radio. tko je podijelio višak, tko nije. Uglavnom kao da ste u kazalištu, a ne u kafiću. I dva sata kasnije prolazeći ponovo onuda isti glumci, ista tema, samo druga publika.

Zamiljivo je bilo. Ima toga još: prodavačica koja je totalno zanemarila moju prisutnost ili sam ja postala sjena pa je kolegici ispričala kako je vratila obleku iz dučana skupa sa cipelama i torbicom koju je posudila za veče prije. Al ih je dobor proluftala. Pa mogla bi ovdje do ponedjeljka tipkati i još bi toga bilo. Pogotovo sa placa i ribarnice, ali možda kojom drugom prilikom.

Neću o sexu, neću o hrani, neću o problemima. Ja ću o dva dana u ovom tjednu. Konkretno o ovom četvrtku i petku. Koliko ste spremni od onoga što imate i što volite uzeti maksimum. I u tome uživati. Ići ću večinom, iznimke znamo da su tu no mislim kako nema onoga tko barem jednom nije pomislio da količina novca kojeg nemamo je zapreka da upravo ovoga časa radimo ono što volimo i što želimo. Često sam znala postaviti to pitanje okolini. Večina odgovora je bila nerealna. I zahtjevala ili godine usavršavanja ili godine dodatnog angažmana da bi to i ostvarili. Da li bi ih to isto veselilo i tada? Nekima su situacije koje nikada nisu iskusili zvučale tog trena savršene. Hm da li bi ih očekivanja ispunila? Ali i ovo je možda- što bi bilo kad bi bilo. Četvrtak i petak su dva dana kada nakon odraženih obaveza imaju u sebi 10 sati slobode. Nisam na poslu ta dva dana. Što sa njima? Ja znam, ali što bi vi da vam ih netko daruje?

-Pipi mogu kod tebe prespavati? Dan, dva , tri? Nakon samo moje "molim" uslijedila su pitanja. -Kad dolaziš? -Tu sam na tvojoj autobusnoj stanici. -Dolazi, što čekaš .
Evo ga sad u dijelu kuće koji su koristili moji starci. Čuje se kako vruča voda puni kadu. Cijelu noć probdio je van kuće. Na ulasku mi samo dao svoj mobitel sa otvorenom porukom: Matko rastajemo se. Gotovo je sve.
Porukom reći da je gotovo? Strah pogledati u oči i reći?
Matku ništa nije jasno. Bogme nije ni meni. Brak kao i svaki drugi. Usponi, padovi, razdoblja nirvane, razdoblja vulkana.
Kako tehnologija čisti savjest i odmiče hrabrost izlaska pred oči ako nam situacija nije ni ugodna ni lijepa i daje mogućnost tako lako reći ono što se nebi usudili u izravnom kontaktu. Dolazi novo doba.

A konačno da su otišli. Još mi je ostalo izvaditi veš i to je to. Nema ih dobrih tri sata. Stignem sve. Mogla bi se zaigrati. Daj se prvo presvuci. Ne veš prvo. Strpi se malkica. Kako ću? Treba mi nešto tvrdo. Tuš može poslije toga, dugo se nisamo gledale onako raširena na klupčici pod tušem. Zima je još za to. Hm, al bit ću vruča od igre prije. Uhhh topli pa hladni lagani tek da curi mlaz po njoj i gledati kako klitač bubri ispočetka. Aaaaaa malkica polako, ne žuri nam se. Tako. Idemo. Nije ni čudo da muški lude za cicama. Samo lagano dlanovima po njima. Što se i ja mučim skini grudnjak. Mmmmm glatke, stisni ih malo mmmmm. Evo malkice tu su prsti. Da samo pati malo i ti. Uh samo izvana, mmmm, mokra si, a i već mljackaš. Ma daj zamisli da su prsti glavić, mmmmmm, kruži izvana jer nije raširena do kraja, pa ih širi. Ne mogu, čime da ga zamijenim večeras, ma ničim jer ne mogu izdržat. Kako je mokra, prstom po klitaču, pa u nju, Mmmm što ga nema da osjetim kako prodire u mene, tako do kraja,mmmmm, još samo malo brže, izvadi ga, pa polako prst u nju, aaaaa, ću ovako stojećki, moram, ne mogu čekati predugo je trajalo čekanje. Mmm do kraja neka je u njoj, pomiči ga u njoj, koji osjećaj, još, nasloni se na ormar i zadigni nogu na krevet. Mmmmmm tako sad malkice sve je tvoje, aa samo daj primi neka te puni, zamisli da ti se nabija u tebe, aaa, kako prodire, mmm kako puni, još, aaaaaa, daj, molim te..

Sva sreća da je gužva bila kod oboje na poslu. Neće biti suvišnih pitanja i svatko će vozit po svojoj stazi. Gledam ga i mislim si čemu se uvjeravam da se ne mogu sexati bez ljubavi, pa to radim već godinama. Zadovoljam potrebu tijela. Mašta mi je savršena. U mašti mogu sve, sa njim ne. Nema volje, možda netko pobire vrhnje, pa mu se neda. Baš me briga. Palim ga još uvijek. Ja se ne palim više. Ne mogu mozak prebaciti na on, uglavnom je na off. Njemu je dovoljno samo da sjednem u krilo ako želim porciju. Ostalo je manje više poznato. Svaka promjena, svaka imalo zahtjevnija situacija stvoriti će pogled sa pitanjem što nisam ti dobar ovako? što sad hoćeš?. Ja bi se igrala, ja bi istraživala, ja bi da me dira, zavodi, da me iznenadi. Ne priznam uvijek isprike, meni one nisu dovoljne, mora se naći vremena za isprobati, zavesti, zaigrati. Čemu spavanje, pa nitko još nije umro ako je noć probdio. Pustim ga do trenutka kada smatram da je paravan odrađen da mu ego bude miran i interesantno svaki puta dovedem ga do ludila, titra, moli prekide da se ohladi, znam svaki milimetar mu na koži koji ga peče kad ga dotaknem, a ne radim trećinu onoga što bi željela, što bi voljela i svaki puta me zakoči i u korijenu sasiječe, a u cijeloj toj igri njegove strasti za mene je nula i tražim da tada napravi ono što znam da će me dovesti do vrhunca, izbacim ga iz glave tada do kraja, maksimalna koncentracija na moj užitak i molim i preklinjem nastavi nemoj stati, daj mi svoje strasti, želim te osjetiti, želim osjetiti želim osjetiti i zaigra mašta još jače sve do trzaja slasti. Zadovoljan smješak mu na licu. Tijelo je odradilo. Gledam ga vidim da traži pogledom pohvalu, a zna i sam. Zna da je njegova igra za mene premalo. Njegov maksimum je moj početak i moj kraj.

..evo listići su tu...:))))...uplaćene su kombinacije koje ste naveli što na blogu što na mailu...kako ste se većina odlučila igrati 6/45 ja sam odlučila umjesto vas i za vas zaigrati i 7/39...kako?...pa lijepo..heheheheh....isti vaši brojevi vrijedili su kao i u kombinaciji 6/45 sa time da sam potražila brojeve koje nitko nije naveo..i odlučila dodati u svaku vašu kombinaciju 1 "svoj" broj kako bi zaigrali i loto 7/39 ...taj broj korišten je kod svih sudionika i broj je mojih godina...i da uplatila sam za izvlačenja koja su ovaj i slijedeći tjedan .....
.........money, money, money.....

Fizikalac: 6, 14, 15, 24, 28, 31

Fra Gavun: 2, 4, 9, 22, 24, 29, možda promijeni..:)))

Lidač: 5, 10, 15, 20, 25, 30, :)))razmišlja do naveče

Dama: razmišlja do naveče

Papričica: razmišlja do naveče

Kenguur: 1, 2, 3, 11, 21, 22, oće neće vidjet ćemo..:)))

Oko: razmišlja, razmišlja....:))))

Mufasa: 9, 14, 19, 24, 30, 33

Čistilište:....vidjet ćemo...:))))

7 dana:......ni ne zna još da igra...:))))

Miško: ....tvrdi orah...možda ga slomim...:))))


tak je to do naveče ima još vremena...u 21 je gotovo..ko je jamio jamio...:))))

igre na sreću..igrate, da? nee?..igrali bi?...paaa..evo IGRAJMO!!!!

kako?, gdje?, zašto?...:))))...ovaj post zaključiti ću u nedjelju 08.02.09. u podne...tada je objava tko igra i sa kojim brojevima...vaše je da mi u komentaru ostavite brojeve i to za igru hrvatske lutrije loto 6/45 i loto 7/39....navečer u nedjelju ako bude izmjena uključiti ću ih u promjene.....moje je da u ponedjeljak 09.02.09. uplatim te brojeve i objavim na blogu potvrdu na kojoj se vide ti brojevi...dobitak dijelimo fifti-fifti.....dakle oćemo?..:))))...pa onda molim kombinaciju od 6 brojeva do 45 i kombinaciju 7 brojeva do 39....

..kolo sreće će okreće...

veljača

..da vidimo što će biti u jedinom ženskom mjesecu u godini...:)))...a dolaze karnevali, krafne, maske, post, korizma...ali to je ovaj mjesec sve pred nama..ja ću se malo okrenuti sijećnju...i mogu reći nisam apsolutno napravila išta u pogledu nekih situacija koje sam rekla izbjegavati...zapravo možda i jesam samo zacementirala neke početne misli u nakani da se ostvare...teško da ću ih u veljači realizirati, ali ...

..još uvijek se ne mogu pomiriti sa čijenicom da se ljubav ne osjeti...mogla bi ići i u krajnost i reći ljubav ne postoji .....kako vi znadete da vas netko voli?...nabrojat će te mi pogled, gesta, osmijeh...ma dajte ne želim takve odgovore...želim znati kako primite osjećaj ljubavi jer vas netko voli......po čemu to osjetite?.....da u veljači je i valentinovo...komercijalni dan ljubavi...