Ratnik paorskog srca

Ne pamtim kad sam imao ovako dugu pauzu u postanju. No u svakom slučaju, nije ni čudo, život me pomalo pregazio. Puno posla, puno civilizacije III, malo učenja, i za blog jednostavno nije ostalo vremena. A i bilo ih je toliko zanimljivih za pročitati da za pisanje nije bilo vremena.
U svakom slučaju...jesen je došla. I počeo sam osjećati opet onu tromost koja me uhvati svake godine kada se zrak ohladi. Da ne spominjem hunjavicu, začepljen, nos, kihanje i slične ljepote. Kad bi mi netko dao priliku, prespavao bih od 1.10 do 1.3 i ne bih žalio. Pogotovu kad bih sav godišnji san sabio u te mjesece pa više ne bih morao spavat. Ihaj-haj, koja fešta! Imao bih noći samo za sebe. Al sve su to sanje puste.
Inače, zašto jadikujem? zato što će me ovaj posao dokusuriti. ovo mi je danas 11. radni dan ovaj tjedan. U prijevodu: nisam imao vikend! U subotu sam radio od 2 do 10 uvečer, došao kući, prespavao i u nedjelju ujutro otišao na dežurstvo. Sve to s migrenom. A tek kakvo dežurstvo! Nisam prestao s radom do pola pet ujutro! Umro sam. Ponedjeljak sam preležao s teškom glavoboljom, bolovima u trbuhu, temperaturom 37.4, totalno nesposoban za bilo kakav pomak. U utorak sam s glavoboljom otišao na posao, morao sam otkazat sva druženja, uključujući AD&D jet taj dan još nisam bio ni za što. Tek sam se jučer oporavio. I kuhao. A što, to ću vam postati od kuće, jer mi ovaj IE 4.0 na poslu ne da otvoriti boxove.
Najgore je to što sam danas opet dežurni. I ne samo to. Iako sam ovaj vikend slobodan, idući opet radim i subotu i nedjelji. Mogu samo reći: AAAAAAAAAAAA!!!! Pustite me na miru!!!! Hoću kući!!! Dosta mi je da se na meni krše zakoni!! Prema zakonu o radu u sedam dana MORAM imati jedan slobodan. Al jebe se njima za zakone, kad znaju da moram šutjeti jer kod njih polažem specijalistički ispit, o kom mi ovisi egzistencija. Tko kaže da je robovlasništvo mrtvo?

danas baš imam vremena za blogiranje na poslu, a nešto ostah bez inspiracije. I onda sam čitao blogove okolo i vidim da su nešto opet u modi muško-ženske razlike, mišljenja, ponašanja i ostalo. I neki komentari tipa 'zar moramo opet čitat o tome'. ma ne moramo, stari moj. zadnji put kad sam provjeravao, zakon o obaveznom čitanju blogova nije prošao prvo čitanje (hehe) u saboru. tako da si spašen i ostalo ti je pravo ne čitati ništa što ti se ne sviđa. Ako pročitaš, sam si si kriv. Jer mi isto tako imamo pravo pistai što god nam padne na pamet.
Moja najdraža žena i ja se stalno prepucavamo oko razlika u načinu razmišljanja. I mada ja baš nisam arhetipsko muško s ovih prostora, još uvijek imam kromosome 46xy, značajnu dozu testosterona u krvi, što je osobito ubojita u kombinaciji s adrenalinom. Srećom, na adrenalin sam pomalo alergičan, tako da ta ubojitost ne dolazi često do izražaja. No stvari se svode na otprilike sljedeće: kad nešto kažem, obično to i mislim. I ne mora me se kjoš dva tri puta pitati što mislim jer sam obično to rekao. naravno, žene će još nekoliko stoljeća lamentirati što sam ja time mislio reći. Potom: odjeća. problemi se svrstavaju u dvije kategorije: kupljena i nekupljena. Problemi s kupljeniom odjećom: 'zašto si obukao baš tu majicu, nije ti ispeglana. 'kako nije? pa uzeo sam ju iz ormara. 'Da, al je dugo stajala pa se crte vide'. Meni se živo jebe jel se crte vide, al ona već vadi peglu i dasku i pegla, mada smo tamo gdje idemo trebali bit jučer. Nije da nisam zahvalan na pažnji, ali to već ponekad prelazi u fanaticizam. ili 'nemoj tu majicu kratkih rukava ispod košulje, vidi ti se na vratu'. Ma nek se vidi, jutro je hladno, ne pada mi se na pamet smrzavat a nemam vremena tražit drugu majicu. Odjeća služi prvenstveno zaštiti od elemenata. A što se tiše nekupljene odjeće: šoping je SMRT!!! Ići po trgovinama u kojima s eprodaje iskrojeni komadi tkanine i još birati! I odgovarati na pitanja što misliš o ovome? A dal mi bolje stoji ova crvena majica ili ona ista takva crvan majica na kojoj samo moje oko vidi da nije crvena nego bordo. Ili nije plava nego tirkizna. Pobogu sestre, shvatite da muškarci vide 16 boja, crvena je crvena, a trula višnja je voće, i to nejestivo. Nisu još proizveli grafički usadak za 1024 boje koji žene očito imaju, pa da nam ga se ugradi. 'Znaš bila je bež, ali ne baš bež, nego malo svjetlija od bež, više krem...'. za mene je sve to prljavobijela.
Stavite me u dobar CD shop ili u Algoritam pa se neću izvući satima. Ali odjeća...ne volim ju ni sebi kupovati, pa sam jako zahvaan ženama u mom životu koje mi poklone koji komad. A cipele obavezno kupim u prvom dućanu u koji uđem. Često se to dogodi dok dragfoj kupujemo cipele. I ona si na kraju ne kupi, ali ja da.
I, na kraju, disclaimer: ne zapišavam školjku, a ako nešto i pobjegne, to obrišem. Mijenjam potrošeni TP. Nisam ovisan o daljinskom, samo o kompjuteru. Ne gledam utakmice. pivo dijelim sa ženom. Kad kuham, operem suđe. nakon obroka izbjegavam, al ako se mora učinit ću. Znam čak i objesit veš, ali s mašinom ne volim baš imat posla. prema tome nisam totalna protuha. Ali bi žene morale shvatiti da se neke stvari nikada neće promijeniti.

Nekako sam se uhvatio jučer u razmišljanju...blogovi koje obilazim su uglavnom ženskih autora. od muških jedino redovno čitam Leba, valjda zato što ga ne smatram ozbiljno.Ajde, afrika, je isto muškog autora, ali to je i tako putopis. od ostalih sam odustao jer su mi bili ili dosadni (sport, auti, natjecanja...) ili pak cinični, ili vulgarni, ili cinično-vulgarni. nekako mi žene više leže. Da li zao što sam emotivac po prirodi, ne znam. Uvijek sam se dobro znao družit s curama. i imao dosta ženskih prijateljica. nekako me muške teme nisu privlačile. Dok su drugi pratili štatijaznam ligu prvaka i pjenili nad najnovijim modelima alfa romea, ja sam upijao znanje o stablima, i čitao pustolovne romane, putopise, etc.
Nisam peder, ne. Na stranu što bi me mačoistički ekstremisti možda takvim i proglasili, jer, kakvo si muško ako ne gledaš nogomet. Nisam ni metro, jer mi se gadi pomisao o šminkanju i odlasku kod pedikere. i deziće sam počeo koristiti tek pred koju godinu, prije sam ih stalno dobijao pa bi im istekao rok trajanja. Uostalom, gadi mi se sama pomisao na muškarca kao objekt seksualne žudnje. Ne, volim ja žene. Ali ih volim i kao osobe, i smatam zanimljivima i kao sugovornicima, a ne samo kao mjestom za utaknuti joystick. I znate što još? Sretan sam zbog toga. Mislim da sam na taj način postigao i bolje razumijevanje samoga sebe. I vjerujem čvrsto da ne bih našao tako dobru partnericu, i da ne bih živio u tako skaldnoj zajednici da nisam otvorenog uma. ma cure moje, volim vas sve :D

Mislio sam se izvući od teme Osetije i opsade, jer mi je bilo previše mučno od toga, ali jednostavno ne mogu. Stalno mi se vrti po glavi redak koji sam pročitao.kada su žene među teroristima izlazile preobučene u medicinske sestre, te vodile djecu sa sobom, i jedna je raznijela i sebe i troje mališana. Totalno mi je bilo salbo pročitavši to. Kakve to spodobe moraju biti? bez obzira što rusi učinili u Čečeniji, nema opravdanja za napad na djecu! Djeca su sveta. posljednji bastion nedužnosti na ovom usranom svijetu. S takvima, koji su uopće u stanju uzeti djecu za taoce treba obračunati po kratkom (i po mogućnosti bolnom) postupku. Kad je već dugi postupak zabranjen konvencijama. Jednsotavno je previše jezivo. I još su govorili zatočenim majkama da su rodile buduće kurve i narkomane koji truju ovaj svijet. kako pregovarati s nekim takvim? Nema šanse. čim djeca počnu ginuti, rat je izgubljen. Čitao sam kod Žute Minute da je jedan od zarobljenih terorista izjavio da mu nije bila namjera pucati ??! Ma nemoj! Stajao si s puškom nad tom bespomoćnom djecom i majkama, obradatio, zakrtvavljneog pogleda. Bio si u društvu koje je pucalo. I sad bi se izvlačio. kakva šteta što je čerečenje ispalo iz mode. Krive ljudi Putina. Istina, vjerojatno se operacija mogla bolje izvesti. Ali nije za ubojstvo kriv onaj koji uplaši ubojicu. kriv je onaj koji drži oružje. I nitko, nitko drugi. Sve se može riješiti na bolji način. Sa svakom ovakvom akcijom, vjerujem da su šanse za čečene sve manje. nakon što su pobrali simpatije svijeta za svoju borbu (koje istinabog nisu puno pomogle9, sada dolaze na glas kao najgori beskrupulozni terorist. neće dugo moći tako.
Kada sam prvi put vidio leševe djece poginule u američkom bombardiranju Bagdada, bio sam potpuno siguran da taj rat gubi svaki smisao-nije da ga je imao i prije, ali nakon toga, opravdanja više nema. Ako ćeš prouzročiti više boli nego što bi bilo bez tebe, bolje da nisi došao.
Bio sam u svom rodnom gradu kad je četnička granata ubila petoro djece na dječjem igralištu. ta rana na srcu mog grada nikada nije zacijeljela. I neće. Sada nedaleko tog mjesta stoji brončana statua djevojčice u igri. No slaba je to satisfakcija roditeljima poginule djece.

Nema pravednog rata. ako ništa drugo, zato što u nejmu stradavaju najnedužniji od nedužnih. Možda ima nužnog rata. Ali nije zato manje mučan. A li ovo što je učinjeno čitavom jednom gradu-i to ne u ratnoj zoni-je jednostavno nedopustivo. takvima-rat do istrebljenja. to je nužno.

Ručak je bio potpuni uspjeh. Baš sam se razbacao. Samo sam odustao od avgolemona, kad sam skužio da u tri porcije ide 8 žumanjaka!!! zaboga, toliko opterećenje kolesterolom ipak ne bih podnio. Osim toga jedino je tava zagorila zbog guste marinade u kojoj se piletina namakala. zato upozorenje: Piletinu iz recepta pripremajte na roštilju ili pod grilom pećnice, a ne u tavi, osim ako ju ne želite žestoko ribati poslije. mene je spasila žica za ribanje. A tek čokoladni mousse! Isprva sam se nasmijao kad sam vidio da u receptu piše za 8 osoba, a meni su ispale 3 zdjelice za puding. Ali...tu zdjelicu je ejdnom normalnom čovjeku jednostavno nemoguće pojesti. Najjači desert koji sam ikad jeo. Mljac! A riža...eh, to je nešto posebno. Umjesto pinjola koje nisam nabavio uzeo sam pistacije. Odlično je ispalo! Stvarno se ne mogu požaliti na svoju kuhinju. jedino što ću uskoro imat sto kila ako ne budem pazio. tako vam , suprotno tradiciji donosim ne jedan nego tri recepta. Ukratko, ne samo da sam se iskupio, nego sam digao i nešto kredita. A poslije...=)

Evo sam već šesti dan na godišnjem. mislim da sam zaslužio nako serije iscrpljujućih dežurstava u kolovozu. Jebemu mater, odakle ljudima ideja da nakon nekoliko sati temšperature od 38.5 idu direktno u visokospecijaliziranu ustanovu I TO BEZ UPUTNICE!!! To ih je jebena uprava razmazila. a preko mojih leđa. No, neću o poslu, na godišnjem sam.
odmah u srijedu smo odjurili za Brod. Starom cesto, da ne plaćamo cestarinu. I odma u Sesvetama digle su mit lak neke dvije debele krave koje su prelazile zebru. Sad, gledaj, moram s euključiti na glavnu i vrlo prometnu cestu, a semafor ne radi. naravno da onda moram doći do samog križanja, jer iza zebre nema šanse da se uključim u promet. o onda dođu neke dvije debele babetine (ok, nisu stare, al su babe u duši) i nešto mi gestikuliraju da sam stao na zebir. ma jebem im mater!!! Da su ikada vozile auto znale bi da se drukčije nemoš ubacit u promet. Ali neeee...netko je njima ugrozio njuihov prijelaz preko ceste. ma crkle dabogda gdje stoje pizda im materina. Samo sjede kod kuće, debljaju se i smišljaju kog će zajebavat.
A u brod smo išli da bi pogledali jednu kuću za prodaju. Nedovršena, ali s uvedenim komunalijama, osim plina. Ali lijepa kućica, novogradnja, plac solidan, prostor fino raspoređen. i blizu mojih staraca, u kvartu gdje sam odrastao. Vlasnik u švici. taman smo se zagrijali, i nazovem ja sinoć čovjeka, sve super, papiri ok. No, cijena...kaže on da je uložio 140 000 DEM, i da neće dati baš puno ispod cijene. Što znači da vjerojatno ne bi išao ispod 60 000 eura. A to mi je i za dobar kredit puno, s obzitrom koliko je na kući još ulaganja. . izgleda da ćemo tražit dalje. A već sam se vidio tamo, i smjestio si radnu sobu i biblioteku.
Inače, za godišnjicu su mi još tu bili punac i punica, i napravili su nam svečani ručak. Recept vam po sjećanju prenosim s desne strane. Jelenji vrat imate u Billi smrznut za kupit, nije ni pretjreano skup. uvoz iz Novog Zelanda.
Sinoć sam zanemario Jedinu zbog filma o Johnu reedu. Da je čitala '10 dana koji su potresli svijet', možda bi i razumjela. ovako ću se danas iskupiti. Spremit ću ručak. Piletinu u začinjenom jogurtu, rižu s šafranom i bademima, avgolemono juhu, grčku salatu i čokoladnu kremu. Bude li dobro ispalo, dat ću vam recepte ;-)