Sva sreća da je gužva bila kod oboje na poslu. Neće biti suvišnih pitanja i svatko će vozit po svojoj stazi. Gledam ga i mislim si čemu se uvjeravam da se ne mogu sexati bez ljubavi, pa to radim već godinama. Zadovoljam potrebu tijela. Mašta mi je savršena. U mašti mogu sve, sa njim ne. Nema volje, možda netko pobire vrhnje, pa mu se neda. Baš me briga. Palim ga još uvijek. Ja se ne palim više. Ne mogu mozak prebaciti na on, uglavnom je na off. Njemu je dovoljno samo da sjednem u krilo ako želim porciju. Ostalo je manje više poznato. Svaka promjena, svaka imalo zahtjevnija situacija stvoriti će pogled sa pitanjem što nisam ti dobar ovako? što sad hoćeš?. Ja bi se igrala, ja bi istraživala, ja bi da me dira, zavodi, da me iznenadi. Ne priznam uvijek isprike, meni one nisu dovoljne, mora se naći vremena za isprobati, zavesti, zaigrati. Čemu spavanje, pa nitko još nije umro ako je noć probdio. Pustim ga do trenutka kada smatram da je paravan odrađen da mu ego bude miran i interesantno svaki puta dovedem ga do ludila, titra, moli prekide da se ohladi, znam svaki milimetar mu na koži koji ga peče kad ga dotaknem, a ne radim trećinu onoga što bi željela, što bi voljela i svaki puta me zakoči i u korijenu sasiječe, a u cijeloj toj igri njegove strasti za mene je nula i tražim da tada napravi ono što znam da će me dovesti do vrhunca, izbacim ga iz glave tada do kraja, maksimalna koncentracija na moj užitak i molim i preklinjem nastavi nemoj stati, daj mi svoje strasti, želim te osjetiti, želim osjetiti želim osjetiti i zaigra mašta još jače sve do trzaja slasti. Zadovoljan smješak mu na licu. Tijelo je odradilo. Gledam ga vidim da traži pogledom pohvalu, a zna i sam. Zna da je njegova igra za mene premalo. Njegov maksimum je moj početak i moj kraj.
Post je objavljen 11.02.2009. u 19:05 sati.